Uvod i homilija kardinala Bozanića u euharistijskom slavlju Pepelnice

17.2.2021.



Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

Uvod i homilija na Pepelnicu

Dubrava, Župa sv. Ivana XXIII., pape, 17. veljače 2021. godine.
 

Liturgijska čitanja: Jl 2,12-18; 2 Kor 5,20-6,2; Mt 6,1-6.16-18

 
Uvod

 
Draga braćo i sestre!
Današnjim danom Pepelnice počinje sveto korizmeno vrijeme, vrijeme kršćanskog puta s Isusom Kristom. Na Pepelnicu Crkva nam naviješta jedan događaj, a taj je: Isus je došao da bi s nama prošao korizmeni put pokore. Dakle, na tom putu zajedno smo s Isusom. Što je kršćanski put pokore? Mi kršćanstvo često shvaćamo kao religiju koja vidi samo grijeh i zato moli Boga da mu ga oprosti. Međutim, prije svega kršćanstvo je vjera spasenja. Isus je došao da nas približi Bogu i zato uništava grijeh koji nas razdvaja od Boga. Isus je došao da nas podigne od zla i grijeha, da nas pobožanstveni, jer smo stvoreni na sliku Božju, jer smo stvoreni za Boga, jer pripadamo Bogu, koji nas prihvaća, koji nam oprašta grijehe i propuste, koji je sama Ljubav i Milosrđe. To je, dragi vjernici, put koji danas započinjemo da bismo se pripremili na slavlje vazmenog otajstva, na slavlje Uskrsa.
 
Homilija
 
Braćo i sestre!

1. U prvom misnom čitanju čuli smo utješan navještaj: »Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali« (Jl 2, 12-13). Nakon ove kratke homilije, blagoslovit ćemo pepeo i prisjetiti se riječi iz Knjige Postanka, riječi što ih je Bog izrekao čovjeku nakon istočnoga grijeha: Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti (usp. Post 3.19).

Prah nas podsjeća na put našega postojanja: od praha do života. Mi smo prah, glina, zemlja, ali ako se otvorimo Bogu, ako se prepustimo Božjim rukama, postajemo novi ljudi, nositelji života koji je određen za vječnost. Međutim često, pogotovo u teškoćama i osamljenosti, vidimo samo svoj prah, svoju neznatnost, bezvoljnost, svoju slabost. Ali Gospodin nas hrabri: Tvoja malenost je neizmjerno velika u Božjim očima.

2. Stoga, dragi vjernici, budite hrabri jer vas od početka vašega života Bog ljubi. Rođeni ste da budete Božja djeca, kćeri i sinovi Božji. Bez Boga od ljudske veličine ne ostaje ništa drugo nego hrpica praha, što poput ove koja se sada nalazi u posudicama na oltaru. Prah će nam se staviti na čelo podsjećajući nas što je čovjek koji svoja leđa okreće Bogu, koji u životu ne računa na Boga.

Braćo i sestre, na početku korizmenog puta trebamo si to posvijestiti, jer korizma je vrijeme koje nam pomaže da bolje shvatimo i prihvatimo da smo u svojoj ljudskoj slabosti ljubljeni od Boga. To je vrijeme milosti da prihvatimo Božju ljubav i milosrđe i da zbog toga promijenimo svoj život, način svoga življenja. Na svijetu smo da se od praha, od svoje neznatnosti, slabosti i grješnosti otvaramo životu koji nam dolazi od Boga, životu koji je određen za vječnost.

Mi smo građani neba, a putovnica za nebo je ljubav prema Bogu i bližnjemu. Zemaljska dobra što ih posjedujemo, a nisu nam neophodno potrebna, pretvaraju se u prah koji nestaje. Ali ljubav što je iskazujemo i sa zemaljskim dobrima: u obitelji, na poslu, u Crkvi i društvu, spašava nas i zauvijek ostaje.
Bog želi naše srce odvojiti od zemaljskih stvari, da bismo se obratili njemu i vjerovali Evanđelju. Bog želi da napustimo grijeh koji uništava i ubija i da se vratimo Njemu izvoru života i radosti. Sam Isus Krist je najveća milost korizme.

3. Draga braćo i sestre, istinsko obraćenje očituje se u našem ponašanju. Želja za promjenom mora se odraziti u našim odnosima prema najbližima, u obitelji, na poslu, u studiju, u susretima sa susjedima, u sredini u kojoj se krećemo. Malim svladavanjima prikazanim Gospodinu učinimo ugodnijim naš suživot s bližnjima, a naš rad učinkovitijim. Sveti Pavao nas poziva: pomirite se s Bogom! Dragi vjernici, pripremimo se i za dobru korizmenu ispovijed i neka ispovijed u našem životu bude redovitija.

Tijekom korizme Crkva nas poziva na post, molitvu i djela ljubavi. Taj je poziv namijenjen svim kršćanima. Stoga ćemo kratko razmisliti o tome na što nas svako od tih djela uopćuje.

4. Post kao prvo nije samo jednostavno odricanje od jela. Postiti ne znači samo osloboditi se onoga što svakodnevno trpamo u sebe. To nekad znači osloboditi se onoga što u svom životu smatramo neizmjerno važnim. I sami toliko puta osjećamo kako smo siti onoga što jelom, gledanjem, napose u odnosu prema medijima, trpamo u sebe, što upijamo često nekritički. Postiti naprosto znači osloboditi se onoga što zauzima lažno i nezasluženo mjesto u našem životu. To svatko od nas najbolje zna u sebi i za sebe. Postiti znači osloboditi se od svojih idola, a to nije tako lako našoj ljudskoj naravi.

5. Zato nam Riječ Božja na tom putu daje putokaz i pomoć. To je molitva. Molitva nije prvotno samo neko izgovaranje pojedinačnih molitvenih riječi. Molitva je otvaranje Bogu. Molitva je dopustiti Bogu da uđe u našu nutrinu. Molitva je slušanje Boga. Svojim riječima, svojim razumom, svojim traženjem trebamo krenuti na put duhovnog buđenja. Trebamo se naprosto odvažiti moliti. Ne treba to uvijek biti duga molitva. Nekad je dovoljan i neki pobožan uzdah. Upravo u molitvi je veoma važno da se ni u čemu ne zatvorimo pred Bogom, da u molitvu uključimo svu svoju osobnost. Molitva nije samo prošnja, premda nam je i to omogućeno, nego isto tako i hvala i slava Boga, divljenje njegovim djelima. Korizma nas poziva na ustrajnost u molitvi.

6. Otvorenost prema Bogu za koju nas priprema molitva, znači u isto vrijeme i otvoriti se prema ljudima, posebno onima koji su pritisnuti nevoljama i kojima treba naša pomoć. Sveto pismo takvo otvaranje prema ljudima jednostavno i kratko naziva: davanje milostinje. Važno je naglasiti da treba davati i od onoga što nam je dragocjeno, da tako druge učinimo dionicima svoga života. Davanje milostinje, djela ljubavi, lijek su protiv praznih riječi i lakih obećanja, protiv lažnog oslobađanja od naših idola. Djela ljubavi nam najbolje pokazuju koliko se konkretno mijenjamo i otvaramo Bogu; u kojoj mjeri u svom životu provodimo najveću zapovijed: ljubav prema Bogu i bližnjemu.

7. Braćo i sestre upravo u vršenju i sagledavanju ovih triju stvari u jedinstvu: posta, molitve i djela ljubavi, krije se najveća mudrost, koja nas vodi do Boga i života u punini vazmenog otajstva.

Predragi u Kristu Isusu, po zagovoru Presvete Bogorodice Marije, Dobrog pape sv. Ivana XXIII. i blaženog Alojzija Stepinca, svjedoka istine i čiste savjesti, krenimo na korizmeni put prema cilju, Uskrsu. Amen.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr