Fotografija: Treći dan trodnevnice uoči Stepinčeva, 2021.
Koji jesi na nebesima
Isus je onaj koji nas je naučio ovu molitvu i moli je na originalan i radikalan način. On je taj koji moli među nama. Moleći s Njim, saznajemo da nebo nije mjesto, već način postojanja. Kad kažemo: „koji jesi na nebesima“, ne mislimo: „da si negdje drugdje“ već u našem božanskom Ocu prepoznajemo veličanstvo i suverenost nad cijelim stvorenim svijetom i nad cijelim tijekom ljudske povijesti. Njegov način postojanja je prije početka stvaranja i to će biti Njegov način postojanja nakon svršetka vremena. Nebo je „mjesto“ naše budućnosti, gdje nam je zauvijek određeno dijeliti Božji način postojanja. Još jedno ime za taj način postojanja je zajedništvo, budući da je Božji način postojanja takav da je Bog Otac, Sin i Duh Sveti, ljubav koja je vječno u pokretu. Kad molimo ovu molitvu i prepoznamo Oca na nebu, nego smo tamo gdje bi trebali biti postavljeni, unutar vječnog toka ljubavi. Paradoksalno je, dakle, u ovome trenutku da se nebo otkriva u nama, a ne negdje izvan nas. Ipak, nebo u nama ne ovisi o nama i nije dio naše izvorne prirode. Mjesto je to smješteno u nas kad nam Otac daje svoje tijelo i krv svoga Sin kao hranu i piće. U Kristu su nebo i zemlja zauvijek sjedinjeni.
Sveti se ime tvoje
Ovdje molimo da ime „Otac“ bude prepoznato i izgovoreno s poštovanjem na svakom mjestu, u svako doba i u cijelom stvaranju. Ali „Otac“ je ime koje se otkriva, a to je također posvećenje Njegova imena. U imenu „Otac“ je sadržano otajstvo Sina i Duha Svetoga, i sada znamo - opet putem preobrazbe prinosa – da je to naše novo ime također sadržano u tom božanskom imenu. Moleći ove riječi zajedno s Isusom, ulazimo u vlastiti odnos s Ocem. Tako je molio noć prije smrti: „Oče, objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta“ (Iv 17,6). Isus se usmjerava na ovih nekoliko riječi – „Sveti se ime tvoje“ – sav smisao tvoga bića, svog vječnog bića koje je jedno s Njegovom biti tijelo među nama. Vječno je zahvalan Onome od koga dolazi; vječno je okrenut prema Njemu; čini sve što čini Otac; „Sin ne može sam od sebe činiti ništa“ (usp. Iv 5,19). Sva njegova žrtva na križu izgovarala je ovu molitvu kroz svoje tijelo. Kad izgovorimo ove riječi, ne kažemo ništa manje; otkako smo postali dijelom Njegova tijela.
Dođi kraljevstvo tvoje
Kraljevstvo Božje je Njegovo definitivno vladanje koje je uspostavljeno na vidljiv način. To je Njegov iznenađujući i neočekivani dolazak prema nama da nas spasi od grijeha. To je Njegova odlučujuća pobjeda nad grijehom i smrću. To je sve stvoreno i cijela ljudska povijest napadnuta dinamikom ljubavi koja je Bog - Otac, Sin i Duh Sveti. Ovaj molitveni zaziv uglavnom se odnosi na ono što je dobro utemeljeno na drugom Kristovom dolasku. Ali, kao što smo vidjeli u Kristovoj smrti i uskrsnuću kraljevstvo Božje koje je već došlo ili, rečeno možda na bolji način, dolazi kontinuirano, nepovratno, od vremena kad je vječna Riječ postala tijelom, kad je raspet i uskrsnuo od mrtvih. Uskrsli Gospodin u svom ljudskom tijelu, u svojoj ljudskoj naravi, već ga je uspostavio u svojoj konačnoj slavi; i molimo kako bi mogao doći iz te budućnosti da sa sobom uzme sve stvari da ih ponese u tu budućnost. Isusov povratak u slavi je kraljevstvo Oca. Ova je molitva u stvari ista kao i ona kojom završava Biblija: „
Maranatha! Dođi, Gospodine Isuse!“. U određenom smislu na ovu molbu Otac će već uskoro odgovoriti u primanju tijelo i krv Gospodnje. Doista, sa svakim zazivom ta se molitva tajanstveno uslišava u trenutku u kojem nam se daje ta sveta hrana i to sveto piće. To je ono što se događa u misi.
Knjigu prevodi vlč. mr. Tomislav Hačko, a prijevod se objavljuje uz dozvolu autora i izdavača
Gracewing Publishing.
