Riječ Nadbiskupa

Dragi krizmanici, dragi roditelji, kumovi i kume, braćo i sestre u Kristu!

Današnji blagdan svetoga Marka evanđeliste i slavlje sakramenta svete potvrde dva su događaja koja nose istu poruku: Duh Sveti nas čini Božjim svjedocima, jedne daje za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje; on oprema krštene za djelo služenja, za izgrađivanje tijela Kristova (usp. Ef 4, 11-12).

Sveti Marko napisao je snažnu i jednostavnu poruku o Isusu, Evanđelje koje i danas čitamo, a vi pred Crkvom stojite kao „žive stranice“ evanđelja koje ćete ispisivati svojim životom. On nije bio jedan od Dvanaestorice apostola, nego učenik apostola, osobito Petra i Pavla, koji je kroz život sazrijevao u vjeri i službi te postao vjerni navjestitelj evanđelja. Njegovo evanđelje, najkraće od svih, izvještaj je o snazi i hitnosti vjere. On pokazuje da se susret s Isusom ne odgađa, da je vjera poziv na djelovanje sada i ovdje.

Duh Sveti koji se na vas danas izlijeva po sakramentu potvrde ne dolazi kako bi vas učinio pasivnima i djelovao umjesto vas. Dolazi kako bi vas pokrenuo. Današnjom svečanošću vaš hod u vjeri ne završava, nego tek započinje!

Čuli smo u Evanđelju kako Isus podiže pogled prema svojim učenicima i daje im zadaću koja nadilazi njihove snage: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (r. 15). Ove su riječi Isusov oproštaj, ali i njegovo obećanje. One su most između Uskrsa i Duhova, između Učitelja koji odlazi i učenika koji ostaju, između neba i zemlje. Dragi krizmanici, danas, po sakramentu svete krizme te riječi postaju vaš osobni zadatak.
 
1. Pođite po svem svijetu
Kad Isus kaže: „Pođite po svem svijetu“ on ne misli samo na zemljopisnu udaljenost. On poziva na „unutarnje kretanje“ - na izlazak iz sebe, iz svojih granica i iz vlastitoga komfora. Svijet u koji vas Isus šalje nije negdje daleko: to je svijet vaših školskih prijatelja, vaše obitelji, društvenih mreža koje svakodnevno oblikuju način na koji razmišljate i vrednujete stvarnost.

U vama Isus vidi budućnost Crkve, ali i budućnost svijeta. I zato vam daje zadaću da budete njegov glas, svjedoci koji ne odustaju, mladi ljudi koji se ne boje biti drukčiji. U svijetu koji često nudi površne „istine“, vi ste pozvani donositi istinu evanđelja koja ne zastarijeva.

To „pođite“ ne znači nužno da trebate otići daleko, nego da budete prisutni srcem tamo gdje jeste i da ta prisutnost ne bude statična, nego aktivna i kreativna. Neki će od vas možda studirati, raditi i živjeti u zemljama i gradovima širom svijeta, ali i tada, vaše poslanje ostaje isto - nositi u sebi Krista i dijeliti ga drugima.

Sveti Marko uči nas jednostavnosti poslanja. On ne komplicira. Jednostavno prenosi Isusovu zapovijed: „Pođite!“ To je poziv koji ne traži velike riječi nego djela: jedan osmijeh, jedno oproštenje, jedna molitva za nekoga tko pati.
Duh Sveti koji vam se daruje danas s puninom svojih darova nije duh straha, nego ljubavi, mudrosti i snage. Krizma vas čini sposobnima živjeti poslanje koje Bog želi.

Sjetite se da vaša župa nosi vjerničku mudrost vaših djedova i baka. Ovo je mjesto baština onih koji su vjeru svjedočili u teškim vremenima. Sada ste vi na redu. Evanđelje se neće širiti samo preko knjiga ili propovijedi - širit će se preko vašega života, vaših odluka, vaših riječi i odnosa.
 
2. Tko uzvjeruje i pokrsti se
Isus nastavlja: „Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se“ (r. 16).

Ove riječi izriču jednu od najvažnijih istina naše vjere: Bog poštuje ljudsku slobodu. Spasenje se nudi svima, ali ga primaju oni koji otvore svoje srce vjeri. Vjera nije ideja; vjera je odnos.

Kad kažemo „vjerujem“, zapravo izgovaramo riječi povjerenja: „U tebe se uzdam, Gospodine.“ Na vašemu krštenju vaši su roditelji za vas izgovorili te riječi. Danas vas Crkva poziva da ih sami potvrdite - svojim glasom i svojim životom. Danas vi izgovarate svoje osobno „da“ Bogu.

Zanimljivo je da Markovo evanđelje ne završava slikom učenika savršenih u vjeri. Naprotiv, Isus im se ukazuje dok su sjedili za stolom i prekorava ih zbog nevjere i okorjelosti srca (usp. r. 14). On ih ne odbacuje, nego im daje zadaću, poslanje. To znači da Krist ne čeka da budemo savršeni kako bi nas poslao. On zna da vjeru ne nosimo kao medalju savršenosti, nego kao put koji nas svakodnevno izgrađuje.

U svijetu koji sumnju često prikazuje kao znak inteligencije, vi budite oni koji pokazuju da je vjera znak hrabrosti. Vjerovati u Boga u današnje vrijeme nije jednostavno. Mnogo je ponuda koje žele osvojiti srce, mnogo glasova koji obećavaju sreću bez Boga. No samo Bog daje radost koja ne prolazi. Vjera spašava jer vraća čovjeka njegovom pravom središtu, vraća ga Bogu. Tko vjeruje, zna da nije sam, da mu život ima smisla, da su njegove rane i tuge obasjane svjetlom Uskrsloga.

Sveti je Marko napisao svoje evanđelje u vremenu progona, kada su kršćani bili ismijavani, zatvarani, mučeni. Unatoč svemu, on piše „radosnu vijest Isusa Krista, Sina Božjega“. On zna da vjera pobjeđuje upravo onda kada naizgled gubi. Takva vjera spašava i danas.

I zato, dragi krizmanici neka vaša vjera ne bude samo uspomena iz djetinjstva, nego snaga vašega svakodnevnog života. Neka ona bude vidljiva u načinu vašega govora, ponašanja, odlučivanja. Neka ljudi prepoznaju u vama onaj mir koji svijet ne može dati.
 
3. Znakovi koji prate one koji uzvjeruju
Isus dalje govori: „U ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro“ (r. 17-18). Ovi znakovi na prvi pogled mogu zvučati čudesno i dramatično. Ali njihova dubina otkriva nešto drugo. Otkriva slike preobražene stvarnosti. One govore o snazi Duha Svetoga koji mijenja srce čovjeka i lice svijeta.

Izgoniti zloduhe znači ne pristajati na zlo, ne dopustiti da mržnja i laž vladaju nama. Govoriti novim jezicima znači govoriti jezikom ljubavi, razumijevanja, poštovanja - osobito u vremenima kada su komunikacija i dijalog najugroženiji. A polagati ruke na nemoćnike znači biti blizu čovjeku, donositi mu utjehu, mir, dobrotu.

Možda se danas ne susrećemo s čudesima kakva su pratila prve apostole, ali se susrećemo s mnogim oblicima duhovne nemoći. Koliko je onih koji su ranjeni riječima, poniženi, izgubljeni u osjećaju besmisla! Vi, krizmanici, pozvani ste biti znak utjehe. Kada podignete prijatelja koji je u nevolji, kad branite onoga koga svi ismijavaju, kad odlučite biti iskreni kad bi bilo lakše lagati - tada Duh Sveti djeluje u vama.

Današnji svijet treba svjedoke, ne samo govornike. Treba vaše ruke koje će pomagati, vaše srce koje će opraštati, vaš glas koji će braniti istinu.

Sveti Marko pokazuje da je Riječ Božja živa jer se ostvaruje u ljudima koji joj dopuste da ih promijeni. Krizma je upravo to: dopuštenje Duhu Svetome da vas oblikuje iznutra. To nije trenutačno iskustvo, nego proces. Možda danas nećete odmah osjetiti promjenu, ali Duh će djelovati u vama tiho, kao svjetlo koje se nikada ne gasi.
 
4. Gospodin surađivaše s njima
Marko zaključuje evanđelje riječima: „I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima“ (r. 19-20). To je veličanstvena slika Crkve: ljudske ruke koje rade, Božje srce koje vodi. Krist odlazi, ali ne napušta svoje. On surađuje s nama. On nije Bog koji promatra s nedostupnih visina, nego Bog koji korača s nama, prisutan je u nama i djeluje preko nas.

To je poruka nade za čitavu Crkvu, za svaku župnu zajednicu, za svakoga vjernika. Kada činiš dobro, nisi sam; kada moliš, on moli s tobom; kada trpiš, on dijeli tvoju bol. Kada pomažeš drugima, on je u tvojim rukama.

Bog i danas surađuje s vašom župom: preko župnika koji vodi ovu zajednicu, preko roditelja koji u vjeri odgajaju svoju djecu, preko mladih koji se ne boje javno svjedočiti svoju pripadnost Kristu.

Vi, krizmanici, danas postajete dionici te božanske suradnje. Vi ste sada punopravni svjedoci u Crkvi. To znači da vas Crkva treba - vaš entuzijazam, vašu energiju, vašu sposobnost da vidite svijet novim očima. Možda mislite da ste premladi, da je vjera stvar odraslih. Ali Isus se uvijek služio srcima mladih kako bi obnovio svijet. On nije tražio savršene, nego otvorene.

Kada osjetite da ste slabi, sjetite se da Evanđelje završava Isusovim obećanjem suradnje, ne vašom savršenošću. Ako ostanete povezani s njime - u molitvi, euharistiji, zajedništvu s drugima, tada ćete biti instrument kroz koji Gospodin i dalje „utvrđuje Riječ popratnim znakovima“.
 
Dragi krizmanici, na blagdan svetoga Marka, evanđelista koji je Riječ Božju pretočio u pisanu riječ, Crkva vam povjerava posebno poslanje. Sveti Marko napisao je svoje evanđelje tintom; vi ste pozvani pisati ga svojim životom.

Vi ste, slikovito rečeno, „peto evanđelje“, evanđelje koje se ne čita na pergameni, nego u vašim pogledima, vašim riječima, vašoj dobroti. Ljudi će možda rijetko otvoriti Bibliju, ali će uvijek „čitati“ vas. Neka vaši životi govore o Bogu koji je blizu. Neka se po vama vidi da Duh Sveti nije davna priča, nego stvarnost koja oživljuje i obnavlja Crkvu.

Sveti je Marko svoje evanđelje zaključio djelovanjem apostola koji su „propovijedali posvuda“. Danas vas Gospodin poziva da budete ti apostoli - u svijetu koji je možda drukčiji, ali jednako gladan smisla. Kad činite pravdu, kad se zalažete za istinu, kad volite bez računice, tada vi postajete produžena ruka Kristova.

I zapamtite riječi koje se nalaze u srcu današnjega evanđelja: „Gospodin surađivaše s njima.“ On će surađivati i s vama. U vašim školskim klupama, u vašim obiteljima, u radostima i teškoćama on će biti prisutan, voditi vas, nadahnjivati, hrabriti.

Zato danas zahvalimo Bogu za dar Duha Svetoga, za dar Crkve i za primjer svetoga Marka. On neka vas zagovara da Evanđelje koje je on zapisao nastavi živjeti u vama, ovdje i gdje god bili.

Neka vaše srce uvijek bude spremno reći: „Evo me, Gospodine, pošalji mene.“ Tada će vaše riječi, vaša djela i vaš život biti najbolja propovijed koju svijet može čuti. Amen.