HR

Riječ Nadbiskupa

Homilija kardinala Bozanića na Nedjelju Uskrsnuća Gospodnjega


Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački


Homilija na danjoj Misi

Bogoslužni prostor Bl. Alojzija Stepinca, Uskrs 2023. godine.

Liturgijska čitanja: Dj 10,34a.37-43; Kol 3,1-4; Iv 20,1-9


»Surrexit Christus, spes mea – Uskrsnu Krist, nada moja«

Draga braćo i sestre!

Neka do vas dopre ovaj radosni navještaj Crkve što ga riječima, pripisanim Mariji Magdaleni, izražava drevni hvalospjev. Ona je prva na uskrsno jutro susrela Isusa te je ushićena navijestila radosnu vijest. I mi, koji smo prošli korizmenu pripremu i slavlje vazmenog Trodnevlja, danas ponavljamo pobjednički usklik: Uskrsnu Gospodin doista, Aleluja!

Neka se naviještaj Uskrsa proširi našom domovinom i čitavim svijetom uz radosni poklik Aleluja. Pjevajmo Aleluja usnama, pjevamo je prije svega srcem i životom plodnim dobrim djelima.

U zoru nakon subote grob nađoše prazan. A Isus se ukaza: Mariji Magdaleni, drugim ženama, učenicima. Vjera se nanovo rađa, življa i jača no ikada. Ona je sada utemeljena na odlučujućem iskustvu: »Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta: Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada«. Znakovi uskrsnuća svjedoče pobjedu života nad smrću, ljubavi nad mržnjom, milosrđa nad osvetom.

2. Evanđelje današnje svetkovine naviješta nam kako prvog dana u tjednu, rano ujutro još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob. Riječ je o ženi kojoj je Isus vratio uništeni identitet i nagrđenu ljepotu, ženi koja u grobu nije našla tijela ljubljenog Učitelja. I iz nje progovara tuga: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znam gdje ga staviše« (Iv 20,2). Taj »ne znam« oblikovan je u traženju, tjeskobi i suzama, ali on prerasta u iznenađenje kad je čula svoje ime izgovoreno od željno traženog Učitelja te njezino oduševljenje na koncu prerasta u poslanje: »Ode, dakle, Marija Magdalena i navijesti učenicima: ′Vidjela sam Gospodina′ (Iv 20,18)«.

Ona naviješta Gospodina kojega je nekoć izgubila, a sada opet našla, Učitelja koji je zove po imenu. Marija Magdalena u suzama traži mrtvo tijelo Isusovo, ali ga ne nalazi. Traži ondje gdje ga više nama. Marija je, dragi vjernici, svatko od nas, posebno kad nam je teško, kad smo pritisnuti raznim neprilikama, kad ne vidimo izlaz iz trenutačnih životnih okolnosti, kada smo malodušni, obeshrabreni, bez nade, kada nam suze naviru te ne vidimo kako nadvladati tjeskobe koje možda dovode do ruba očaja.

A Isus se približava Mariji Magdaleni s beskrajnom nježnošću, zove je imenom, u njoj iznova budi vjeru i nadu te pročišćava njezinu tragalačku ljubav. No, iznad svega, otkriva joj da je Otac o kojemu je uvijek govorio kao »moj Otac« - također »vaš Otac«, da je Isusov Otac i naš Otac. A svi smo mi Isusovi, braća i sestre.

Isus kaže Mariji Magdaleni: »Idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svome i Ocu vašemu«. Naime, Kristovim uskrsnućem naš odnos s Bogom Stvoriteljem i Gospodinom preobražava se u sinovski odnos, odnos svojstven Sinu Božjem, Isusu. Tako utješena, ohrabrena i obasjana novim iskustvom Marija Magdalena hrli navijestiti učenicima uskrsnu radost.

3. Braćo i sestre, ako je Isus uskrsnuo, tada se – i samo tada – dogodilo nešto uistinu novo što mijenja stanje čovjeka i svijeta. Tada je postalo jasno da je On, Isus, netko kome možemo apsolutno vjerovati. Možemo vjerovati ne samo njegovim riječima i porukama, nego njemu i u njega. I to zbog toga što Uskrsli ne pripada prošlosti, nego je On vječna sadašnjost. On je danas, sada prisutan i živ.

Uskrsnuće je – ako se jednom možemo poslužiti jezikom teorije evolucije - najveća »mutacija«, kako bi to rekao papa Benedikt XVI. Uskrsnuće je apsolutno najodlučniji skok prema potpuno novoj dimenziji, kakva se nikada nije dogodila u dugoj povijesti života i njegova razvoja. To je skok u potpuno novi poredak koji se tiče nas i svekolike povijesti. Isus koji je umro isti je koji je i uskrsnuo. Isus sada živi novim životom kojemu više ne prijeti smrt. Započeta je nova stvarnost, novi oblik života, nova dimenzija stvaranja.

Uskrs je blagdan novoga stvaranja. Uskrs je početak novoga svijeta, oslobođenoga ropstva grijeha i smrti. Uskrs je pobjeda života nad smrću. Uskrs je izlazak, čovjekov prijelaz iz ropstva grijeha i zla u slobodu ljubavi i dobra. Uskrsno sjeme u skrovitosti klija i donosi plod.

4. Djela apostolska govore da se Isus nakon svoje muke i smrti pokazao živ, svojima se četrdeset dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem, kraljevstvu Očevu. Često im je o tome govorio tijekom svoga zemaljskog života, najviše u slikama kako bi im pokazao da Kraljevstvo započinje u srcu i širi se iz srca vjernika. Govorio im je kako je kraljevstvo Božje poput gorušičina zrna, poput kvasca u tijestu, poput izgubljenog bisera…

Sada nakon što je uskrsnuo, Isus se vraća toj temi, objašnjavajući svojim učenicima da će naviještati i svjedočiti Očevo kraljevstvo u svijetu koji je i zatrovan mržnjom i sukobima.

A kao odgovor na pitanje apostola o vremenu obnove kraljevstva, Isus kaže da je Otac zadržao za sebe izbor vremena i trenutka. Isus nas poziva da se potpuno povjerimo Ocu koji nam je, uskrisivši Isusa od mrtvih, darovao život u vremenu i u vječnosti. Ljudska vremena su ispunjena tjeskobom i strahom. Božja vremena se pak čine sporima, ali su sigurna i puna istinskih obećanja.

5. Braćo i sestre, i ove godine na Uskrs postajemo svjesni odmaka koji se nazire između radosnog uskrsnog naviješta: »Krist je uskrsnuo od mrtvih, on je svima darovao život« i bolnih vijesti koje neprestano slušamo i koje nas pogađaju: o bolestima, nesrećama, ratovima, ubojstvima, nasilju, o zlostavljanjima, posebno djece, o trgovini ljudima, napose  djecom, o siromaštvu, nesigurnostima, progonima…

No, upravo zato osjećamo potrebu za navještajem koji, unatoč suočavanju sa smrću, govori da smrt nije krajnji cilj postojanja. Doista, uskrsnuće Raspetoga ima značenje i snagu koja vrijedi za čitavo čovječanstvo i za sav kozmos; to je poput sjemena bačenog u tamu zemlje, koje skrovito i otajstveno raste i donosi plod.

S Uskrslim je započela velika povijesna bitka između života i smrti, između nade i očaja, između popuštanja pred najgorim i borbe za najbolje, bitka koja neće posustati do konačnog poraza svih sila mržnje i razaranja.

A mi kršćani vjerujemo i vjerom osjećamo da je Isus uskrsnuo od mrtvih, da je živ, da je među nama, da je prisutan u povijesti, da je izvor novog života, prvina našeg sudjelovanja u božanskoj naravi i, prema tome, jamac ljudskog dostojanstva u svakoj prilici te siguran oslonac protiv svih manifestacija zla.

6. Draga braćo i sestre, kako bih želio da uskrsni navještaj koji izvire iz srca Marije Magdalene bude danas radosni usklik svih nas koji slavimo događaj uskrsnuća, usklik svih naših zajednica, Zagrebačke nadbiskupije, čitave Crkve, svega čovječanstva! Kako bih želio da Uskrs 2023. godine za nas postane novi prijelaz iz stanja naše krhkosti i grijeha prema stanju djece Božje! Kako bih želio da se naša vjera nikada ne umori od iznenađenja, zadivljenosti, oduševljenja i prelaženja u hrabru i živu nadu!

Braćo i sestre, ako ne prihvatimo Božju ponudu da iz grijeha i umiranja prijeđemo u milost i život, ako ne prijeđemo u Bogu koji je neprolazan, koji ostaje, preći ćemo i proći sa svijetom koji je prolazan. Uskrs je prijelaz koji ne prolazi.

Uskrsli je u našem životu uvijek prisutan kad ponavljamo Isusove geste, riječi, djela; svaki put kad živimo evanđeoske stavove. Uskrsli je prisutan u ovoj Euharistiji; u našim je srcima koja ispunja snaga njegova Duha. Naša svakodnevica, u svojoj skromnosti i u svojoj beznačajnosti već ima znakove uskrsnuća.

A Uskrsli neka svojom milošću podupire sve koji su zaduženi za čuvanje pravde i mira, sve one koji se bave humanitarnim radom i zauzimaju se za mir u svijetu; za mir u ratom izmučenoj Ukrajini; sve koji su prisutni na tolikim mjestima gdje se ratuje da svim sredstvima promiču mir, geste solidarnosti i prijateljstva. Mir je potreban napadnutim i napadačima, a najviše inicijatorima i zapovjednicima. Budimo i nadalje spremni karitativno pomoći, posebno u prihvaćanju prognanika. Neka naše nedavno iskustvo rata, stradanja i prognanstva, pojača našu empatiju i velikodušnost. Molimo u ovoj euharistiji da nam Bog dade snage činiti dobro i da se ne umorimo u promicanju mira, pravde, međusobnog prihvaćanja, opraštanja i zajedništva.

Braćo i sestre u Kristu, vama i vašima, svima koji ste s nama povezani putem elektroničkih medija, želim i čestitam SRETAN USKRS!

Želim uskrsni blagoslov i mir svim građanima Hrvatske, svim stanovnicima našega Grada, svim gostima, bolesnoj braći i sestrama, patnicima, siromasima, zatvorenicima, izbjeglicama i svima koji iščekuju geste ljubavi. Za sve je Isus umro na križu, za sve je uskrsnuo i svima Bog Otac želi dati vječni život.

Dragi vjernici, molimo Gospodina da nam po Kristu, u zajedništvu s Presvetom Bogorodicom Marijom, s blaženim Alojzijem Stepincem, sa svima svecima i blaženicima, udijeli milost da bismo, prešavši od smrti grijeha u život, zauvijek ostali u životu. Amen.
Ispišite stranicu: