Homilija kardinala Bozanića na prezbiterskom ređenju

28.5.2022.

 

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
 

Homilija na prezbiterskom ređenju


Župna crkva sv. pape Ivana XXIII., Zagreb - Dubrava

Liturgijska čitanja: 2 Tim 1, 6-9; Iv 21, 1-6. 9-19
 
Dragi oci biskupi, braćo prezbiteri i đakoni,
dragi bogoslovi, dijecezanski i redovnički, te sve Bogu posvećene osobe,
ljubljena braćo i sestre u Kristu, dragi ređenici, izabranici Božji!
 
1. Milost vam i mir od Boga, Oca Gospodina našega Isusa Krista! U Duhu Svetom zahvaljujem Bogu za vas, za milost Božju koja vam je dana u Kristu Isusu, za dar vaših života, poziva i odaziva. Dragi ređenici, vaša nazočnost u ovom slavlju sa svom jasnoćom govori da Gospodin poziva. Isus Krist, uskrsli i živi, prisutan među nama, nastavlja pozivati i danas. I ne samo to. Gospodin ima povjerenja u nas i vjeruje da smo sposobni na njegov poziv odgovoriti svojim životnim predanjem. On vrednuje naše sposobnosti i našu odlučnost da ga slijedimo. Sam Isus nam daje snagu i jača naše povjerenje da s njegovom pomoći možemo od svoga života učiniti nešto lijepo, da naš život postane dar za Njega i za braću i sestre. To je temelj radosti koja danas spontano izvire iz naših srdaca.

2. Braćo i sestre, osjećaje radosti nije teško zapaziti na našim licima dok promatramo devetnaest mladića koji će, nakon dugog i zahtjevnog puta formacije, danas biti zaređeni za prezbitere Katoličke Crkve. U ovom se slavlju miješa ponos roditelja, braće i sestara te rodbine naših ređenika, zatim ljubav prijatelja, kao i zadovoljstvo odgojnih, obrazovnih, župnih i drugih zajednica koje su pratile naše kandidate za vrijeme njihove formacije. Uistinu, slavlje ređenja prezbitera događaj je koji na rječit način postaje znak radosti i nade za Crkvu i za svijet. Sve to, međutim, nije samo sebi svrha. Doživljaji slavlja ređenja pružaju nam posebnu  prigodu za promišljanje rasvijetljeno naviještenom Riječju Božjom.

3. Današnje evanđelje predstavlja nam posljednje Isusovo očitovanje učenicima. To je očitovanje različito od drugih. Ono od Tiberijadskoga mora danas dopire do nas da bi nas poučilo kako susresti Uskrsloga Gospodina.

Apostoli su nakon Isusove muke, smrti i uskrsnuća na ribarenju u Galileji, žive svoju svakidašnjicu. Upravo u redovitost svakidašnjeg života ulazi Isus da bi nam pomogao i pokazao put da naš život ne bi bio jalov i beskoristan, da ne bi postao pusta tlapnja.

Nakon cjelonoćnog uzaludnog napora sedmorica Isusovih učenika dočekali su zoru izmoreni i bez ulova. Do njih dopire upit: »Dječice, imate li što za prismok?« Nakon odgovora: »Nemamo«, Isus im kaže da mreže bace na desnu stranu. Oni poslušaše i uloviše mnoštvo riba. Braćo i sestre,  daleko od Isusa prazni smo i bezuspješni. Naš rad, naša nastojanja donose plodove samo u Gospodinovoj prisutnosti, samo ako slušamo i vršimo njegovu Riječ.

4. Kad su učenici pristigli na obalu nisu primijetili Gospodina, nego »pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh«. Nisu vidjeli Učitelja, nego znakove njegove ljubavi. Tako je i s nama. Mi u svakidašnjem životu ne vidimo Boga, ali pozorno srce raspoznaje beskonačne znakove Božje prisutnosti, koja nas prosvjetljuje, hrani, ispunja i daje smisao našem životu.

Tada pristupi Isus i kaže im: »Donesite riba što ih sada uloviste«. Isus je pripremio dar: ribu i kruh, ali traži i suradnju svojih. Nema smisla sudjelovati na Isusovoj gozbi, ako se ne daje osobni doprinos. Nema smisla biti kršćanin, nema smisla postati svećenik, ako netko u životu  nešto ne primi od nas, ako ne slijedimo Isusov put i živimo za druge. Isusov dar treba nas oblikovati da i mi sami postajemo dar za druge.

Dragi ređenici, i vi ćete na oltaru obnavljati spomen na događaj s obale Tiberijadskoga mora, kada budete u prinosu misnih darova spominjali Božju darežljivost te plodove zemlje, trsa i rada ruku čovječjih. Svi mi živimo od darova Providnosti i suradničkog rada mnogih.

5. Isus se definitivno objavljuje učenicima kad ih poziva: »Hajde, doručkujte!« On se ne pojavljuje kao onaj koji traži račun, koji sudi, koji opominje, koji kara, nego kao prijatelj koji poziva na zajedništvo dara. »Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu«. Tada su ga učenici prepoznali po daru. Isus se daruje svojima. Isus se nastavlja darivati.  Najveći znak Isusove prisutnosti među nama jest Euharistija, jer Bog želi zauvijek biti s nama.

A vi, dragi đakoni, ređenjem za prezbitere postat ćete na neki način sakrament Euharistije, jer Euharistije nema bez svećenika. Budite uvijek u poniznosti srca svjesni tog uzvišenog poziva i poslanja. Vršite ga sa strahopoštovanjem, vjerno i pobožno. Uvijek raspirujući milosni dar Božji koji je u vama po polaganju mojih ruku (usp. 2 Tim 1, 6).

6. Drugi dio ovog evanđeoskog odlomka opisuje razgovor između Isusa i Petra. Taj razgovor oslikava način kako Bog traži čovjeka, zadivljujuću metodu Božje pedagogije. Petar je u tom dijalogu na ispitu, na trostrukoj provjeri, da bi u korijenu ozdravio od trostrukog zatajenja.

»Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?«, pita Isus Petra. »Da, Gospodine, ti znaš da te volim«, odgovara Petar. Isus mu na to kaže: »Pasi jaganjce moje«. Kao da mu Isus želi reći: Ti, Petre, koji se želiš isticati  nad ostalima, koji želiš prednjačiti, ti koji si prvi, trebaš započeti od najmanjih. Pasi jaganjce, započni od posljednjih, neznatnih, napuštenih. Budi razborit i ne uspoređuj se s drugima.

U drugom Isusovu pitanju izostavljena je usporedba s drugima. Isus pita: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?«, a Petar ponavlja odgovor: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim“. Isus mu kaže: »Pasi ovce moje«. Kao da mu želi reći: posveti svoj život braći i sestrama, živi za druge.

U trećem pitanju Isus preuzima Petrov izričaj. Više ne pita ljubiš li me, nego voliš li me. Isus se spušta na Petrovu razinu: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Kao da želi reći Petru: jesi li mi zaista prijatelj, želiš li se priključiti mojem djelu?

Naime, u prva dva Isusova pitanja imamo glagol agapáo. Riječ agápe označava apsolutnu ljubav. Petar se boji tog visokog izazova. Petrovi odgovori povezani su s pojmom philéo, kojim se označava prijateljska ljubav. Hrvatski su prevoditelji označili tu razliku s glagolima ljubiti i voljeti.

7. Iako je Isus tri puta pitao Petra, On ne prebacuje Petru zatajenje, ne osuđuje ga, ne ucjenjuje ga, niti traži obrazloženje njegova čina. Isus ne poistovjećuje čovjeka s počinjenim grijehom. Ono što je Isusu bitno jest: Petre, ljubiš li me? - i to sada.

Isus promatra dubinu našega srca, koje želi osloboditi, ozdraviti, posvetiti. Svetost dolazi od Boga koji je jedini svet i koji nas prvi ljubi. Čovjekova svetost nije odsutnost grijeha. Tko bi tada mogao postići svetost? Svetost se postiže, u svetosti se napreduje, prihvaćanjem Krista - i to sada. To vječno sada traje u Bogu. Ono se neprestano događa između Boga i čovjeka po Isusu Kristu u Duhu Svetom. Tu su smješteni kršćanski pozivi, a posebno poziv u ministerijalno svećeništvo.

Isus je izabrao apostole od kojih proizlaze svi oblici službe reda u Crkvi da bi bili s Njim. To je uvjet za poslanje: biti s Isusom. Samo nakon toga ih šalje da idu po svem svijetu propovijedati, da krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, da ljude uče obdržavati ono što je On odredio te da uspostavljaju službe.

8. Dragi ređenici, to biti s Isusom, ljubiti ga, biti njegov prijatelj, nije nešto što treba završiti prije poslanja, prije povjeravanja crkvene službe. Ne smije se to poistovjetiti s formacijom pripreme koja se ovime zaključuje, ali sada slijedi u drugome obliku trajna životna formacija. Ne smije se to ograničiti ni na potrebno vrijeme za duhovne obnove, vježbe, niti na vrijeme dnevnog razmatranja i molitve, što je potrebno redovito održavati. To biti s Isusom treba postati intiman odnos zajedništva koji zahvaća čitav život.

Dragi mladi prijatelji, kandidati za prezbiterat,  Isus pita i vas, kao što je pitao Petra: ljubiš li me, voliš li me, jesi li moj prijatelj? U Petrovu ožalošćenom pogledu Isus je prepoznao želju za tom ljubavlju. Ta želja, to nastojanje u ljubavi prema Kristu, već je ljubav. Stoga i mi smijemo zajedno s Petrom odgovoriti: Da, Gospodine, ti to znaš, ja te volim, želim biti tvoj prijatelj, iako ponekad prevladava indiferentnost i hladnoća. Dobri moj Isuse, danas s Petrom želim ponoviti: ja jesam i želim ostati tvoj prijatelj.

Vi ste, dragi đakoni, za geslo svećeničkog ređenja izabrali Isusove riječi: »Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje« (Iv 15, 13). Današnje evanđelje završava Isusovim pozivom: »Idi za mnom!« Stoga i vi idite za Isusom slijedeći njegov primjer ljubavi.

Molim za vas nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije. U svim prigodama života ugledajte se u Nju, Majku našega svećeništva. Preporučujem vas i svetom papi Ivanu XXIII. te blaženom mučeniku Alojziju Stepincu, nepokolebljivom svjedoku vjere i čiste savjesti. Amen.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr