GOVOR ZAGREBAČKOGA NADBISKUPA DRAŽENA KUTLEŠE
Predstavljanje knjige
Alojzije Viktor Stepinac - Pisma iz zatočeništva u Krašiću (5. XII. 1951. - 10. II. 1960)
Nadbiskupijski pastoralni institut, dvorana „Vijenac“, Zagreb, 22. rujna 2026.
Pisma koja su nadvladala zidove zatočeništva
Uzoriti gospodine kardinale, preuzvišena gospodo biskupi, prečasni mons. Batelja, cijenjeni predstavljači ove knjige, poštovani uzvanici, draga braćo i sestre!
Sve vas srdačno pozdravljam i zahvaljujem vam što ste se okupili na predstavljanju knjige „Alojzije Viktor Stepinac - Pisma iz zatočeništva u Krašiću (5. prosinca 1951. - 10. veljače 1960.)“ koju je priredio mons. Juraj Batelja. Pred nama je svojevrsni duhovni dnevnik pastira kojemu su oduzeli gotovo sve što pripada slobodnomu vršenju pastirske službe: slobodu kretanja i mogućnost neposrednoga upravljanja Nadbiskupijom. Ostalo mu je pero, a on ga je primio kao pastirski štap. Mogli su mu oduzeti mnogo toga, ali nisu mu mogli oduzeti slobodu savjesti, vjernost Kristu ni očinsku brigu za povjereni mu narod.
Zato su ova pisma mnogo više od privatne korespondencije. Ona su nastavak Stepinčeve biskupske službe, istinski apostolat pisane riječi. Kada nije mogao osobno pohoditi svoje svećenike, redovnike, redovnice i vjernike, pohodio ih je pismima. Njima je unosio svjetlo u tamu, nadu tamo gdje je vladala malodušnost i hrabrost na mjesta straha te učvršćivao crkveno jedinstvo ondje gdje ga je bezbožni režim nastojao razoriti. Knjiga donosi više od osamsto sačuvanih pisama, premda je sam kardinal Stepinac svjedočio da ih je iz Krašića poslao najmanje dvije tisuće. Zato je svako sačuvano pismo dragocjeno svjedočanstvo. Mnoga su zaplijenjena, izgubljena ili uništena kako njihovi primatelji ne bi bili izloženi progonu. Stoga svako sačuvano pismo nosi i trag rizika, žrtve i vjernosti onih koji su ga primili, prenosili i čuvali.
Pisma su donesena kronološki, uz navođenje izvora, objašnjenje okolnosti njihova nastanka i prijevode navoda na stranim jezicima. Time je sačuvana neposrednost Stepinčeva jezika, a čitatelju omogućen ulazak u duhovni, crkveni i povijesni kontekst u kojemu su ona nastajala. U tim se pismima zrcali cjelovita duhovnost blaženog Alojzija: ukorijenjenost u Svetome pismu, ljubav prema Kristu i Bogorodici, odanost Petrovu nasljedniku, briga za svećenička i redovnička zvanja te nepokolebljivo pouzdanje u Božju providnost. Njegova često ponavljana misao: „Sve prolazi, ali Bog ostaje!“ nije bila pobožna utjeha, nego ispovijest vjere čovjeka okružena stražama, oslabljena bolešću i izložena neprestanim pritiscima.
Posebno je dragocjeno što u njegovim riječima nema mržnje. Nadbiskup Stepinac jasno imenuje zlo i ne pristaje na laž, ali istodobno poziva na molitvu za progonitelje i na njihovo obraćenje. Upravo tu prepoznajemo evanđeosku snagu mučenika: nije uzvraćao zlom na zlo, nego je ostao vjeran istini i ljubavi. Stoga ova knjiga ima trostruku vrijednost. Ona je povijesno vrelo jer osvjetljava život Crkve u vrijeme komunističkoga progona. Također je pastoralno svjedočanstvo jer pokazuje kako pastir ostaje uza svoj narod i kada je nasilno od njega odvojen. To je i duhovna knjiga jer i današnjega čitatelja uči da posljednju riječ nemaju sila, strah ni bolest, nego Bog.
Poštovani monsinjore Batelja, večeras Vam osobito zahvaljujemo. Sedmoga listopada navršit će se trideset i pet godina otkako Vam je sluga Božji kardinal Franjo Kuharić povjerio odgovornu službu postulatora kauze blaženoga Alojzija Stepinca. Istražili ste brojne arhive u domovini i inozemstvu, prikupili desetke tisuća stranica dokumenata te sudjelovali u izradi opsežne Pozicije, koja je Crkvi omogućila cjelovitije prosuđivanje života, svjedočanstva i mučeništva blaženoga Alojzija Stepinca. Vaš rad nije samo znanstveno i arhivsko djelo. On je služenje Crkvi, povijesnoj istini i svetosti.
Neka ova knjiga pronađe put do mnogih čitatelja. Neka nam pisma blaženoga Alojzija pomognu da u kušnjama ostanemo ljudi čiste savjesti, čvrste vjere i nepokolebljive nade. A svima nama neka ponovno probude pouzdanje na kojemu je blaženi Alojzije gradio sav svoj život: „U Tebe se, Gospodine, uzdam!“
Hvala lijepa na pozornosti.
.JPG)
