HR

Riječ Nadbiskupa

​Pozdrav nadbiskupa Dražena Kutleše na početku XXVI. zajedničkog zasjedanja BK BiH i HBK u Sarajevu


Foto: KTA

Na početku XXVI. zajedničkog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije, koje se održava u srijedu, 13. ožujka 2024. u biblioteci Nadbiskupske rezidencije u Sarajevu, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša uputio je pozdrav koji prenosimo u cijelosti.

Drago mi je da smo se nakon godinu dana ponovno okupili na zajedničkom susretu dviju biskupskih konferencija. Ovaj trenutak zajedništva pruža nam priliku da obnovimo i produbimo naše veze u Kristu, dijeleći iskustva, izazove i nade koje nosimo u našim službama.

Pozdravljam predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, mons. Tomu Vukšića, apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini mons. Francisa Assisia Chullikatta kao i uzoritog kardinala Vinka Puljića, vas braćo u biskupstvu i generalne tajnike. Vjerujemo da je ovo okupljanje izvor nadahnuća i poticaja za nas sve.

Na poseban način drago mi je pozdraviti i uputiti čestitke novozaređenom banjolučkom biskupu, mons. Željku Majiću, Vaše imenovanje kao i biskupsko posvećenje znak je Božje ljubavi prema svojoj Crkvi i povjerenja koje Vam se iskazuje.

Okupili smo se u Sarajevu, srcu Bosne, na 26. redovitom zajedničkom zasjedanju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije. Ovo zasjedanje simbolizira ne samo jedinstvo naše Crkve nego i duboku povezanost našeg naroda, vjernika, koji, iako politički razdvojeni državnim granicama, ostaju neodvojivo sjedinjeni u vjeri i kulturi.

Prisutnost i zajedništvo naših konferencija svjedočanstvo su naše međusobne podrške i solidarnosti. Sveti Pavao nas podsjeća da smo u Kristu svi jedno tijelo i da, ako jedan ud pati, svi ostali udovi pate s njime (1 Kor 12,26). U tom duhu, razmatranje o tjednu solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini poziva nas na konkretne čine ljubavi i pomoći prema našoj braći i sestrama u potrebi.

Želim naglasiti da Crkva u Hrvatskoj stoji uz svoju braću i sestre u Bosni i Hercegovini. Naša je dužnost, kao pastira, biti mostovi pomirenja, ljubavi i mira, slijedeći Kristov primjer. U našim molitvama, pastoralnom djelovanju i svjedočenju, neprestano se trudimo graditi Crkvu kao zajednicu vjere, nade i ljubavi, u kojoj svatko može pronaći utjehu i podršku.

U današnje vrijeme osjećamo duboku potrebu za duhovnom obnovom i ponovnim otkrivanjem kršćanskih korijena koji su oblikovali naše društvo. Pozvani smo na djelovanje i preuzimanje odgovornosti u duhovnoj i moralnoj obnovi naših vjernika.

To od nas u prvome redu zahtijeva vraćanje Kristu. Naši napori moraju biti usmjereni na to da Krist postane središte života svakog vjernika, što znači dublje evangelizacijske inicijative, obnovu liturgijskog života i promicanje molitve i sakramentalnog života u zajednici.

Kršćanski nauk pruža temelje za izgradnju društva koje se temelji na pravednosti, miru i solidarnosti. Socijalni nauk Crkve nudi smjernice za suočavanje s izazovima poput siromaštva, nepravde, diskriminacije i očuvanja okoliša. Pozvani smo biti glasnici nade, promičući dijalog, pomirenje i ekumenski duh, te potičući vjernike da budu aktivni sudionici u društvenom životu, svjedočeći evanđeoske vrijednosti u svakodnevnom životu.

Središte svake društvene i kulturalne obnove je pronalaženje i produbljivanje naše povezanosti s Kristom. Kao pastiri, pozvani smo predvoditi ovaj proces, osvješćujući vjernike o bogatstvu i ljepoti naše vjerske tradicije i potičući ih na izgradnju pravednijeg i mirnijeg društva. Ovo je put kojim se može postići autentična i trajna obnova, koja proizlazi iz srca i duše i koja vodi prema punini života u Kristu.

Srcem punim nade i bratske ljubavi zahvaljujem svima na prisutnosti i zajedničkom trudu u izgradnji Kraljevstva Božjega na zemlji. Neka nas Gospodin blagoslovi i prati svojom milošću na putu koji je pred nama.

Hvala lijepa na pozornosti.
Ispišite stranicu: