Uskrsna čestitka kardinala Josipa Bozanića posredstvom elektroničkih medija

8.4.2023.



Poštovani gledatelji i slušatelji u domovini i inozemstvu!

1. »Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim!« (Ps 118, 22-23)

Riječi tog psalma često odjekuju u bogoslužju uskrsnoga vremena. Danas ih želim preuzeti kao središte svoje uskrsne čestitke.

»Odbačeni kamen« je Isus Krist. On je od ljudi odbačen. Izabrali su zločinca, a Isusa osudili na sramotnu smrt na križu. Isus je od ljudi odbačen s nakanom da bude zaboravljen. Odbačen je kao što se baca beskorisna stvar.

Isus, raspet na Kalvariji, visio je između dva razbojnika te umro na očigled mnoštva. Ali ga je Bog uskrisio i primio u puninu vječnoga života. Uskrs je događaj koji se dogodio prvi put u povijesti. Uskrsnućem nam je Bog pokazao nešto što do tada nismo znali: ono što slijedi poslije smrti. Bog nam je tim otajstvenim događajem dao nadu da vjerujemo u ono što ne vidimo te da tu vjeru i nadu hranimo ljubavlju. Jer Isusovo uskrsnuće daje novi smisao našemu životu.

2. Isus je odbačeni kamen, koji su ljudi odbacili, a Bog ga je učinio zaglavnim kamenom, temeljnim kamenom nove građevine. To je Božja logika koju često susrećemo u Bibliji. Bog izabire ono što se u očima svijeta čini slabim, neznatnim, gubitničkim.

Postoji neka »ludost«, kako bi to rekao sveti Pavao, u Božjem izboru, u Božjem djelovanju. Ali i Crkva i kršćani ne mogu činiti ništa drugo, nego svjedočiti tu Božju ludost. Pozvani smo naviještati ono što u očima svijeta izgleda besmisleno. Pozvani smo naviještati da je Raspeti uskrsnuo i da je živ.

A ako je Isus Krist, odbačeni kamen, živ, i ako ga je Bog postavio kao ugaoni kamen, kao temelj novoga svijeta, tada ima nade. Ima nade za ono što se čini izgubljenim. Ima nade za one koji se osjećaju odbačenima, za one koji se osjećaju bezvrijednima u svijetu koji se prebrzo mijenja, za one koji osjećaju ogorčenost i nepovjerenje. Ima nade za one koji se osjećaju umornima od života…

3. To je utješna nada, samo ako susretnemo Isusa živoga i prisutnog među nama i ako se otvorimo njegovu Duhu koji oživljuje i sve čini novo.

Ta nada postaje utješnom, samo ako ponizno molimo da nam Gospodin otvori oči da bismo ga, poput apostola, prepoznali među nama.

Toliko je puta ono što zapostavljamo, baš to što nam treba; ono što preskačemo, baš to na čemu se moramo zaustaviti; ono što odbacujemo, baš to što trebamo zadržati.

Toliko se puta u glavi vrte pitanja: zašto kušnja, ako je mogu izbjeći ili tuga ako se od nje mogu izbaviti? Zašto suze, ako je osmjeh bolja opcija ili pad ako toliko boli?

A onda shvaćamo da bez kušnje nema jakosti, kao ni bez tuge radosti. Činjenica je da tek nakon suza istinski cijenimo osmjeh i tek nakon padova svaki novi korak.

4. Ti nas, Gospodine, uvijek iznova učiš da je tvoja ljubav neizmjerna i da neće dopustiti da propadne išta od onoga što smo dobro učinili, jer Isus Krist, koji je umro i uskrsnuo, postao je temelj novoga života. On je kamen odbačen od ljudi, ali izabran i dragocjen pred Bogom.

Isuse, kamene zaglavni, temelju novoga života, pokaži nam način kako zaglaviti nadu u vlastitom životu, kako spriječiti nestajanje dobrote, radosti i oduševljenja.

Isuse, koji si od Boga došao da mi život imamo, u izobilju da ga imamo, otvori nas novom životu, daru tvoga Uskrsnuća.

Svima želim SRETAN USKRS! 

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr