Riječ Svetog Oca

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U današnjem nam se Evanđelje pred oči stavlja težak prizor, Isusa kako tjera trgovce iz hrama (usp. Iv 2, 13-25). Isus tjera prodavače, prevrće stolove mjenjačâ i upozorava sve govoreći: „ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku“ (r. 16). Zadržimo se upravo na opreci između doma i tržnice: to su, naime, dva različita načina na koji se postavljamo prema Gospodinu.

U hramu shvaćenom kao tržnica, da bi se bilo u miru s Bogu, bilo je dovoljno nabaviti janje, platiti ga i ispeći na žeravici oltara. Kupiti, platiti, blagovati i zatim svatko ide svojoj kući. U hramu shvaćenom kao dom, međutim, događa se suprotno: idemo ususret Gospodinu, kako bismo bili u zajedništvu s njim i braćom, kako bismo jedni s drugima dijelili radosti i žalosti. Nadalje: na tržnici se sve vrti oko cijene, u domu nema kalkuliranja; na tržnici se traži vlastitu korist, u domu se daje besplatno. Isus je danas oštar jer ne prihvaća da hram-tržnica zamijeni hram-dom, da odnos s Bogom bude dalek i proračunat, umjesto blizak i pun povjerenja, da tezge trgovaca zamijene obiteljski stol, da cijene zamjene zagrljaj, a novac milovanja. A zašto Isus to ne prihvaća? Zato što se tako stvara barijera između Boga i čovjeka i između braće međusobno, dok je Krist došao donijeti zajedništvo, donijeti milosrđe, to jest opraštanje, donijeti blizinu.

Poziv, dakle, i za naš korizmeni hod, jest ovaj: u sebi i oko sebe stvarati više dom, a manje tržnicu. Prije svega u odnosu prema Bogu: mnogo moleći, poput djece koja neumorno zaufano kucaju na Očeva vrata, a ne kao škrti i nepovjerljivi trgovci. Dakle, kao prvo, moleći. A zatim šireći bratstvo: tolika je potreba za bratstvom. Sjetimo se nelagodne, izolirajuće, ponekad čak i neprijateljske tišine s kojom se susrećemo na mnogim mjestima. Zapitajmo se, dakle: ponajprije, kakva je moja molitva? Je li to cijena koju treba platiti ili je to trenutak pouzdanog predanja, u kojem ne gledam na sat? I kakvi su moji odnosi s drugima? Znam li davati ne očekujući da mi se uzvrati? Znam li kako učiniti prvi korak da probijem zidove šutnje i praznine distanciranosti? Ta pitanja moramo postaviti samima sebi.

Neka nam Marija pomogne „stvarati dom“ s Bogom, među nama i oko nas.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Svaki dan u svom srcu, s bolom, nosim patnju stanovništva u Palestini i Izraelu, zbog neprijateljstava koja su u tijeku. Tisuće mrtvih, ranjenih, raseljenih, ogromna razaranja nanose bol, i to sa strašnim posljedicama po male i bespomoćne, čija je budućnost ugrožena. Pitam se: misli li doista netko da se tako gradi bolji svijet, misli li se doista tako postići mir? Dosta, molim vas! Svi kažemo: dosta, molim vas! Zaustavite se! Potičem nastavak pregovora za trenutni prekid vatre u Gazi i cijeloj toj regiji, da se taoce odmah pusti na slobodu i vrati njihovim najmilijima koji ih sa zebnjom očekuju, te da se civilnom stanovništvu osigura siguran pristup potrebnoj i hitnoj humanitarnoj pomoći. I, molim vas, ne zaboravimo napaćenu Ukrajinu, gdje svaki dan mnogi umiru. Toliko je boli tamo!

Dana 5. ožujka obilježava se drugi Međunarodni dan jačanja svijesti o razoružanju i zabrani širenja oružja. Koliko se sredstava uzalud troši na vojne izdatke koji, zbog trenutne situacije, nažalost, nastavljaju rasti! Iskreno se nadam da međunarodna zajednica razumije da je razoružanje prije svega dužnost, razoružanje je moralna dužnost. Zapamtimo to. A to zahtijeva hrabrost od strane svih članova velike svjetske obitelji da se prijeđe s ravnoteže straha na ravnotežu povjerenja.

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz raznih zemalja. Posebno pozdravljam studente sa sveučilišta Sénior di Vila Pouca de Aguiar u Portugalu; studente Instituta “Rodríguez Moñino” iz Badajoza; te župne skupine iz Poljske.

Pozdravljam krizmanike iz Rosoline, u biskupiji Chioggia, s njihovim obiteljima; vjernike iz Padove, iz Azzano Mella, Capriana i Fenilija, iz Taranta i iz župe Svetog Alberta Velikog u Rimu.

Srdačno pozdravljam mlade Ukrajince koje je Zajednica svetog Egidija okupila na susretu koji ima za temu “Pobijedi zlo dobrom. Molitva, siromasi, mir”. Dragi mladi, hvala vam na vašem zalaganju za one koji najviše pate u ratu. Hvala vam!

I svima vam želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!