U crkvama su zbog pandemije ispražnjene škropionice s vodom. Na pitanje je li dopušteno postavljati raspršivače s beskontaktnom mogućnošću upotrebe blagoslovljene vode odgovara pročelnik Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral dr. sc. Mario Kopjar.
Zbog pandemije koronavirusa. tj. zbog epidemioloških razloga, u našim crkvama ispražnjena je voda iz škropionica kako bi se na taj način spriječila mogućnost širenje virusa, dok su na samim ulazima postavljeni dezinficijensi, razumljivo zbog sprečavanja kontaktnog širenja virusa.
Kako bi se pomirio nedostatak blagoslovljene vode u škropionici, u nekim crkvama pojavili su se, vjerujemo spontano i nesvjesno, raspršivači s beskontaktnom mogućnošću upotrebe blagoslovljene vode, tj. „zamjena“ škropionica tehničkim predmetima koji, obloženi izvana prirodnim materijalima, skrivaju kućište na temu već poznatih patentiranih raspršivača dezinficijensa propisanih epidemiološkim mjerama radi zaštite od COVID-19 te tako „zamjenjuju“ škropionicu (beskontaktni način).
Spontanost ideja nesvjesno je tako u liturgijski organizirane prostore unijela dezinformiranost i nepromišljenost unutar žive strukture liturgijskih žarišta i njihove dinamike u prostoru.
Postavljanje ovih predmeta kao „zamjena“ u prostoru opasna je ideja zbog unošenja „neliturgijskog žarišta“ u liturgijski prostor i stvaranja ozbiljne pomutnje, budući da se s druge strane ovog predmeta postavlja slični patent u kojem se nalazi sredstvo za dezinfekciju ruku. Ističemo da su škropionice ispražnjene upravo zato kako bi se na ulazima u liturgijski prostor postavila sredstva za dezinfekciju radi sprečavanja širenja virusa, ali i svijesti o mjerama koje treba poštivati, kako bismo zaštitili jedni druge u prostoru u koji smo ušli. O kakvoj je tu živoj strukturi liturgijskog žarišta riječ?
Važno je imati u svijesti kako je svaki pristup škropionici i naš susret s krstionicom. Uzimajući vodu uranjanjem vrhova prstiju, a potom stavljanjem znaka križa na sebe, posvješćujemo si da smo, uronjeni u tu vodu, postali sudionici u Kristovoj smrti i uskrsnuću te smo tako prešli iz smrti grijeha u život.
“Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života” (Rim 6, 3-4).
Dakle, svaki ulazak u crkvu je i susret s Isusom Kristom, a ovim patentom gubi se smisao sakramenta krštenja na ulazu u liturgijski prostor, što znači da ovaj pristup patentiranju „zamjenskih“ škropionica nije u duhu liturgije.
S ovakvim pristupima „zamjenskim“ idejama o prilagođavanju pastoralnih potreba postoji tendencija narušavanja svijesti sakramentalnog života zajednice, kao i temeljnih načela liturgijskog prostora. Vrlo je važno u ovim teškim pastoralnim vremenima i potrebama ne pribjegavati improvizacijama koje mogu imati nerazborite i štetne posljedice. Potičemo na poštivanje propisanih odredaba o sadržajima liturgijskog prostora, kao i smjernica vezanih uz dinamiku života zajednice vjernika, danih od mjerodavnih osoba.
Pomognimo si da ne bismo bili izloženi lutanjima i traženjima u osobnim idejama, a kako bismo se ponovno mogli radovati u Njemu u svakom našem ponovnom susretu s bogatstvom otajstva koje se daje u čistoći poznavanja njegove ljepote u liturgiji.
