Prošlih se tjedana moglo puno slušati i čitati o „novome prijevodu Biblije“, štoviše „o novoj katoličkoj Bibliji“, u izdanju 'Hrvatskoga biblijskog društva', odnosno u suizdanju s nakladnom kućom 'Verbum' iz Splita i s nakladnikom 'Naša ognjišta' iz Tomislavgrada. Taj su prijevod, prema podatcima u tiskanome izdanju toga prijevoda, uredili profesori: Božo Lujić (preminuo 2021.) i Mato Zovkić.
U bujici slika i zvukova kojima se privlačilo pozornost, uvjeravalo i nastojalo stvoriti dojam dragocjenih otkrića i otvaranja do sada navodno neviđenih i neslućenih obzora, isticalo se: da se radi o prijevodu „na suvremeni standardni hrvatski jezik“; da prijevod „ima službena crkvena odobrenja“; da je to „potpuno novi biblijski prijevod“; da je prijevod „(prvi put) načinjen izravno s izvornih biblijskih jezika - hebrejskoga, aramejskoga i grčkoga“; da su „prevoditelji nastojali da svaki redak bude potpuno vjeran izvornom tekstu“; da su „izbjegnute zastarjele riječi i jezične konstrukcije“; da je to prijevod „koji će svi razumjeti“; da je u 'Zagrebačkoj Bibliji' jezik previše „uzvišen“ itd.
Tako je nastajao val za valom čudnih tvrdnja koje bi u nekome mogle usidriti mišljenje da sad konačno možemo saznati što piše u Bibliji i da smo do sada bili prilično zakinuti u razumijevanju i nedvojbeno '
izgubljeni u prijevodu'.
iz osvrta mons. Ivana Šaška
na blagdan sv. Ivana, apostola i evanđelista, 27. prosinca
Cijeli tekst osvrta zagrebačkog pomoćnog biskupa mons. Ivana Šaška pročitajte na poveznici.
