Riječ Nadbiskupa

 
 
Draga braćo i sestre u Kristu, dragi djelatnici Nadbiskupskog duhovnog stola, mir i milost Gospodnji bili sa svima vama!
 
Velika mi je radost slaviti ovo euharistijsko slavlje u zajedništvu s vama uoči nadolazećih božićnih blagdana. Sveta je misa najdublji odraz zajedništva i najbolji način da jedni drugima zaželimo blagoslov i mir te da taj mir zazovemo na sve ljude i cijeli svijet zasićen stradanjima i nemirima svake vrste. Liturgija došašća poziva nas na budno iščekivanje, ne na idiličnu uljuljanost, jer Božić jest otajstvo nade i radosti, ali i otajstvo koje nas izaziva i uznemiruje.

Danas se, vođeni evanđeljem dana, želimo zaustaviti i razmišljati o Božjemu iznenađenju, Božjoj novosti koja dolazi u našu svakodnevicu. Evanđelist Luka (usp. Lk 1,5-25) svoje evanđelje započinje navještenjem rođenja Ivana Krstitelja. Pred nas stavlja likove Zaharije i Elizabete, para koji je cijeli život živio pravedno, ali ih je pratila tuga neplodnosti i nadošlo breme starosti. Potom nas vodi u hram gdje će Zaharija obavljajući svoju svakodnevnu službu doživjeti izvanredni Božji zahvat.
 
1. Pravednost bogoljubnosti
Zaharija i Elizabeta bili su „pravedni pred Bogom. Živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.“ (Lk 1,6)

Ipak, njihov neporočan i pravedan život nije bio dovoljan da ih zaštiti od životnih boli i razočaranja. Ostarjeli su, a Elizabeta je ostala neplodna.

Upravo usred gubitka nade u mogućnost rađanja novoga života, u trenutku kad Zaharija obavlja svoju redovitu službu u hramu događa se Božje iznenađenje. Zaharija ne moli više za svoje potomstvo, nego dok je sve „ono mnoštvo naroda vani molilo“ (Lk 1,10) i uime tog mnoštva, prinosi molitvu za spasenje koje dolazi po obećanome Mesiji. No, upravo u tom trenutku Anđeo Gabrijel mu se ukazuje i naviješta rođenje njegova potomka, sina kojemu će nadjenuti ime Ivan. Tako se Zaharijina osobna sudbina isprepliće sa sudbinom cijeloga naroda. Njegova osobna žrtva, životna rana i molitva postaju dio većega Božjeg plana.

Ovdje vidimo prvu veliku božićnu istinu: Bog ne napušta svoje vjerne, one koji mu danomice prinose žrtvu hvale i velikodušno se izdižu iznad osobnih životnih nedostataka i rana. Također, velika se Božja otajstva događaju u skrovitosti i u vrijeme koje Bog određuje.

U ovim evanđeoskim scenama možemo prepoznati i naš poziv i naše poslanje u službi Crkve. Svaki dan nastojimo živjeti i raditi u skladu s Božjim zapovijedima, služeći Riječi. Ipak, toliko se puta i mi, unatoč iskrenome trudu i predanosti u našemu poslu, susrećemo s neplodnošću, s otporom, s osjećajem da su naši napori uzaludni. I kada dođe čas Božje milosti, sumnjamo kao i Zaharija pitajući za sigurne znakove i tražeći ljudsku logiku dok je na djelu Božja snaga.

Božić je proslava Božje „neviđenosti“, Boga koji iznenađuje i preokreće našu logiku i naša očekivanja. Zaharijina sumnja dovodi do privremene šutnje, što je znak koji ga prisiljava da meditira o otajstvu koje se ostvaruje, da nadiđe poznatu logiku i otvori se neočekivanome.

Dragi suradnici u poslanju ove mjesne Crkve, dok se u vjernosti Bogu svaki dan iznova prinosimo kao žrtva živa i sveta (usp. Rim 12,1) na izgrađivanje Tijela Kristova, ne trebamo sumnjati da Bog u našim životima ispunja svu pravednost i ostvaruje svoj spasenjski naum. Često se naše molitve ne uslišavaju na način na koji mi to očekujemo, ali nikada ne propadaju ako Boga ljubimo.

2. Božja logika
 Zaharijina priča uči nas o Božjoj logici koja je često potpuno suprotna našoj. Ona se očituje u besplatnosti dara Božje milosti. Božja je ljubav bezuvjetna i ne ovisi o našemu stanju. Zaharija i Elizabeta nisu svojom pravednošću zaslužili čudo Ivanova rođenja. To je bio dar Božje milosti i dio njegova šireg plana. Mi često mjerimo uspjeh po učinku, po broju riješenih predmeta, po vidljivome rezultatu. Ali Božić nas podsjeća da Bog dolazi besplatno. Njegova milost neprocjenjiv je dar koji nismo zaslužili niti ga možemo otplatiti.

Osim toga, Bog dolazi u najmanje prikladnom trenutku. Kao što je Isus došao u Betlehem kad ga nisu očekivali i kad za njega nije bilo mjesta u svratištu, tako je i Ivanovo rođenje naviješteno Zahariji kada je najmanje očekivao i kada su sve ljudske nade već bile ugašene. Božić donosi neočekivane promjene u naše živote. Otvara nas novosti Božje želje za svijet.

To je pouka za nas koje uz Nadbiskupski duhovni stol veže služenje Crkvi i življenje našega poslanja u svijetu. Zacijelo nije lako raditi u jednoj crkvenoj instituciji, a iz dana u dan doživljavati da naše društveno okruženje nalikuje svratištu u kojemu za Isusa, za obitelj, za život koji treba zaštititi nema mjesta. Nije lako slijediti Božju logiku u svijetu kršćanstvu oprečnih vrijednosti. Ako se kao vjernici budemo dali zarobiti samo logikom svijeta i samo unutar nje budemo tražili rješenja, bit ćemo loši vjernici i loši navjestitelji evanđeoske novosti. Ako se otvorimo Božjoj milosti, shvatit ćemo da vrijeme i način kad će Bog intervenirati pripadaju samo njemu.

Zaharija je u srcu hrama bio uvučen u Božju logiku, bio je izložen neočekivanoj životnoj promjeni kad joj se najmanje nadao. I mi moramo biti otvoreni za Božja iznenađenja, za neočekivane promjene u našim životima, ali i šire, u našoj domovini i u svijetu. Upravo kada mislimo da je neki problem nerješiv i neka situacija beznadna, Bog ima priliku pokazati svoju moć.
 
3. Od Zaharijine nijemosti do božićnog klicanja
Draga braćo i sestre, Zahariji je zbog sumnje nametnuta nemoć govora koju možemo razumjeti i kao milosno vrijeme priprave. Bilo je to ograničenje jedne ljudske sposobnosti kako bi se Božji plan mogao nesmetano razvijati u Zaharijinu srcu. Njegova nijemost naučila ga je strpljenju i povjerenju, pomogla je da ljudska logika ustupi mjesto Božjemu zahvatu.

U našoj je svakodnevnoj službi, užurbanosti, papirologiji, mnoštvu telefonskih poziva i termina lako izgubiti iz vida ono bitno. Pronađimo stoga mjesta tišine, ne samo u ovim predbožićnim danima. Znajmo i sami sebi nametnuti šutnju kako bi u nama jasnije odjeknula istina božićnoga otajstva. Krist je Gospodar povijesti i Gospodar života. On se brine za sve naše potrebe.

Vaš rad pri Nadbiskupskom duhovnom stolu, dragi suradnici, nije samo administrativni posao; to je sudjelovanje u velikim Božjim planovima, čak i kada to ne opažamo ili ne doživljavamo izravno.

Svatko je od vas prvo lice Crkve s kojim se susreću svi koji dolaze u kontakt s Nadbiskupijom. O vašemu pristupu, vašoj ljubaznosti, vašemu strpljenju i vašoj profesionalnosti ovisi slika Crkve. Ako lice koje pokazujete bude ljubazno lice Majke koja je sposobna donijeti toplinu i pokrenuti srca, tada vi postajete balzam koji ublažava bol i dobro vino koje razveseljuje srca. Neka vaša služba, prožeta duhom Božića, bude izvor nade i utjehe za sve koji k nama dolaze.

Dragi djelatnici, u duhu božićnog čestitanja na poseban vam način želim zahvaliti na svemu po čemu pokazujete da Crkvu i ovu Nadbiskupiju doživljavate svojim domom. Veliko je zadovoljstvo osjetiti da vaši međusobni odnosi, način na koji pristupate poslu, vodite razgovore i gradite zajedništvo jesu izraz velikodušna i zahvalna srca. To je jamstvo autentičnog kršćanskog svjedočanstva neizmjerne Božje ljubavi.

Božić nam otkriva Boga koji je zaljubljen u nas, koji nas privlači k sebi svojom nježnošću, skromnim rođenjem i krhkošću. On se rađa i ulazi u naš život kako bi nas obdario svojim životom. Iskoristimo ove svete dana kako bismo oraspoložili svoja srca za radosno klicanje Kralju koji dolazi.

Neka vam ovo sveto euharistijsko slavlje donese plodove milosti za kojima čeznu vaše duše kao i sve blagoslove potrebne vašim obiteljima i svima s kojima se susrećete. Neka vam svima Božić donese mir, nadu i radost koju samo Krist može dati. Tako neka bude. Amen.