KARLO IVANČIĆ (1911.-1943.), župnik u Oštrcu

 Preuzeto iz knjige: Dr. Stjepan Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 66-67. 
 
KARLO IVANČIĆ (1911.-1943.), župnik u Oštrcu


 
Rodio se 15. ožujka 1911. u Davoru od oca Mate i majke Stane, rođene Marjanović. Ondje je polazio pučku školu, u Zagrebu gimnaziju i studij teologije. Za svećenika ga je zaredio 29. lipnja 1935. nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac. Bio je kapelan u Vrbovcu, Gradecu  gdje je upravljao župom (1936.-1937.), te Kutini i Pribiću. Godine 1939. imenovan je župnikom u Oštrcu na Žumberku.

“Još kao gimnazijalac bavio se lijepom književnošću i surađivao u katoličkim časopisima. Bio je žive i vesele naravi. Partizani su ga optužili da je s njima surađivao, jer mu se drugačije nisu mogli osvetiti. Na temelju takve optužbe odvela ga je 24. listopada 1943. njemačka vojska – točnije rečeno Čerkezi – i mrtvo mu je tijelo, izmrcvareno, nađeno 3. studenog 1943. u Sošicama. Dne 5. studenog 1943. pokopan je u Oštrcu. “Quasi agnus innocens ductus est ad immolandum![59]

Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije iz tog vremena kratko navodi: “Upravitelj župe u Donjem Oštrcu, ubijen 24. listopada 1943. u Sošicama.[60]

Razni popisi ubijenih svećenika Zagrebačke nadbiskupije obično ne spominju umorstvo župnika Karla Ivančića, jer su ga ubili Čerkezi. Zanimljivo da Milka Kufrin, bez dokaza, osim ako je u pitanju ideološka mržnja, tvrdi da su ustaše ubile vlč. Karla Ivančića u Sošicama.[61]

Prema bilješci iz poratnih godina: “Ivančić Karlo, upravitelj župe Oštrc. Bio je protivnik okupatora i držao je s partizanskom vojskom. Zato su ga njemački gestapovci uhapsili, strahovito mučili, pekli na vatri i konačno ubili.“[62]

Iz svega proizlazi da su tužitelji i prokazivači bili partizani, a izvršitelji zločina njemačka vojska - Čerkezi. Završio je u groznim mukama svoj mladi život u 32. godini.

Svećenik Mile Vranešić  u Žumberačkom krijesu opisuje mučeničku smrt oštrčkog župnika Karla Ivančića.[41] Gestapovci su župnika Ivančića zatekli u župnom dvoru u Oštrcu, koji su netom napustili partizani pa ga je prijeki sud osudio na smrt zbog suradnje s partizanima. Da bi ljudima ulili strah u kosti, javno su ga mučili tako što su ga privezanoga za konja vukli od Oštrca do Sošica, pa ga iznakaženoga i polumrtva polili benzinom te iza škole zapalili. Kad se njemačka vojska povukla, zemni ostaci župnika Ivančića pokopani su na groblju u Oštrcu.
 
  1. Preuzeto iz knjige: Dr. Stjepan Kožul, Deset godina nakon Martirologija Crkve zagrebačke (1998./2008.), Izdavač: Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“, Zagreb 2008., str. 34-36.
 
Nadbiskupski duhovni stol primio je o njegovu umorstvu ovo izvješće:

Zapisnik sastavljen u uredu Župskoga povjerenika Ministarstva skrbi za Veliku župu Pokupje u Karlovcu. Pristupaju nepozvani niže potpisani i izjavljuju sliedeće: Prigodom pothvata protiv odmetnika došli su u subotu dne 23. o. mj. [X. 1943.] pripadnici njemačkih oružanih snaga te se je 7 njemačkih časnika smjestilo u prostorijama župnoga dvora u Oštrcu. Smjesta su župnika vlč. Karla Ivančica iztjerali iz župnoga dvora, te se je on preselio da prenoći u susjednoj kući Janka Bučara. U nedjelju oko pola osam sati ujutro došao je vlč. Ivančić u župni dvor da podje u kancelariju i da se spremi za čitanje sv. Mise. Medjutim, grubo mu je saopćeno sa strane jednoga njemačkoga častnika da se ne smije sa župnoga dvora udaljiti. Župnik je zatočen u kuhinji odakle se nije udaljio do 1 sat poslije podne. Oko 9 sati došao je crkveni starješina Ivan Janković i Ivan Vlahović da upitaju hoće li biti sv. Misa. Njih su takodjer zatvorili sa župnikom u kuhinju.

Oko 10 sati prije podne ulovljena je u nekoj klieti jedna partizanka, dovedena na župni dvor, preslušavana, a nakon preslušavanja dopustili su joj njemački častnici da se dotjera, te su je obukli u župnikovo rublje i njegove hlače. Budući da je spomenuta partizanka vladala njemačkim jezikom upotriebili su je njemački časnici kao tumača te je zapisnički bilježila izjave nesretnika o kojima će kasnije biti rieč. Oko jedan sat prisilili su župnika da je išao po djevojku Baricu Kovač iz Doljnjega Oštrca, koja je bila u službi kod župnika, pod izlikom da je preslušaju da nije možda partizanka, a zapravo su išli za time, da osramote čestitu djevojku. Župnik se je zadržao u selu do 4 sata, a kad se je vratio zatvoren je on i gore spomenuta dvojica u podrum župnoga dvora.

Oko 4 sata došli su na župni dvor Franjo Mahovlić, protupartizanski izbjeglica, nastanjen u Karlovcu već 5 mjeseci, u službi župske redarstvene oblasti u Karlovcu, te Juraj Juratović koji je također bio protupartizanski izbjeglica, nastanjen već posljednja 4 mjeseca u Jastrebarskom, otac šestero djece. Za spomenutu dvojicu izjavila je gore spomenuta partizanka da su oni slovenski partizani, te su njih obojicu, zatvorili u podrum zajedno sa župnikom i gore spomenutom dvojicom. U večer oko 8 sati izveden je župnik, bez da je preslušan ma i jednu rieč, te su se spremila 3 njemačka častnika i odveli ga u nepoznatom pravcu.

S njime zajedno odvedena je i partizanka, koja je vidjena u ponedjeljak u njemačkom automobilu te se odvezla u pravcu prema Sošicama, vjerojatno prema Metlici, a župniku se zameo svaki trag. Vjernici su tražili ne bi li našli tielo obljubljenoga župnika čija je zasluga da niti jedan jedini čovjek iz njegove župe nije, unatoč najstrašnijega pritiska, otišao medju partizane. Nije ustanovljen nikakav trag da bi župnik bio na području župe ubijen. Nakon što je odveden župnik ostala su na župnom dvoru 4 njemačka častnika, a drugo jutro u ovom zapisniku navedena četvorica zatvorenih u podrumu, nadjeni su kako leže oko župnog dvora ustrieljeni. Isto jutro nadjeni su još osim te četvorice još 5 muških lješeva oko župnoga dvora što ustrieljenih što zaklanih. Premda Oštrčka župa nema niti jednoga jedinoga partizana, poklala je ili postrieljala saveznička njemačka vojska 22 člana ove župe, a da se o strahotama na području župe Kalje i ne govori gdje su čak i nevina djeca bacana živa u vatru, neka sela izgorijela do temelja u vatri, a njihovi stanovnici gotovo svi lišeni života. Dovršeno.


U Karlovcu, dne 27. listopada 1943.
Juro Ferenčić, v.r.; Franjo Kovač, v.r.; Josip Maholić, v.r.; Marko Garapić, v.r.; Slavica Lugarić, v.r.
Nezavisna Država Hrvatska, Župski povjerenik, Ministarstvo skrbi za postradale krajeve za Veliku župu Pokupje, Karlovac. Primljeno dne 27. X. 1943. broj 85. Predmeti: Nestanak župnika Karle Ivančića - dostavljanje zapisnika. Karlovac, dne 27. X. 1943. Nadbiskupski duhovni stol Zagreb.
Dostavlja se Naslovu zapisnik o postupku sa župnikom vlč. Ivančićem te usrdnom molbom da se poduzmu koraci da se razjasni njegova sudbina i zaštiti biedni narod ovoga kraja.
Povjerenik Ministarstva skrbi: Dr. Mahovlić, v.r.
 
Ova isprava govori o stradanju ljudi u Oštrcu i Kalju, ali osvjetljava i sudbinu upravitelja župe u Oštrcu, Karla Ivančića; govori kome je smetao i zašto, te kako je maknut iz svoje župe, uz nerazjašnjenu ulogu partizanke koja je vodila Nijemcima zapisnik. Stradali su i Nijemci. Tužni svršetak života upravitelja župe Karla Ivančića doznajemo iz zapisnika što ga je sastavio nadbiskupski tajnik Ivo Šalić:
 
Zapisnik sastavljen u Nadbiskupskom tajništvu u Zagrebu dne 12. studenoga 1943. P.P. Dolazi Slavica Lugarić iz Klanjca a boravila je kao domaćica kod župnika u Oštrcu, vlč. g. Karla Ivančića te daje u zapisnik sliedeću izajvu:
Od ljudi sam saznala, da je župnik iz Oštrca, vlč. g. Karlo Ivančić, ubijen i da je njegovo tijelo bilo pokrito hrpom kamenja u Sošicama. Naime oko te hrpe kamenja da su se skupljali psi i djeca, koja su to rekla svojim starijima. Ljudi su odstranili to kamenje i našli su ljudsko tielo. Na tielu se vidjelo, da je bio nožem uboden u prsa i nož izašao na ledja van. Glava je bila razmrskana. Tielo je bilo paljeno tako da je ostala jedna veća krpa i nekoliko manjih krpica a remen je nadjen postrance od mjesta gdje je tielo bilo paljeno.

Ne zna se da li je bio paljen živ ili mrtav. Ljudi su odmah prepoznali da je to župnik Ivančić i javili su to u Oštrc. Kad sam ja to doznala išla sam u Sošice, da vidim na licu mjesta što je na stvari. Vidjela sam sve onako kako sam to od ljudi doznala i kako sam to gore spomenula. Prepoznala sam i ja da je to stvarno župnik Ivančić i to po komadićima od preostalog odiela i remena, zatim po njegovom tielu i po zubima. Župnik Ivančić je bio po Nijemcima odveden 24. X. 1943. a nadjen je 3. XI. 1943. Kad je stradao točno se nezna ali se smatra, da je stradao još istog večera kad je odveden, jer su ljudi vidjeli tog istog večera tamo vatru, koju su ložili Nijemci. Tielo smo spremili u lies i odpremili smo ga u Oštrc u župnu crkvu. Sprovod je obavljen dne 5. studenoga 1943., a obavio ga je krašićki župnik, vlč. g. Andrija Barišić. Tielo Ivančićevo pokopano je na oštrčkom župnom groblju. Nadodajem još to da sam ga prepoznala po zubima što je imao gornje kutnjake zlatne a na gornjoj čeljusti nije imao jedan prednji zub. Zaključeno i potpisano.

 
Ivo Šalić nadb. tajnik v.r.; Slavica Lugarić v.r. [42]

 

[59] KPSZN, str. 124
OŠKCJ,1939, str. 54 („Kao janje krotko što ga vode na klanje“)
[60] SVZN, 1 944, br. 1, str. 34. “upravitelj župe u Donjem Oštrcu, ubijen 24. X. 1943. u Sošicama.”
[61] Vjesnik, 16. srpnja 1990., str. 6
[62] AZN-PA, bilješka nakon rata.
[41] Žumberački krijes, kalendar za 1995. godinu, str. 129-131
[42] Zapisnik Župskog povjerenika u Karlovcu od 27. listopada 1943. br. 85/1943. i Zapisnik Nadbiskupskog tajništva u Zagrebu od 12. studenoga 1943., urudžbiranu u NDS-u, pod br. 9655/1943., u: NDS, uz br. 5126/1943., listovi 104-107. — S. KOŽUL. Stradanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji, (2004.), str. 62-65. — O Karlu Ivančiću: S. Kožul. Svjedoci vjere, (2001.), str. 49-50. i drugo prošireno izdanje 2009., str. 85-88.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr