Kardinalova homilija na obredu otvaranja Vrata milosrđa u Svetoj godini Izvanrednog jubileja milosrđa

13.12.2015.


 Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i metropolit
Homilija na obredu otvaranja Vrata milosrđa u Svetoj godini Izvanrednog jubileja milosrđa

Zagreb, katedrala, 13. prosinca 2015. godine.
Liturgijska čitanja: Sef 3,14-18a; Iz 12,2-4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18
 
Draga braćo i sestre!

1. »Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!« (Fil 4,4). Tim riječima apostola Pavla započinje liturgija treće nedjelje došašća. Današnja se nedjelja zove: nedjelja radosti. Radostan je i znakovit obred otvaranja Vrata milosrđa što smo ga izvršili u zahvalnom zajedništvu s papom Franjom koji je odredio da se danas po svim biskupijama svijeta u prvostolnicama otvore Vrata milosrđa. Taj je obred ispunjen simbolima koji govore o Božjoj prisutnosti, njegovoj ljubavi, milosrđu i obnavljanju naših života.

U skladu s time, i Božja nam je riječ navijestila radost.

Iz Knjige proroka Sefanije slušali smo o radosti prepunoj ohrabrenja za izabrani narod, jer je naviještena prisutnost Gospodina u svetome gradu Jeruzalemu. Naviještena je prisutnost Spasitelja koji obnavlja svoju ljubav. To je radost na koju sveti Pavao potiče Filipljane, jer je »Gospodin blizu«. Ta je radost utkana u propovijedanje Ivana Krstitelja koji je srcem osjećao novost Božje prisutnosti.

I dok su proroci pozivali na radost ostvarivanja obećanja, sveti Pavao govori o ostvarenoj radosti, o radosti »u Gospodinu«. Ta je radost trajna. Njezino je značenje osobito u tome da jednom započeta, ne prestaje. Nju se ne može poistovjetiti s prolaznim osjećajima. Ona je u povezanosti s Gospodinom. Razumljivo je, stoga, da je žive oni koji odbacuju grijeh, jer upravo grijeh je udaljavanje od Boga te time i od istinske radosti.
 
2. Ivan Krstitelj, iskreno želeći radost svojemu narodu, ljude poziva na obraćenje, na promjenu života koja vodi k prihvaćanju radosti u Gospodinu. Njegovi su suvremenici osjetili istinitost njegova propovijedanja toliko snažno da nije on trebao tražiti njih, nego su oni dolazili k njemu u pustinju i pitali ga: Što nam je činiti?

To ga pitaju pripadnici raznih društvenih slojeva. Evanđelist Luka najprije spominje mnoštvo, čime želi obuhvatiti sve prisutne. Nakon toga, spominje dvije posebne skupine: carinike i vojnike.

Carinici, odnosno poreznici bili su zaduženi za skupljanje raznih davanja državi. Ti ljudi nisu bili dobro viđeni u narodu, kako zbog suradnje s rimskim osvajačem, tako i zbog česte neosjetljivosti prema siromasima i zbog lihvarenja. Zbog toga su nerijetko stavljani u kategoriju javnih grješnika. Vojnici su produžena ruka vlasti koja također može zlorabiti svoju ulogu moći.

U tome nizu - kao odgovor na pitanje: što nam je činiti? - nalazimo tri odgovora. Na sve se odnosi poticaj da se potrebne odjene i nahrani. Nadalje, Ivan ne kaže da carinici i vojnici trebaju napustiti službu, nego prvima kaže da trebaju biti pravedni; da se ne okoriste službom. Vojnike pak upozorava da ne posežu za nasiljem, da se ne služe neistinama ni pohlepom.

Ivanovi se odgovori mogu sažeti na to da se u ponašanju i postupanju poštuje bližnjega, prihvaćajući ga i kloneći se pomisli da čovjek ima vlast nad drugim čovjekom.

3. U tim se odgovorima nalaze bitne odrednice za obraćenje i za življenje Godine milosrđa, a to su: podijeliti s drugima, ne pretjerivati u odnosu na druge i ne zlostavljati drugoga.

Prva je odrednica, dakle: podijeliti s drugima, biti nesebičan. To uključuje da se ne vide samo svoje potrebe, nego i potrebe drugih, te da se odluči podijeliti s drugima što se ima. U darivanju se očituje sloboda osobe koja nije rob stvari koje posjeduje, nego joj je stalo do bližnjega.

Druga je odrednica: ne pretjerivati, to će reći ne prekoračiti granicu u zahtjevnosti prema drugima. Drugim riječima: ne odnositi se prema bližnjima logikom moći, jer najbitnije u životu ne proizlazi iz moći, nego iz snage ljubavi. Tako ne možemo od nekoga zahtijevati: vrijeme, pažnju, sućut, privrženost, prijateljstvo… To nije dio naših prava niti se to može iznuditi silom. Istina, među kršćanima postoji obveza služenja u ljubavi (usp. Rim 13,8), ali se misli na darivanje, a ne na primanje. To je plod prepoznavanja Božjega dara. Dakle, ne pretjerivati, ne iscrpiti drugoga svojom sebičnošću u odnosu na materijalnu i na duhovnu zbilju, otkriva vrijednost poniznosti koja prihvaća sebe i druge.

Treća je odrednica odricanje od zlostavljanja. Ne misli se samo na tjelesno nasilje, nego na sve oblike raspolaganja silom. To se tiče širine odnosa u društvu, s posebnom osjetljivošću prema slabima. To se odnosi na svakidašnje međusobne odnose, na obitelji, na odnose na poslu, na nasilna ophođenja koja ne trebaju biti očita, nego se pokazuju kao: nebriga, ravnodušnost, stav neprimjećivanja drugoga.
 
4. Dragi vjernici, obraćenje koje propovijeda Ivan ne tiče se izvanjskoga dotjerivanja, nego mu je korijen u odnosu prema Gospodinu koji dolazi pročistiti. On nije propovjednik nekoga svog morala, nego morala Onoga koji dolazi, Isusa Krista. Isusov dolazak Ivan je vidio kao stanoviti završetak, kao konačni pravorijek, zbog čega je koristio snažne riječi opomene, ali jednako tako bio je pun ljudskosti, koju susrećemo u današnjim odgovorima.

Ivan je vidio Krista koji dolazi. To je važno, a sam Krist objavit će se kao Sin nebeskoga Oca, kao lice milosrdnoga Oca koji izlazi ususret, ne da bi osudio, nego da bi opraštajući donio radost.

Sveta godina Izvanrednog jubileja milosrđa ima slogan: Milosrdni kao Otac. To nas geslo upućuje na Lukino Evanđelje, za koje možemo reći da je Evanđelje milosrđa. U njemu se nalazi predivna prispodoba o ocu koji se raduje povratku sina. Isus, objavljujući nebeskoga Oca, ispunja riječi proroka Sefanije koji za Boga kaže: »On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani!« (Sef 3,17-18).
 

5. Braćo i sestre, takav nam je svečani dan danas darovan. Otvorena vrata prvostolnice naznačila su otvorenost neba i raširene Božje ruke za naše slabosti i grijehe. Spomen krštenja, Božja riječ i euharistija čvrsta su uporišta našega života.

Ovo je godina milosti, ovo je godina poticaja da svoje kršćanstvo živimo dublje, polazeći od Božjega milosrđa. Pozvani smo ne samo hodočastiti u katedralu i u jubilejske crkve, nego ponajprije živjeti milosrđe. Prolazak kroz Vrata milosrđa nema vrijednost, ako Bogu ne dopustimo da svojim Duhom prođe kroz naše srce, ako nismo prihvatili poziv da se ispovjedimo, da Bogu predamo svoje grijehe, da ostavimo grješne navike, da se pomirimo s Bogom i s ljudima.

Već sam pozvao sve župe da po dekanatima organiziraju hodočašća u jubilejskome duhu. To prije svega znači da je potrebno duhovno se pripremiti za hodočašća, prepoznati i usvojiti darove Jubileja milosrđa. Među darovima koje nam Crkva daje jest i oprost od vremenite kazne za grijehe, poseban izražaj ljubavi u Crkvi kojim živimo zajedništvo u potrebama živih i mrtvih, svojih pokojnih. No, važno je znati da se plodovi oprosta nadovezuju na sakrament svete ispovijedi; na oslobađanje od grijeha koje daje Bog po dobroj i skrušenoj svetoj ispovijedi. U Svetoj se godini Crkva liječi i jača molitvom i djelima ljubavi.
 
6. Draga braćo i sestre u Kristu, posebno pak sve pozivam da ne zaboravimo svoje bližnje u raznim potrebama te da već sada, prije Božića, razmislimo kojim ih djelima tjelesnoga i duhovnoga milosrđa možemo obradovati. U ovoj Godini milosrđa pozvani smo ponovno otkriti tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, stranca primiti, bolesna dvoriti, utamničena pohoditi i mrtva pokopati. Ne zaboravimo ni duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Boga moliti. Ova nam godina daje prigodu da obnovimo znanje o djelima milosrđa, ali još više da ih vršimo u našem životu, da ne prestajemo biti milosrdni.

Za to imamo najvećega Učitelja, koji je postao čovjekom, prihvatio našu ljudsku narav i pokazao nam svu njezinu težinu i ljepotu. Primjere nam pružaju sveti; naročito Blažena Djevica Marija, Majka milosrđa. U hrvatskome narodu imamo divnih likova svetaca koji su svjedočili milosrđe, među kojima je sveti Leopold Bogdan Mandić, koga će pred sobom imati cijela Crkva i blaženi Alojzije Stepinac koji je u tolikim neprilikama očitovao Lice milosrđa. Znamo i da svaka redovnička zajednica ima iznimnih primjera svetosti koja privlači milosrđem.

Braćo i sestre, današnji nas dan Gospodnji i početak Jubileja milosrđa učvršćuje u vjeri u Božju ljubav i u nadi vječnoga života. Radujmo se Bogu koji je među nama i koji se raduje što prihvaćamo njegovo milosrđe! Amen.
 

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr