Riječ Nadbiskupa

 
 
Draga braćo i sestre, braćo franjevci i sestre franjevke, svi članovi velike franjevačke obitelji, mir i dobro!

Tim dragim franjevačkim pozdravom pozdravljam sve vas okupljene na ovoj zajedničkoj proslavi jubilarne godine svetoga Franje, kao i sve one koji su s nama povezani u molitvi.

Uime Hrvatske biskupske konferencije pridružujem se vašoj radosti i zahvalnosti Bogu za dar svetoga Franje Asiškoga i za sve dobro koje su članovi njegove duhovne obitelji utkali u baštinu našega naroda.

Prije osamsto godina sveti je Franjo dovršio svoj zemaljski put. Mladić koji je izabrao siromaštvo ostavio je svijetu bogatstvo koje nas i danas okuplja. Dopustio je da Kristovo Evanđelje oblikuje sav njegov život. U siromašnome i raspetome Gospodinu pronašao je svoje najveće blago, a u ljudima kojima je prilazio prepoznavao je braću i sestre.

Franjina su braća vrlo rano došla u naše krajeve. S narodom su dijelili radosti i stradanja, čuvali vjeru i budili nadu. Njihovi su samostani postajali mjesta molitve i susreta, učenja i utjehe, a njihova prisutnost oslonac mnogima koji su tražili Božju blizinu. Zato danas, uime hrvatskih biskupa, od srca zahvaljujem svim članovima velike franjevačke obitelji.

Hvala franjevačkoj braći za naviještenu Božju riječ, za slavljenje sakramenata, za strpljivo slušanje i pomiriteljsko služenje. Hvala za doprinos hrvatskomu jeziku, pismu i kulturi, za knjižnice i škole, za odgoj naraštaja. Hvala vama, drage sestre, koje svoju karizmu crpite iz duha Asiškoga Siromaška. Hvala za vašu tihu i ustrajnu ljubav u klauzurama, uz djecu, bolesne, starije i napuštene. Hvala za molitvu koja nije tražila priznanje, za služenje koje nije brojilo sate i za ljubav koja nije birala samo lake putove. Hvala franjevačkoj mladeži i vjernim članovima Trećega reda koji franjevački duh pokore i žrtve poput kapilara pronose do svih periferija obiteljskoga i društvenog života našega naroda.

U svetome Nikoli Taveliću i svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću, blaženoj Mariji od Propetog Isusa Petković i brojnim slugama Božjim zahvalno prepoznajemo dragocjene plodove franjevačke svetosti u našemu narodu. Sa zahvalnošću se spominjemo i tolikih pokojnih članova franjevačke obitelji čija imena javnosti nisu poznata, ali je njihova dobrota ostala zapisana u životima ljudi. Neka ih Gospodin primi u svoje zajedništvo, a vas koji danas živite franjevački poziv neka učvrsti u vjernosti, obnovi u radosti i obdari novim zvanjima.

Braćo i sestre, Franju ćemo najbolje počastiti ako i sami dopustimo da Evanđelje preobražava naše živote. Ova je obljetnica stoga poziv na obnovu zanosa kojim je sveti Franjo poradi Krista prigrlio sve što je njegovoj ljudskoj naravi bilo oporo i teško. Tako će u našim obiteljima biti više praštanja, u našim zajednicama više povjerenja, a u našem narodu više brige za slabe i zanemarene.

Obnova Crkve počinje i našim obraćenjem: spremnošću da priznamo grijeh, zamolimo oproštenje i učinimo dobro koje smo odgađali. Zato pred Gospodina donesimo i ono što nas opterećuje: riječi kojima smo ranili, ravnodušnost kojom smo se udaljili i ljubav koju smo uskratili. Ne bojmo se njegove blizine. Njegovo je milosrđe veće od naše slabosti, a njegova nas ljubav podiže kako bismo mogli uvijek iznova započeti.

U tišini otvorimo srce Gospodinu i priznajmo svoje grijehe da možemo dostojno proslaviti sveta otajstva.