Riječ Nadbiskupa

 
Draga braćo i sestre u Kristu!

Danas je poseban dan za ovu župnu zajednicu. Okupili smo se proslaviti 30. obljetnicu osnutka vaše župe posvećene Mariji Kraljici apostola. Trideset godina u našemu se poimanju može činiti relativno kratkim razdobljem, ali u Božjoj ekonomiji spasenja to je vrijeme zrelosti u kojem se vide plodovi vjernosti, strpljivosti i ustrajne ljubavi onih koji su ovu zajednicu vjernika gradili.

U današnjemu slavlju nadahnjuju nas biblijska čitanja, ulomak iz Djela apostolskih (Dj 1,12-14) i iz Evanđelja po Ivanu (Iv 19,25-27). Oba teksta prikazuju Blaženu Djevicu Mariju u dva ključna trenutka povijesti spasenja: pod križem Isusovim na Kalvariji i u zajedništvu s apostolima u dvorani Posljednje večere. Promatrajući Mariju u tim trenucima, razmišljamo o njezinoj ulozi Majke Crkve i Kraljice apostola, o njezinoj vjeri, ustrajnoj molitvi i prisutnosti usred učenika. Ova nas čitanja također potiču na prepoznavanje snage molitve i zajedništva u životu naših župa i na otvaranje djelovanju Duha Svetoga koji je izvor života i poslanja Crkve. Neka ova obljetnica bude prigoda za zahvalnost Bogu za proteklih trideset godina milosti. Neka nam također bude poticaj za našu obnovljenu raspoloživost za novu Pedesetnicu, novi silazak Duha Svetoga na ovu zajednicu vjernika.
 
1. Marija s apostolima u dvorani Posljednje večere
Prvo nas čitanje vodi u Jeruzalem, u vrijeme neposredno nakon Uzašašća Gospodinova. Apostoli se vraćaju s Maslinske gore i okupljaju u dvorani Posljednje večere. Sveti Luka opisuje to dirljivo zajedništvo: „Svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama i Marijom, majkom Isusovom” (Dj 1,14). Što za nas znači ta slika? Vidimo Majku Isusovu kako ostaje uz zajednicu učenika dijeleći s njima istu vjeru i nadu. Marija se nakon Kristova Uzašašća nije povukla u samoću. Ostala je s apostolima kao majka i suputnica.

Isus je učenicima obećao Duha Svetoga, Branitelja, ali oni još nisu znali kakvo ih iskustvo čeka. Okupili su se u gornjoj sobi, možda istovremeno s osjećajem gubitka i iščekivanja. Marijina prisutnost ih je ohrabrivala. Ona je zajedno s njima molila, poticala ih na molitvu svojim primjerom sabranosti i pouzdanja u Boga. Jednodušno su bili u molitvi, što znači da su im srca bila sjedinjena. Sve je to bilo plodno tlo silasku Duha Svetoga.

Marija je Kraljica apostola jer je bila Majka Kralja svih vjekova. Kao što je rodila Isusa u tijelu tako je u redu milosti postala majkom onih koji će na dan Pedesetnice biti poslani naviještati silna Božja djela. Marija među apostolima prednjači u vjeri i ljubavi, uzor im je i podrška. Njezina prisutnost ulijeva im hrabrost. Ona koja je već iskusila snagu Duha Svetoga na dan Navještenja sada svojim svjedočanstvom vjere pomaže apostolima u strpljivom iščekivanju ispunjenja Isusova obećanja. Tako Marija postaje srce prve Crkve, majčinsko srce zajednice koje kuca u ritmu molitve i vjere.
 
2. Marija pod križem
Okrenimo se sada evanđeoskom prizoru na Kalvariji, podno križa. Promatrajmo Mariju u najtežem trenutku njezina života, kako stoji pod križem raspetoga Sina. U toj šutljivoj prisutnosti pod križem, Marija pokazuje nevjerojatnu snagu vjere. Vjeruje i onda kad možda ništa ne razumije, vjeruje da Bog i iz tog strašnog zla može izvesti dobro. Evanđelist Ivan donosi riječi: „Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: 'Ženo! Evo ti sina!' Zatim reče učeniku: 'Evo ti majke!'“ (Iv 19,26).

To su riječi Isusove posljednje volje, duhovna oporuka raspetoga Spasitelja. Nazivajući svoju majku „Ženom”, podsjeća nas na prvo proroštvo iz Postanka o Ženi koja će satrti glavu zmiji. To proroštvo naznačuje Mariju kao novu Evu, majku novoga Božjega naroda. Riječima: „Evo ti sina”, Isus Mariji povjerava sve nas u osobi Ljubljenoga učenika. U tom svetom trenutku, Marija postaje Majkom Crkve, Majkom svih koji će vjerovati u Krista. Ivan svjedoči: „I od toga časa uze je učenik k sebi“ (Iv 19,27). Ivan je primio Mariju u svoj dom i u svoje srce, kao svoju majku. Tako je i mi trebamo primiti u svoj život.

Važno je zamijetiti da je Marija i u tom trenutku poslušna Božjem planu. Kao što je nekoć rekla: „Neka mi bude po riječi tvojoj” (Lk 1,38), tako i sada prihvaća novo poslanje: biti Majkom Kristovih učenika.
 
3. Marija, Majka Crkve i Kraljica apostola
Kontemplirajući ova dva prizora, Mariju pod križem i Mariju s apostolima u molitvi, spoznajemo važnost njezine uloge u otajstvu Crkve. Marija je Majka Crkve jer joj je sam Krist na križu povjerio sve nas za svoju djecu. Njezina majčinska briga za Crkvu nije prestala ni okončanjem njezina zemaljskoga života. Naprotiv, vjerujemo da Marija, proslavljena na nebu, i dalje s majčinskom ljubavlju prati Kristovu braću na njihovu putu. Crkva službeno časti Mariju nazivom Majka Crkve, ali ju častimo i kao Kraljicu apostola. Što znači taj pomalo neobičan naslov? Pod riječju „apostol“ ne mislimo samo na jednog od Dvanaestorice Isusovih učenika, nego na sve nas koji smo po krštenju pozvani i poslani naviještati radosnu vijest spasenja. Svojim prisutnošću i molitvama, Marija i nas podržava kao što je podržavala Dvanaestoricu u dvorani Posljednje večere. Njezina vjera bila je poput svjetionika koji im je pokazivao put. Jedna duhovna misao kaže kako Marija kraljuje među apostolima ljubavlju i poniznošću. Ona je kraljica koja služi. Nema krunu od zlata, nego krunu od dvanaest zvijezda, kako ju simbolički opisuje Sveto Pismo (usp. Otk 12,1), što označava dvanaest apostola i cijelu Crkvu.

Crkva Mariji iskazuje čast kao Kraljici svjesna da je Krist, Kralj kraljeva, svoju Majku okrunio najuzvišenijim dostojanstvom. Uzvisio ju je „kao Kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom, Gospodarom gospodarȃ (usp. Otk 19,16) i pobjednikom nad grijehom i smrću“ (LG 59). No, Marijina kraljevska čast uvijek je majčinska i služiteljska. Ona je kraljica poput dobre majke koja brine da svi u obitelji budu zaštićeni i zbrinuti vezom ljubavi. Učimo od Marije kako biti bolji učenici Kristovi i kako radosno naviještati evanđelje drugima. Svatko je od nas pozvan biti apostol, svjedok Kristove ljubavi u svome svakodnevnom životu. Marija neka nam pritom bude Kraljica i Majka, zagovornica i nadahnuće.
 
4. Poziv na novu Pedesetnicu
Draga braćo i sestre, trideset godina postojanja jedne župe vrijeme je zrelosti i ubiranja plodova Duha Svetoga. Protekom tog vremena zajednica vjernika ne živi više od početničkog zanosa, nego od zrelosti ljubavi. Ne grade se više temelji, nego donose plodovi. Nije više vrijeme za pitanje što ćete primiti, nego što možete darovati.

Zato je ovaj jubilej i poziv na novu Pedesetnicu, novi izljev Duha Svetoga koji će učvrstiti vašu vjeru i obnoviti misijski zanos svakoga od vas. Duh Sveti duša je svakog novog početka. Kada je Duh Sveti sišao nad apostole, njihov strah se preobrazio u hrabrost, povučenost je ustupila mjesto otvorenim stazama svijeta.

To je snaga Duha Svetoga. On danas, nakon trideset godina, želi u vašoj župi probuditi ono što je uspavano. Želi zapaliti ono što je ugaslo i osnažiti što je oslabjelo. Po njemu Crkva stalno oživljava i aktualizira djela spasenja u ovome svijetu.

Zato i mi danas recimo: „Dođi, Duše Sveti. Obnovi lice zemlje. Dođi i obnovi lice naše župe. Zapali srca u našim obiteljima. Oživi vjeru mladih, učvrsti ljubav starijih. Probudi savjest onih koji su zaspali u vjeri.“

Bez Duha Svetoga, sve postaje formalnost. S njime sve oživljava. Bez Duha, Crkva je samo ustanova. S Duhom Svetim, postaje Kristovo Tijelo. Bez Duha Svetoga vjernik je promatrač. S Duhom Svetim - svjedok.
 
U svakoj istinskoj obnovi Crkve prisutna je Marija kao ona koja je „svijetu dala sam Život koji sve obnavlja“ (LG 56). Ona želi da ova župa ne ostane spomenik prošlosti, nego postane živi prostor poslanja. Duh Sveti daje snagu takvu poslanju, jedinstvo tijelu, ljubav zajednici.

Zato je svaki vjernik, svaka obitelj, svaka skupina u ovoj župi pozvana na novi početak. Pozvana je na obnovu molitvenoga života u obiteljima, na slavljenje euharistije s većom ljubavlju, na prakticiranje ispovijedi kao mjesta susreta s milosrđem Božjim, na karitativno djelovanje kao svjedočanstvo vjere.

Župa koja nosi ime Marije Kraljice apostola ne može biti zatvorena ni statična. Ona mora biti župa koja moli kao Marija, svjedoči kao apostoli i ljubi kao Krist.

Apostoli su iz dvorane Posljednje večere krenuli u svijet. Tako ste i vi, nakon trideset godina, pozvani svoju vjeru svjedočiti izvan zidova crkve ili samo vaših domova. Pozvani ste donositi Kristov Duh na svojim radnim mjestima, u javnim prostorima, na društvenim mrežama, u kulturnom i gospodarskom životu. To je duh istine, dobrote i mira.

Nova Pedesetnica nije samo liturgijski događaj, nego stanje srca koje postaje plodno jer je otvoreno Duhu. Apostolski hod usmjeren je prema budućnosti. Marija nas vodi naprijed i uči nas da ne živimo od uspomena, nego od poslanja. Crkva koja gleda samo unatrag gubi snagu svjedočanstva. Crkva koja se otvara Duhu ide radosno naprijed.

Stoga, dragi vjernici, ovaj jubilej nije završna točka. On je početak novoga poglavlja. Trideset godina sjetve je iza vas. Neka plodovi Duha Svetoga koje sada žanjete budu zalog plodnosti novih žetvi. Marija Kraljica apostola poziva vas da te žetve bude obilne, da budete ljudi Duha koji gore ljubavlju i koji djeluju s vjerom.

Neka vaša župa bude župa budućnosti, župa koja iščekuje i moli s Marijom, koja osluškuje poticaje Duha Svetoga i u kojoj se čuje vapaj čovjeka u potrebi. Neka ova zajednica vjernika uvijek ostane župa Marijina stila. Jednostavna, ali duboka; ponizna, ali hrabra; tiha, ali djelotvorna; molitvena, ali i misijska.

Povjerimo Bogu vašu budućnost da godine koje su pred vama budu još plodonosnije, još više ukorijenjene u vjeri i otvorenije Duhu Svetomu. Neka ovo mjesto bude svjetionik za mnoge koji traže Boga; neka u ovoj crkvi ljudi nalaze mir, smisao i svjetlo; neka vaše obitelji jačaju u zajedništvu, mladi otkrivaju svoj poziv, a stariji pronalaze utjehu.

Molimo Marijin zagovor kako bi se u ovoj župi i dalje rađali novi apostoli, ljudi molitve i mira, vjere i nade; oni koji će poput Marije znati reći: „Evo službenice Gospodnje“ i koji će poput apostola imati hrabrosti ići do na kraj svijeta, makar to bio svijet njihove ulice, obitelji ili radnoga mjesta.

Braćo i sestre, ovaj jubilej nas uči jednoj jednostavnoj, ali presudnoj istini. Crkva živi samo kad se otvara Duhu Svetome. Takva Crkva nije bez Marije u svojoj sredini. Dok danas gledamo unatrag sa zahvalnošću, gledamo i naprijed s nadom. Ona koja je stajala uz apostole u dvorani Posljednje večere, Majka koja je molila za silazak Duha Svetoga, stoji i danas u vašoj sredini, moli za vas, prati vas i zagovara pred licem svoga Sina.

Vaša župa, posvećena Mariji Kraljici apostola, nosi u svome imenu poziv i identitet: biti Crkva koja moli s Marijom, koja živi snagom Duha Svetoga i koja šalje apostole u svijet. To je poziv svakoga od nas da budemo apostoli po Marijinu srcu: tihi u služenju, postojani u vjeri, radosni u svjedočenju i potpuno predani Kristu.

Marijo, Kraljice apostola, vodi nas svome Sinu i daruj ovoj župi novo srce, ispunjeno plodovima i darovima Duha Svetoga. Tako neka bude. Amen.