Pročelje Zagrebačke katedrale
22. kolovoza
Blažena Djevica Marija Kraljica
spomendan
Povijesni razvoj
Kako se i događaj Marijina uznesenja stavlja u zrcalni odnos sa događajima Kristova uskrsnuća i uzašašća, tako se i ovaj spomendan stavlja u odnos sa svetkovinom Krista Kralja svega svijeta, iako je od te drevne svetkovine sadržajno različit. Dakle, ovo slavlje teološke je naravi, odnosno ne slavi se određeni događaj, nego univerzalna istinu. Povijest ovoga spomendana nije drevna. Prva molba za ovaj spomendan došao je s marijanskog kongresa u Lyonu 1900. godine. 31. svibnja 1902., na kraju mjeseca u kojem se odvijao jedan od najintenzivnijih trenutaka pučke pobožnosti, sličan kongres onome u Lyonu, održan je i u Freiburgu te se također molilo da se uspostavi slavlje u čast Marije kraljice svijeta. Molbi nije udovoljeno.
Međutim, nakon uspostave blagdana Krista Kralja od pape Pija XI. 1925., na kraju Svete godine, a za koji je određeno da se slavi posljednje nedjelju u listopadu, bile su i češće molbe za sličnu uspostavu jednog marijanskog slavlja. Tako je na kraju marijanske godine 1954., na stotu obljetnicu proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću, papa Pio XII. ustanovio liturgijsko slavlje Marije Kraljice, a slavio se, prema upućenim molbama, 31. svibnja. S većom liturgijskom osjetljivošću, reformom kalendara 1969. godine, ovaj spomendan premješta se na osmi dan od slavlja svetkovine Velike Gospe kako bi se bolje istaknuo bliski odnos između Marijina uznesenja i konačne proslave; odnosno kako bi se bolje istaknule dvije strane iste stvarnosti.
S istom liturgijskom brižnošću, spomendan Bezgrešnog Srca Marijina prenesen je s 22. kolovoza na dan nakon svetkovine Presvetog Srca Isusova. „Svetkovina Velike Gospe je blagdan Crkve koja u proslavljenoj Mariji gleda sliku svoje buduće slave. Stoga svetkovina Uznesenja nalazi svoje produljenje u proslavi Blažene Djevice Marije Kraljice, u kojoj promatramo Onu koja, sjedeći uz Kralja vjekova, blista kao Kraljica i zauzima se za nas kao Majka“ (
Marialis cultus, br. 6). Za jasniju teološku sintezu ovog spomendana upućujemo i na blagoslovnu molitvu za obred krunidbe Djevice Marije.
Likovni prikaz spomendana
U bizantskoj ikonografiji Djevica Marija prikazuje se na prijestolju s Djetetom (
Platytéra, Gospa od anđela), aluziju na usklik iz Akatista: „Raduj se, jer si prijestolje kraljevo; raduj se, jer donosiš onoga koji sve donosi“. Tema Marijine krunidbe strana je velikoj bizantskoj tradiciji i pojavljuje se na Zapadu s prikazima Marijine smrti. Prema
Zlatnoj legendi (XIII. st.) kada je Isus sišao svojoj umirućoj majci pozvao ju je govoreći: „Dođi, ljubljena moja, i ja ću te postaviti na svoje prijestolje, jer sam poželio tvoju ljepotu“. A zbor anđela zapjevao je: „Dođi iz Libanona, nevjesto moja, da se okruniš.“ Ideja o Marijinoj krunidbi doživjela je procvat u Francuskoj u stoljeću svetog Bernarda (XI. st.) i pojavljuje se prikazana na timpanonima katedrale (Senlis, kraj XI. st.; Chartres i Pariz, početak XI. st.) te se od tuda širi po cijeloj Europi: mozaik apside bazilike Svete Marije Velike u Rimu datira iz 1296. godine; freske i slike Giotta (Padova, Firenca) s početka 14. stoljeća; na području Italije, u XIV. stoljeću česta je tema. Marijin trijumf ikonografski je sličan s temom
Sponsa Christi i Marijin lik se čini sve idealiziranijim. Na prvim likovnim prikazima Djevicu su krunili anđeli ili Krist, a u XV. stoljeću pojavljuje se prikaz Djevice koju kruni Bog Otac (usp. Filippo Lippi, Firenca, 1447.) ili Trojstvo (usp. Vivarini, Venecija, 1444.). Ti prikazi su potpuno nevezani za veliku kršćansku tradiciju koja je suzdržana za likovne prikaze Boga Oca i Trojstva.
Liturgijsko slavlje
Uvod
Osam dana nakon svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije častimo Mariju naslovom Kraljice, kako i uči Drugi vatikanski sabor: „…neokaljana Djevica, sačuvana slobodnom od svake ljage istočnoga grijeha, pošto je dovršila tijek zemaljskoga života, tijelom i dušom bila uznesena u nebesku slavu; Gospodin ju je pak uzvisio kao Kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom, Gospodarem gospodara (usp. Otk 19,16)“ (
LG 59). Marijino kraljevstvo ne uklapa se u naše kriterije moći, već se ono izražava u njezinoj poniznosti i majčinstvu prema učenicima svoga Sina u molbenom zagovoru za vjernike, u znaku buduće slave Crkve. U ovu euharistiju ulazimo povjeravajući se još jednom Božjem milosrđu.
Pokajnički čin
Gospodine, kralju naroda,
koji si došao na svijet
da posvjedočiš za istinu, smiluj se.
Kriste, Knezu mironosni,
koji pomiruješ zaraćene, smiluj se.
Gospodine, baštiniče i vladaru svega,
koji si nam darovao Duha kako bi nas učinio jednim tijelom,
smiluj se.
Molitva vjernika I
Braćo i sestre, po Kristu, Kralju kraljeva i Gospodaru nad gospodarima, s pouzdanjem uputimo svoje molitve Ocu. Pred njegovim prijestoljem milosti neka Majka, Kraljica neba, blažena među svim ženama, podupre vapaj svoje djece koja od Boga mole providnost, milosrđe i mir.
R.
Gospodine, dođi Kraljevstvo tvoje.
- Bože, Crkva te veliča s Marijom i raduje se svome Spasitelju: daj da joj tvoja volja, dok hodočasti tijekom vremena, ne bude okaljana zlom, molimo te.
- Bože, od koljena do koljena gradi se naša povijest: iskaži svoje milosrđe na tjeskobe i tragedije i učini velika djela za spas ljudi, molimo te.
- Bože, veliki zmaj uvijek je nemiran i hoće proždrijeti Sina rođenog od Žene i onoga koji je predodređen da vlada svim narodima: rasprši ohole, silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne, molimo te:
- Bože, bol i smrt još uvijek su svakodnevna sudbina prevelikog broja nevinih ljudi: gladne napuni dobrima, bogate otpusti prazne i pomozi svoj djeci iskazujući svoje milosrđe, molimo te:
- Bože, stalna je borba između smrti i života: budi vjeran obećanjima danima Abrahamu i njegovu potomstvu da se svi jednog dana mogu radovati u slavi zajedno s Blaženom Djevicom, molimo te:
Oče, zahvaljujemo ti što si nas i danas pozvao da možemo slaviti vazmeno otajstvo tvoga Sina da sve ono što se ispunilo u Mariji bude ispunjeno i u Crkvi. Neka nam ovaj dan bude dan radosti, dan u kojem ćemo svi prihvatiti tvoj poziv da živimo kao tvoja djeca, da jednoga dana možemo steći onu istu slavu koju danas promatramo u Blaženoj Djevici. Po Kristu.
Molitva vjernika II
Bogu Ocu, koji je učinio velika djela Blaženoj Djevici Mariji i koji uvijek čini djela ljubavi u Crkvi, uputimo svoje molitve.
R.
Gospodine, usliši nas.
- Za Crkvu, da uvijek zajedno s Djevicom Majkom naviješta svim narodima velika djela milosrdnog Boga, koji silne zbaci silne s prijestolja, a uzvisuje ponizne, molimo te.
- Za sve narode, da se djelovanjem Duha Svetoga okupe u jedan Božji narod, čiji je kralj Krist Gospodin, molimo te.
- Za slogu među narodima, da moćni zagovor Marije, majke i kraljice, otvoriti nova vremena da prestanu mržnje i ratovi te da cijeli svijet uživa istinski i postojani mir, molimo te.
- Za bolesnike, one u bijedi i samoći, za zarobljenike i progonjene, da im Djevica, kraljica milosrđa, svojim zagovorom, u srca ulijeva nadu i utješi ih svojom majčinskom ljubavlju, molimo te.
- Za sve nas okupljene na euharistiju, da prepoznajući jedinstvenu veličinu Marije, rastemo u ljubavi prema njoj kako bi nasljedovali njezinu poniznost i duh služenja, molimo te.
Bože, koji si u Kristu Sinu svome, Kralju svega stvorenoga, darovao spasenje, daj da svi ljudi po zagovoru Marije, majke i kraljice, osjete puninu tvoje milosti. Po Kristu Gospodinu našemu.
Predslovlje
Zbirka Misa o Blaženoj Djevici Mariji, 100.
