GOVOR ZAGREBAČKOGA NADBISKUPA DRAŽENA KUTLEŠE
Susret sa studentima prvih godina prijediplomskih studija na HKS-u
Hrvatsko katoličko sveučilište, Aula magna, 1. listopada 2025.
Drage studentice i studenti, poštovane profesorice i profesori, cijenjeni članovi akademske zajednice, uvaženi gosti!
S velikom radošću i dubokom zahvalnošću Bogu okupljeni smo danas u ovoj auli na početku još jedne akademske godine našega Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Na poseban način pozdravljam vas, drage studentice i studenti prve godine, jer od danas postajete članovi naše sveučilišne obitelji. Pred vama je novo životno razdoblje, vrijeme u kojem ćete oblikovati ne samo svoje intelektualne sposobnosti, nego i svoj karakter, svoj moralni kompas, svoj pogled na svijet. Na početku toga puta želimo vam reći: ovdje niste samo broj na studomatu. Ovdje ste osobe koje želimo pratiti, oblikovati i ohrabrivati da rastete u mudrosti, odgovornosti i zrelosti.
Katoličko sveučilište uvijek nosi dvostruku zadaću: ono je prostor znanstvenog istraživanja i kritičkog promišljanja, ali istodobno i mjesto oblikovanja cjelovita čovjeka, otvorena istini, dobru i ljepoti. Ovdje se svakodnevno susreću znanost i vjera, razum i nada. Upravo zato i od vas očekujemo da vaš studij ne bude tek utrka za diplomom, nego put prema dubljem razumijevanju života i svijeta, put na kojem ćete naučiti razlikovati prolazno od trajnoga, površno od bitnoga, ono što daje privid od onoga što daje smisao.
Živimo u vremenu globalne dostupnosti informacija i znanja. Sve je dostupno na samo jedan klik i pitanje više nije može li se doći do znanja, nego što s tim znanjem učiniti? U svijetu preplavljenom informacijama Duh Sveti poziva nas da tražimo ono što na klik nije dostupno i ne može se izgooglati. Poziva nas da tražimo mudrost.
U Prvoj knjizi o Kraljevima Salomon, iako mlad, nije tražio informacije ni pobjede ni bogatstva, tražio je pronicljivo srce (1 Kr 3, 9). I Bog mu je to dao. To je naša molitva danas: da i nama Duh Sveti podari ono što nijedna diploma ne može jamčiti, a to je srce koje zna razlikovati dobro od zla, duboko usmjerenje i snagu karaktera.
1. Traži mudrost
„Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog“, čitamo u Knjizi mudrih izreka (Izr 9,10). Mudrost i razboritost mogu biti samo neki od 5 milijuna pojmova koji se svakih 60 sekundi pretraži na internetu. Lako ćemo doći do njihove definicije, ali teško ćemo ih učiniti svojim osobinama. Postoji velika razlika između znanja i mudrosti. Informacije koje ovdje budete usvajali zasigurno će povećati vaše znanje, ali samo mudrost vam može otkriti krajnju svrhu svih stvari. Znanje često napuhuje, ali mudrost izgrađuje čovjeka.
Mudrost nije samo informacija. Mudrost je primijenjena istina. To je unutarnji kompas koji dolazi od Boga. Zato Pismo kaže da je početak mudrosti strah Gospodnji. To nije strah podčinjenosti ili ugroženosti, nego dubokoga poštovanja, svijesti da Bog sve vidi i vodi.
Kada je Salomon preuzeo kraljevstvo, znao je da stječe moć, ali da time ne stječe i sposobnost mudroga upravljanja. Zato moli za pronicljivo srce kako bi razlikovao dobro od zla. Bogu se svidjelo to što nije tražio više informacija ni veće bogatstvo. Tražio je mudrost i Bog mu je nije uskratio.
Dobro bi bilo da se na početku ove akademske godine svatko upita što doista želi od studija na Hrvatskom katoličkom sveučilištu?
Ova ustanova nije i ne smije biti samo mjesto gdje ćete steći određeno znanje. Ono je važno, ali je puno važnije oblikovati karakter i steći mudrost. Zato molimo Duha Svetoga da u svima nama probudi razboritost, razlučivanje, odgovornost.
Marljivo studirajte, ali ne kao da je sve na vama. Proučavajte, ali s molitvom na usnama da vas Duh Sveti vodi punini istine.
2. Slijedi Istinu
„No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu“ (Iv 16,13). U današnjem društvu, istina je relativizirana. Svatko ima svoju istinu. U tom kaosu mišljenja i ideja, Duh Sveti nas poziva da, daleko od svake buke, osluškujemo Istinu.
U Ivanovu evanđelju Isus naziva Duha Svetoga Duhom Istine. On ne iskače na društvenim mrežama, ne pokazuju ga ankete. On uvodi u svu istinu, ne u ono što je popularno, lako, ili trenutačno.
Sveučilišni sustav podrazumijeva raznolikost i različitost mišljenja, pristupa, svjetonazora, teorija. To je dobro i nužno u akademskom svijetu. No, ono što nije dobro jest kada se izgubi orijentir, kad se istina relativizira, a savjest zanemari, kad znanost postane sredstvo manipulacije, a ne služenja.
Zato kao studenti sveučilišta s katoličkim predznakom imate poseban zadatak, ne biti robovi mišljenja, nego službenici istine, tražiti vječnu sreću u zajedništvu s Kristom i pod vodstvom Duha Svetoga. To znači znati poštivati granice ljudske spoznaje i otvoriti se transcendenciji, kontemplaciji vječnosti „jer se čovjek od drugih životinja razlikuje po logosu, pa dakle u životu logosa, u ljubavi i spoznaji istine čovjek nalazi pravu ljudsku i, također, božansku radost“ (F. Hadjadj, Zemlja staza nebeska, Zagreb, 2023., 102).
To ne znači biti fanatik. To znači imati hrabrost slušati, razlučivati, propitivati, ali na kraju usmjeriti se na ono što je trajno. Istina ne zastarijeva. Istina ne ovisi o većini. Istina je Krist.
Dragi studenti, budite gladni i žedni istine. Dragi profesori, budite svjetionici jasnih vrijednosti u moru relativizma. Ne bojte se biti drugačiji ako slijedite ono što je ispravno.
3. Živi za Više
„Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo“ (Ef 2,10). Kad se govori o uspjehu, većina nas pomisli na diplome, dobre ocjene, priznanja, posao iz snova. I to nije loše, to je dio života. Ali… je li to sve? Duh Sveti nas poziva da zemaljski život usmjeravamo k vječnoj sreći.
Pavao u poslanici Efežanima kaže da smo Božje remek-djelo. Nismo slučajni. Stvoreni smo s razlogom, i to ne bilo kakvim, nego da činimo dobra djela koja je Bog unaprijed pripremio. Drugim riječima, Duh Sveti nas ne motivira samo prema karijeri, On nas usmjerava prema pozivu. U svakodnevnim stvarima vodi nas da budemo prisutni, pravedni, puni suosjećanja. Molimo ga da nam pomogne uspješno svladati studentske obveze, ali i da nam pokaže što znači biti uspješan u Božjim očima; usvojiti znanje, ali i mudrost; postići nešto, ali i biti netko bližnjemu u potrebi.
Duh Sveti je onaj koji naše darove koristi za Božje Kraljevstvo. Vaše znanje i vaše sposobnosti mogu biti instrumenti milosti.
Dragi studenti, profesori i prijatelji Sveučilišta, na početku ove nove akademske godine svi nosimo svoje planove, ciljeve, želje. No više od svega, trebamo mudrost. Ne mudrost svijeta, nego mudrost odozgor. Mudrost koja daje smisao znanju, istinu usred buke i poziv usred ambicije.
Pismo nas ohrabruje: Ako ti nedostaje mudrosti, traži. Bog ne predbacuje, ne uvjetuje. On daje. I daje obilno. Svima. I tebi. Danas. Zato danas ne tražimo samo dobru volju ni dobru misaonu kondiciju. Tražimo Duha Svetoga da nam podari bistrinu spoznaje i mudrost srca, da ne težimo samo za zemaljskim uspjehom, nego vječnom radošću.
Neka ova godina bude više od akademske utrke. Neka bude godina u kojoj će svatko od vas svaki dan započeti s molitvom: „Duše Sveti, vodi me. Nauči me mudro živjeti.“
I znaj: ako to tražiš iskreno, On će ti dati. I vodit će te dalje nego si ikad mogao zamisliti.
Neka vam je svima sretan i blagoslovljen početak nove akademske godine!