Riječ Nadbiskupa

 
Poštovani predstavnici crkvenih ustanova, poštovani voditelji i djelatnici katoličkih pokreta, zajednica, društava i udruga, dragi prijatelji u Kristovu poslanju - srdačno vas sve pozdravljam na ovomu našem tradicionalnom predbožićnom susretu.

Prodorna radost zbog Isusova rođenja nanovo osvaja naše doba i obavija našu svakodnevicu na dva načina: snažno - jer je Božja, i nježno - jer je djetinje krhka. Sve otkad seže naša osobna memorija, još od našega najranijega djetinjstva, božićna radost na nadnaravan način prodirala je u svako naše vrijeme donoseći onu milinu koju svijet nikad ne daje. Božić nas je pohodio i u doba rata i u doba mira, i u zdravlju i u bolesti, i kad smo ugošćavali naše najmilije i kad smo ih gubili, u oskudici i u blagostanju. Zato anđeoska objava pastirima: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio spasitelj, Krist Gospodin“, s tim vječnim anđeoskim „danas“, ne pripada samo vremenu od prije više od 2000 godina - nego dubinski zahvaća svako pa i ovo naše vrijeme i mijenja ga nabolje.

Želio bih da i ovoga Božića dopustimo toj radosti da prodre u naš osobni i obiteljski, crkveni i društveni „danas“. To će biti moguće ako budemo umjeli uprijeti pogled prema nebu poput mudraca i pastira, ako tragamo za Božjim mjestima u našoj sadašnjosti kao što su oni tragali za betlehemskom spiljom, ako u osobnoj i narodnoj povijesti prednost uvijek damo Božjemu vremenu te samo ako nam Božić bude kriterij za vrjednovanje budućnosti - jer ako čovjek prestane slaviti rođenje Isusovo, prestaje i živjeti.

1. Božićno otajstvo uči nas gledati u nebo

Živimo u vremenu u kojemu mnogo toga odvlači čovjekov pogled od neba, i u doslovnome i u duhovnome smislu. Gotovo sve nebesko kao da se nastoji prizemljiti. Slavne se ljude naziva „zvijezdama“, a „oblacima“ se nazivaju prostori za pohranu podataka koji su, paradoksalno, smješteni skriveni u serverskim kućištima duboko u podzemlju. Istodobno nas i suvremene tehnologije - posebno tzv. pametni telefoni, primoravaju spustiti pogled ako želimo komunicirati. Svjetlost ekrana mnogim je ljudima zamijenila sunčevu svjetlost. Tako čovjek ne samo da pogled više ne upire iznad sebe, prema zvjezdanome nebu nad sobom, nego ga ne upire ni prema Bogu koji ga duboko u srcu poziva na duhovnu avanturu. I jedni drugima sve teže gledamo u oči.  Tako se čovjek udaljava i od Boga i od bližnjega.

No, čitavo Božićno otajstvo, kako nam je zapisano u Svetome pismu, nemoguće je pojmiti bez neba. Zašto su mudraci našli božansko dijete povijeno u jaslama, a Herodovi sluge nisu? Zašto su pastiri čuli anđeosku pjesmu a dvorski pismoznanci nisu? Razlog je u tome što su i mudraci i pastiri, za razliku od mnogih svojih suvremenika, odgovore tražili na nebu i od neba te su uspjeli vidjeti znakove. Naime, poznato je da je jedna od čovjekovih karakteristika to što je on jedino stvorenje koje može držati pogled uprt prema nebu. Pogled svih drugih stvorenja pada na zemlju. Stoga je tužno ako čovjek koji je stvoren za nebo život provede brinući se samo za zemaljsko.

Jako dobro znamo da su posljedice čovječanstva koje je zaboravilo gledati u nebo ideologije koje u čovjeku vide tek biološku jedinku kojoj je dopušteno proizvoljno mijenjati sve prirodne datosti samo ako to tehnologija omogućuje. Teret takvih protivština posebno su osjetili oni među vama čije je polje kršćanskoga poslanja među obiteljima, mladima, starijima i nemoćnima. Vi koji u svome poslanju dodirujete životnu stvarnost i stvarne rane ljudi znate da nema božićne radosti za one kojima je pogled usredotočen isključivo na zemaljsku stvarnost. Božićna radost u čovjekov život prodire samo onda kada je sposoban uprijeti pogled u nebo i ponizno priznati da je tek stvorenje koje ovisi o bezgraničnoj ljubavi Očevoj koju nam je pokazao u Sinu, u Isusu Kristu čije rođenje slavimo i u kojem jedinome nalazimo nadu.

2. Božja mjesta u svakidašnjici

Da bi božićna radost prodrla u čovjekov život potrebno ju je doživjeti na autentičnim mjestima. Vi ste, dragi suradnici u poslanju ove mjesne Crkve, na različitim područjima svoga djelovanja prepoznali Božja, nebeska veleposlanstva. To su ponajprije crkve, vjerničke zajednice i pokreti kojih ste članovi. To su crkvene ustanove u kojima djelujete, obitelji u kojima ostvarujete tešku zadaću podizanja i odgoja svoje djece u vjeri. To su sva mjesta u kojima se iskreno moli Boga i ljubi bližnjega: domovi za starije, škole, đački i studentski domovi, javne kuhinje i prihvatilišta beskućnika, zatvori... Bog je uvijek prisutan tamo gdje ga ljudi zazivaju i trebaju u svim njihovim potrebama. Božić nam poručuje da Isus svoje boravište nalazi u oskudnim i skromnim mjestima. Njegova je palača tamo gdje su zaboravljeni i potlačeni, proganjani i usamljeni; tamo gdje blještavilo ne dolazi sa zemlje nego s neba i gdje se čestito živi. Vjerujem stoga da ćete upravo uz potrebite  u kojima ste pronašli svoje bližnje iskusiti najveću božićnu radost.

3. Božićna radost mijenja povijest

Božić nam pomaže u pravom svjetlu vidjeti društvenu povijest ali i našu osobnu prošlost. Zapazimo tko su protagonisti božićne radosti. Uz Svetu obitelj Isusa, Marije i Josipa to su trojica mudraca, proročica Ana, starac Šimun - skromni i bogobojazni ljudi. Primijetimo i da su u opisu Isusova rođenja povijesne osobe tek navedene, ponajviše radi orijentacije u kojem se vremenu prvi Božić zbio. Kakav je to udarac za oholost moćnika! Svi su oni zacijelo željeli da ih povijest pamti kao velikane, a imena im se tek spominju kao slugama vremena: car August, kralj Herod. Tko vjeruje u Božić, drugačije gleda na povijest jer u njoj prepoznaje Božje vrijeme i Božje ljude.

Zar se slično ne događa i danas?! Novorođeni Isus želi doći svakome čovjeku. Želi ući u sve utvrde ljudske bijede, u sve dvorce ljudske usamljenosti, u sve zamke ljudske patnje, u svečane dvore ljudskih strepnji za budućnost - bilo kod velikana bilo kod malenih. Dolazi čitavome čovječanstvu koje ga nasušno treba. No ipak, ni ove godine vrata svojih luksuznih dvora, tvrđava oholosti i samodostatnosti mnogi mu neće otvoriti.

Dragi prijatelji u Kristovu poslanju, za nekoliko dana dolazi nam Božić, blagdan kršćana  i isto tako blagdan cijeloga čovječanstva koje, iako to ne zna, traži Krista. Pripremajući se za dolazak maloga i krhkoga Kralja, činimo to puni radosti, baš poput pastira i mudraca, Josipa i Marije, proročice Ane i starca Šimuna jer znamo da dolazi naše spasenje. Hodimo zajedno s Marijom očekujući taj dan i osluškujući radosne otkucaje njezina srca jer u svojemu krilu nosi Božjeg Sina.

Ispunjeni smo tom radošću jer znamo da je njezin temelj čvrst. Znamo da će ta radost pobijediti sve poteškoće, velike i male, sve kušnje i boli, sve nasrtaje teških osjećaja usred naizgled nerješivih situacija.

I u našoj aktualnoj povijesti, ta radost i mir čvrstih temelja ostat će postojani unatoč protivljenjima i svim pokušajima kojima se želi čovjekov pogled prikovati uz zemlju.

Mi kao vjernici moramo tragati za Božjim vremenom u povijesti. Ta nas povijest spašava jer je istinita, a ne ona u kojoj su protagonisti bili bezbožni sustavi začeti u laži i njihovi poklonici. U njima nije bilo mjesta za istinsko i autentično slavljenje Božića.

4. Budućnost ovisi o Božiću

Isus Krist, utjelovljena Riječ, rođen od Djevice Marije u Betlehemu najjasniji je izraz Božje ljubavi prema čovjeku. Govor Božića i govor o Božiću svi razumiju. Zato se tako lako utjelovio u narode i kulture, pa čak i među one koje se ne nazivaju kršćanskima; zato tako lako dopire do srca najmanje djece i naših braće i sestara koji su zašli u duboku starost. Božićna je radost bila prodorna i u prošlosti, prodorna je i u sadašnjosti a bit će i u budućnosti. I kao što u novorođenom Isusu već vidimo što će postati i kako će njegov zemaljski život završiti, slično je i sa slavljem Božića. U mjeri u kojoj se bude slavio autentično, i vremena i ljudi bit će Božji. Zato nam ne treba drugoga kriterija za vrjednovanje budućnosti od Božića.

Rečeno rječnikom božićnoga otajstva: nada će za čovječanstvo rasti u mjeri u kojoj se svaki život bude poštivao od začeća do prirodne smrti; opstat će one obitelji i oni narodi koji kao najveću dragocjenost budu čuvali mudrost i živote svojih starijih; društvene vlasti koje ne budu priječile očuvanje kršćanskih temelja naše kulture moći će sudjelovati u zaustavljanju raznoraznih podjela.

Dragi suradnici u Kristovu poslanju, od srca vam zahvaljujem za sve što činite, bilo javno i vidljivo, bilo tiho i skriveno, ali uvijek s ljubavlju i vjernošću.

U vremenu gubitka središta, kada se mnogi umaraju ili obeshrabruju, vi pokazujete da je moguće ostati postojan u vjeri, vedar u nadi i velikodušan u ljubavi. Vaš primjer daje vjerodostojnost Crkvi i nadu društvu.

Božić je blagdan Božje blizine, Boga koji se ne povlači pred ljudskom slabošću, nego je trajno prisutan u našoj svakodnevici. Neka to iskustvo Božje prisutnosti bude vaša snaga i u novoj godini: da vam donese mir u srcu, novu svježinu i polet u radu te duboku sigurnost da sve što činite, čak i ono najmanje, ima svoje mjesto i smisao u Božjem planu spasenja.

Neka vas, vaše obitelji i sve u vašim zajednicama prati obilje Božjega blagoslova. Neka vam svjetlo betlehemske noći i dalje osvjetljava put, a Duh Sveti rađa u vama nove ideje, nove odnose, novu nadu.

Sretan vam i blagoslovljen Božić te milošću ispunjenu novu 2026. godinu!