HOMILIJA ZAGREBAČKOGA NADBISKUPA DRAŽENA KUTLEŠE
Subota petoga uskrsnog tjedna - krizma
Župa sv. Anastazije, Samobor, 9. svibnja 2026.
Ne od svijeta, nego za svijet (Iv 15, 18-21)
Dragi krizmanici, draga braćo i sestre!
Danas nas okuplja trenutak u kojemu Bog po sakramentu svete potvrde stavlja svoj pečat na vaš život. Crkva, rođena na Duhove, od svojih početaka svjedoči da Duh Sveti u svako vrijeme poziva, bira i šalje vjernike da budu Kristovi svjedoci.
To poslanje ne znači samo zanos, nego i potrebu ozbiljnoga prihvaćanja Isusovih riječi: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas“ (Iv 15, 18). Te su riječi poziv na ozbiljan i zreo kršćanski život, baš onakav na kakav vas Duh Sveti danas poziva.
Isus vas ne zavarava obećanjima lagodnosti. Biti njegov, biti krizmanik, znači ući u jedan drukčiji način života, ući u ljubav koja je jača od mržnje, ali koja nije lišena otpora. Krist vas nije pozvao da budete „prosječni“, nego da budete njegovi prijatelji i svjedoci koji nisu „od svijeta“ iako u svijetu žive (usp. Iv 15, 19).
1. Niste od svijeta
Isus kaže: „Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi“ (Iv 15, 19). Prvo što danas trebate čuti jest ovo: niste vi prvi izabrali Krista, on je prvi izabrao vas.
To nije neka romantična ideja, nego stvarnost: on na vas stavlja svoj pečat, polaže u vas Riječ pomirenja (usp. 2 Kor 5, 14) i ispunja vas sigurnošću da vas nitko ne može istrgnuti iz njegove ruke. U Djelima apostolskim čuli smo kako Duh Sveti vodi Pavla i Timoteja, preusmjerava njihove planove, šalje ih tamo gdje nisu planirali i gdje nije bilo lako. Isto tako, Duh Sveti od danas želi imati pravo glasa u vašim planovima, vašim odnosima, vašim izborima škole, posla, prijateljstva, pa i zabave.
„Svijet“, o kojemu Isus govori, nije priroda, glazba, tehnologija ili kultura; „svijet“ je onaj način razmišljanja koji živi „kao da Boga nema“, koji se organizira bez Boga i protiv Boga. U tome smislu, Ivan jasno razlikuje: ili sam od Krista ili sam od svijeta, „između“ zapravo ne postoji. Možda nam se ponekad čini da možemo sjediti na dvije stolice - biti istovremeno Božji i živjeti po duhu svijeta koji Boga ne priznaje. Evanđelje nas upozorava da se takva neutralnost ne može živjeti bez štete po naše duše.
Potvrda je, dragi krizmanici, sakrament zrelosti u kojemu pred Crkvom i svijetom svjedočite ljepotu života djece Božje. Još na krštenju Bog je nad svakim od vas izgovorio riječi: „Ti si moje ljubljeno dijete, u tebi mi je sva milina“ (usp. Mk 1, 11). To je najdublje dostojanstvo koje imate - veće od svih lajkova, diploma i uspjeha - i nitko vam ga ne može oduzeti osim ako ga sami ne prezrete.
2. Svijet progoni Krista i njegove sljedbenike
Isus otvoreno kaže: „Ako su mene progonili, i vas će progoniti“ (Iv 15, 20). Od samih početaka Crkve to se doslovno ispunjalo: kršćanstvo je u Rimskom Carstvu bilo zabranjeno. Bilo je dovoljno izjasniti se kršćaninom i dobiti smrtnu presudu. Prvi su kršćani intenzivno proživljavali Kristovo proroštvo da će njegove učenike predavati vijećima, tući u sinagogama, izvoditi pred upravitelje i kraljeve, a da će i u obitelji nastajati raskoli zbog njegove osobe (usp. Mk 13, 9-13).
Zašto je mržnja bila tako žestoka? Rimska uprava smatrala je kršćane nelojalnima jer su odbijali klanjati se caru i priznati ga Gospodarem. Tako priznanje bio je, naime, čin vjernosti caru i jedinstva Carstva. Poslije su mogli štovati kojeg god boga žele, samo da ne remete javni red. Kršćani to nisu mogli učiniti jer nitko osim Isusa Krista za njih nije bio Gospodin. Upravo zato što su Krista stavili na prvo mjesto, bili su proglašeni opasnima, buntovnicima, neprijateljima poretka.
Osim vlasti, mrzili su ih i neki slojevi običnoga puka. O kršćanima su se širile klevete: da su buntovnici jer ne prihvaćaju kult cara; da su kanibali jer u euharistiji govore o kruhu koji se pretvara u Tijelo i o vinu koje postaje krv Kristova. Klevetalo ih se da su nemoralni jer slave „agape“, blagdan ljubavi i pozdravljaju se poljupcem mira; da potiču požare i razaraju obitelji jer se događa da jedan u kući prihvati Krista, a drugi ne. Mnoge od tih optužbi imale su neko „zrnce“ nesporazuma, ali su bile preuveličane u mržnju i nasilje.
Možda nam se čini da je to davna prošlost, ali i danas postoji ista logika. Onaj tko se ozbiljno drži Krista, tko ne pristaje na logiku po kojoj je „sve dopušteno“ samo da bi meni bilo dobro, vrlo brzo postaje čudan, sumnjiv, radikalan ili nesnošljiv. Svijet ne voli one čiji je uzoran život smetnja duhu svijeta. Slavni atenski vojskovođa i državnik Aristid bio je poznat kao Pravednik, a ljudima je smetala njegova pravednost. Sokrat je ljude tjerao da misle i zato su ga ubili. Uvijek je opasno živjeti više standarde od onih koje nameće okolina, ali upravo na to ste i vi danas pozvani.
3. Biti Kristov danas
U ovo naše vrijeme nećete biti bacani lavovima, ali ćete zasigurno doživjeti neke druge oblike pritisaka, možda suptilnije, ali zato i opasnije. Danas se od vas očekuje da se „uklopite“, da budete dio nametnutih obrazaca: da razmišljate kao većina, da govorite kao većina, da šutite kada većina šuti. Svijet voli takve obrasce jer se pomoću njih lakše manipulira. Lakše postajete mete izrugivanja, isključivanja, digitalnog linča.
Kad se netko usudi biti drukčiji - u odijevanju, ponašanju, stavovima, odnosu prema vjeri, čistoći, poštenju - odmah postaje sumnjiv. Tko ne vara na testu, postaje ulizica; tko ne ogovara, postaje čudan; tko otvoreno kaže da ide na misu i da mu vjera nešto znači, postaje zaostao. Vaši roditelji koji pošteno rade i ne pristaju na korupciju često mogu biti marginalizirani.
Isus je jasno rekao da će biti podjela, čak i u kućama (usp. Mt 10, 34-36). To ne znači da on želi razdor, nego da njegova istina razotkriva gdje je srce za Boga, a gdje nije. I vi ćete možda osjetiti da se neki prijatelji udaljavaju od vas jer im je „previše“ to što ste vi ozbiljno shvatili vjeru. Možda će vam članovi obitelji reći da pretjerujete ako želite redovito ići na misu, ispovijed, klanjanje. Tada se sjetite Isusovih riječi: „Nije sluga veći od svoga gospodara“ (Iv 15, 20). Ako se on susretao s nerazumijevanjem, nije čudo da će tako biti i s onima koji mu pripadaju.
No, važno je razumjeti: Isus ne poziva na agresiju, ogorčenost ili zatvaranje. On ne uči mrziti svijet, nego ne pristati na njegovu lažnu logiku. On nas šalje u svijet kao u polje u kojemu trebamo donositi plodove ljubavi, istine i milosrđa i zato kaže: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane“ (Iv 15, 16).
4. Hrabrost je biti drukčiji
Kršćaninu treba hrabrosti biti drugačiji. To nije hrabrost ekscentrika ili onih koji žele zadiviti publiku. To je hrabrost ljubavi koja se ne boji ostati vjerna Kristu i onda kad to nije popularno. Danas primate dar Duha Svetoga kako biste imali snage riskirati, izložiti se za ljubav, istinu i pravednost.
Duh Sveti je onaj koji je Pavla i Timoteja vodio u nepoznato, preko granica njihovih planova. On je vodio prve kršćane da, usprkos progonstvima, budu najbolji građani, najvjerniji prijatelji, najiskreniji svjedoci - ljudi koji ne bježe od svijeta, nego u svijetu sjaje drukčije. Isti Duh danas dolazi na vas. On vam daje: mudrost da prepoznate što je u vašoj okolini dobro, a što vas odvaja od Boga; savjet da u teškim trenucima znate koga poslušati i kojim putem ići; jakost da izdržite pritisak, ruganje, unutarnje borbe; znanje da razlikujete istinu od poluistina i manipulacija; pobožnost da vam Gospodin postane blizak, a ne „opcija“; strah Božji da više strahujete izgubiti Boga nego izgubiti popularnost.
Hrabrost biti drukčiji danas se može očitovati u vrlo konkretnim stvarima: u odluci da nećete graditi svoj identitet po diktatu društvenih mreža, nego iz odnosa s Bogom; ne sramiti se križa Kristova; reći „ne“ pornografiji, alkoholu, drogi, nepoštenju, iako mnogi govore da je to „normalno“; oprostiti onome tko vas je povrijedio, umjesto uzvraćati istom mjerom; izabrati nedjeljnu misu, ispovijed, molitvu i kada vam se ne da i kada vas nitko ne kontrolira.
To nije moguće vlastitom snagom; to je djelo Duha Svetoga u srcu koje mu se otvori. Krizma nije magija: Duh neće djelovati umjesto vas, ali će djelovati u vama ako mu dopustite, ako svaki dan barem kratko kažete: „Dođi, Duše Sveti, vodi me danas.“
Dragi krizmanici, Isus vam ne obećava lagodan, nego smislen život. Govori vam da će biti s vama usred nerazumijevanja svijeta. Ne traži od vas bijeg iz svijeta, nego da u svijetu živite onako kako je on živio: u istini, ljubavi, praštanju i vjernosti Ocu.
Danas, kad primate pečat dara Duha Svetoga, želim da svatko od vas u srcu čuje tri rečenice:
1. Isus ti govori: Ja sam te izabrao. Nemoj živjeti kao da je tvoj život slučajnost. Tvoj život ima smisao koji dolazi od Oca nebeskoga.
2. Crkva ti govori: Računam na tebe. Ne pripadaš problematičnoj nego odgovornoj generaciji, onoj koja može donijeti novu svježinu, poštenje, vjeru u naše obitelji, župu i društvo.
3. Duh Sveti ti govori: Ne boj se biti drukčiji. Ne boj se ako te ne razumiju, ako ti se rugaju, ako te odbace zbog Krista. Onaj koji je u tebi jači je od svijeta (usp. 1 Iv 4, 4).
Danas se nad svakim do vas ponavljaju riječi koje su tijekom stoljeća pobjeđivale mržnju svijeta: Primi pečat dara Duha Svetoga. Taj pečat nije pečat straha, nego slobode; nije pečat pasivnosti, nego poslanja; nije pečat prilagodbe svijetu, nego pečat pripadnosti Kristu.
Nikada ne zaboravite kome pripadate. Ako dođe dan u kojemu ćete osjetiti da ste zbog svoje vjere u manjini, sjetite se da niste sami: s vama je Onaj koji je prije vas prošao putem odbacivanja i mržnje, ali i uskrsnuća. Neka vas njegov Duh učini hrabrim svjedocima u ovoj župi i gradu, u vašim obiteljima, školama, na fakultetima i radnim mjestima. Neka svijet gledajući vas, poželi upoznati Onoga koji vas je izabrao iz svijeta i dao vam da budete njegovi. Amen.