Jedna od posebnosti svetkovine Bogojavljenja, uz blagoslov vode, je i svečani navještaj datuma Nedjelje uskrsnuća Gospodnjega i datuma drugih pomičnih slavlja tijekom liturgijske godine.
Tekst navještaja nalazi se u
Rimskom pontifikalu i propisuje da arhiđakon na Misi, nakon navještenog Evanđelja, obučen u plašt, naviješta vjernicima s ambona datum slavlja Uskrsa, ali i datume drugih pomičnih slavlja tijekom liturgijske godine.
Kako i piše M. Righetti u svom djelu
Storia liturgica (vol. III, 109-111), običaj navještaja datuma Uskrsa na svetkovinu Bogojavljenja seže u same početke Crkve, a potječe iz Aleksandrije. Naime, zbog vrsnih aleksandrijskih astronoma, iz Aleksandrije su se svim Crkvama redovito svake godine slala pisma u kojima je jasno bio istaknut datum Uskrsa.
Od petog stoljeća u Crkvama u Africi i Španjolskoj ovaj navještaj čitao se na dan svetkovine Rođenja Gospodnjega nakon Evanđelja, a u Galiji, te na području današnje Italije (Akvileja, Milano, Rim), datum Uskrsa naviještao bi se na blagdan Bogojavljenja i taj običaj zadržao se u Latinskoj Crkvi sve do danas. Melodija koja prati tekst navještaja, ista je ona koja se upotrebljava u prvom djelu Vazmenog hvalospjeva.
Ovdje se može preuzeti:
Pripremio: vlč. mr. sc. Tomislav Hačko
Notni zapis prilagodio: prof. mr. art. Miroslav Martinjak
