Riječ Nadbiskupa

Homilija kardinala Bozanića u misnom slavlju za žrtve pandemije

Nemojmo bježati od Boga, nego po Joninu primjeru zavapimo Gospodinu iz svojih nevolja i on će nas uslišati. Neka naša molitva bude postojanija da bi se posteći oslobađali i lišavali od svega što zauzima lažno i nezasluženo mjesto u našem životu.

Približiti se Bogu znači otvoriti se ljudima, posebno braći i sestrama kojima je potrebna naša pomoć. Djela ljubavi, davanje milostinje, uvijek su lijek protiv praznih riječi i obećanja, protiv lažnog oslobađanja od naših idola. To nam pokazuje koliko se uistinu konkretno mijenjamo.
24.2.2021.

Uvod i homilija kardinala Bozanića u euharistijskom slavlju Pepelnice

Prah nas podsjeća na put našega postojanja: od praha do života. Mi smo prah, glina, zemlja, ali ako se otvorimo Bogu, ako se prepustimo Božjim rukama, postajemo novi ljudi, nositelji života koji je određen za vječnost. Međutim često, pogotovo u teškoćama i osamljenosti, vidimo samo svoj prah, svoju neznatnost, bezvoljnost, svoju slabost. Ali Gospodin nas hrabri: Tvoja malenost je neizmjerno velika u Božjim očima.

Stoga, dragi vjernici, budite hrabri jer vas od početka vašega života Bog ljubi. Rođeni ste da budete Božja djeca, kćeri i sinovi Božji. Bez Boga od ljudske veličine ne ostaje ništa drugo nego hrpica praha, što poput ove koja se sada nalazi u posudicama na oltaru. Prah će nam se staviti na čelo podsjećajući nas što je čovjek koji svoja leđa okreće Bogu, koji u životu ne računa na Boga.

Braćo i sestre, na početku korizmenog puta trebamo si to posvijestiti, jer korizma je vrijeme koje nam pomaže da bolje shvatimo i prihvatimo da smo u svojoj ljudskoj slabosti ljubljeni od Boga. To je vrijeme milosti da prihvatimo Božju ljubav i milosrđe i da zbog toga promijenimo svoj život, način svoga življenja. Na svijetu smo da se od praha, od svoje neznatnosti, slabosti i grješnosti otvaramo životu koji nam dolazi od Boga, životu koji je određen za vječnost.
17.2.2021.

Homilija kardinala Bozanića na blagdan bl. Alojzija Stepinca

Prije nepunih osamdeset godina iz ove su Katedrale odjekivale sljedeće riječi nadbiskupa Stepinca: »Dok god opet Kristova ljubav ne obasja srca naša, ludost je i pomisliti na bolje dane čovječanstva, ludost je vjerovati u boljega čovjeka. […] Draga katolička omladino, katoličke žene i muževi! Više nego ikada potrebni su danas čovječanstvu heroji Kristove ljubavi, da sagrade što je porušeno u ljudskim dušama; da izliječe što je bolesno; da poviju što je ranjeno; da svežu što je slomljeno; da utješe što je žalosno; da obrišu suze onima koji plaču. A tih je mnogo, neizmjerno mnogo danas po čitavom svijetu. Budite vi glasnici te divne kršćanske ljubavi« (Propovijed na svetkovinu Krista Kralja, 26. listopada 1941.).
 
Zahvalni smo za sve današnje »heroje i glasnike kršćanske ljubavi« po kojima dublje shvaćamo i vrijednost života i značenje Crkve u njezinu otajstvu. Pandemija i potresi omogućili su nam da prepoznamo i cijenimo mnoge istinske bližnje koji su u situacijama kada je vladao strah izložili svoje živote za druge. Molimo sada i za sve pokojne koji su prošlih mjeseci prešli granicu smrti. Naši su životi isprepleteni te su mnogi primili pomoć od ljudi koji su ispisali važnu stranicu u našoj povijesti. Za sve Bogu zahvaljujemo. To su liječnici, medicinske sestre, tehničari, ljekarnici, njegovatelji, spremačice, prijevoznici, zaposlenici u trgovinama, policajci, vojnici, vatrogasci i druge službe spašavanja, brojni volonteri, posebno mladi; zatim svećenici, redovnici i redovnice i mnogi drugi koji su spremno priskočili u pomoć. To smo danas željeli očitovati i sudjelovanjem u liturgiji ljudi koji su bili uz bolesnike, stradalnike, ugrožene, nemoćne.

10.2.2021.

Kardinalova Uvodna riječ na otvorenju 61. Teološko-pastoralnog tjedna

Da bismo bolje proniknuli u ono što se događa u trenucima krize, kako osobne tako i društvene, potrebno je suočiti se s otajstvom zla i s trpljenjem nedužnih. Svijest o zlu koje nas želi zarobiti tjeskobom, pokolebati međusobno povjerenje i zatvoriti nas u sebičnost, osvjetljava vjera koja tješi, dok zajedno prolazimo kroz vrijeme kušnje i stradanja. Papa Franjo u enciklici o bratstvu i socijalnom prijateljstvu »Fratelli tutti« naglašava: »Patnja, nesigurnost, strah i svijest o vlastitim ograničenostima izazvani pandemijom pozivaju na preispitivanje našega načina života, naših odnosa, organizacije naših društava i, ponajprije, smisla našega života« (br. 33).

U nevolji jasnije vidimo da smo u krizi i patnji braća i sestre, da smo upućeni jedni na druge i da se naše zajedništvo u Kristu najviše očituje u odgovoru na potrebe bližnjih. Koliko god to izgledalo proturječnim, iskustvo patnje nas međusobno zbližava. To u svojoj kršćanskoj poniznosti osjećamo i zato smo pozvani moliti i za naše potrebe te svjedočiti svojim služenjem blizinu prema braći i sestrama u potrebi.
26.1.2021.

Kardinalova homilija u misi na Dan žalosti u Republici Hrvatskoj

Draga braćo i sestre, večeras su u našim mislima i srcima događaji, slike i osjećaji što ih je prouzročio razorni potres, koji je pogodio dio naše zemlje. Molimo za poginule i ranjene te očitujmo molitveno zajedništvo sa svima stradalima: koji su ostali bez krova nad glavom; koji su se odjednom našli na ulici, ili u dvorištu pokraj srušene kuće; koji su ostali bez doma, bez crkve, škole, bez zgrada u kojima su bile smještene društvene, upravne i kulturne ustanove. Molimo za sve koji trpe razne nepogode.

Večeras smo ovdje da očitujemo solidarnost ne samo molitvenu, nego i karitativnu. Naša braća i sestre, trebaju našu pomoć, koja se, hvala Bogu, već i očitovala. Ali neka ona ne stane! Posebno želim spomenuti našu mladež, koja je sa svih strana Lijepe naše i iz susjednih zemalja pohrlila, bez posebnog poziva, da pomognu ljudima u potrebi. Taj zadivljujući val solidarnosti opet je pokazao koliko dobra nosimo u sebi, a koji je ponovno postao vidljiv u nesreći koja nas je pogodila. Teško je ovdje nabrojiti sve službe koje su ovih dana na djelu u Petrinji, Sisku, Glini i okolnim mjestima i selima. Mislim na Hrvatsku vojsku, policiju, civilnu zaštitu, na razne humanitarne organizacije i, dakako, na Caritas.
2.1.2021.

Kardinalov uvod u misu na Dan žalosti u Republici Hrvatskoj

Danas je u Hrvatskoj Dan žalosti u povodu žrtava stradalih u potresu koji je 28., a posebno 29. prosinca 2020. godine pogodio Sisačku biskupiju, osobito područje Petrinje, Siska i Gline. I ovom prigodom očitujem bratsku blizinu i solidarnost sa sisačkim biskupom mons. Vladom Košićem i njemu povjerenim Božjim narodom. Potres je bio toliko jak da je napravio štete i u Zagrebačkoj nadbiskupiji, posebno u Gradu Zagrebu, te na području Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije.

U potresu je poginulo sedam hrvatskih građana: jedna je djevojčica stradala u Petrinji, zatim dugogodišnji orguljaš u Žažini te petero ljudi u Majskim Poljanama kod Gline. Ozlijeđeno je više desetaka ljudi. Dok izražavamo sućut rodbini stradalih, Božjem milosrđu preporučujemo duše poginulih, molimo za sve koji trpe, za sve koji su zadobili rane na duši i tijelu. Zahvalni smo za očinsku blizinu molitve i ohrabrenja što nam ih je uputio Sveti Otac, papa Franjo.

Božić je blagdan Božje blizine i Božjeg zajedništva s nama ljudima. U mukama ogromne tragedije koja je zahvatila dijelove naše domovine, želimo večeras biti duhom blizu svima koji su u tjeskobi i strahu, koji trpe zbog onoga što ovih dana proživljavaju. Boga molimo da podari vječni pokoj poginulima, brz oporavak ranjenima, a svima hrabrost da ojačamo nadu i da se ne predamo malodušju.
2.1.2021.

Kardinalova homilija na božićnoj misi

Isus rođen u Betlehemu, postao nam je blizak, naš brat, prijatelj i suputnik na putu. Isus rođen u svetoj nazaretskoj Obitelji posvetio je sve obitelji za koje danas posebno molimo, misleći na djecu i mlade koji žive na poseban način ove dane. Molimo i za sve koji su željeli  Božić svetkovati u euharistijskom slavlju, ali zbog raznih ograničenja nije im to moguće. Molimo posebno za sve koji su teško bolesni da im dobri Bog podari željeno zdravlje. Mislimo i molimo danas na Božić osobito za zdravstveno osoblje koje se s velikom zauzetošću brine za tolike bolesnike. Molimo da nas sve dobri Bog oslobodi od pošasti koronavirusa koja hara svijetom. Molimo Isusa za sve koji su u teškim duhovnim i materijalnim situacijama. Svoje molitve uzdignimo velikome Bogu, koji je, da bi se sasvim približio nama, postao malo Dijete. Molimo Njega za sve potrebe našega Grada, hrvatske domovine i svijeta.

Obasjaj nas, novorođeni Kralju, svojim svjetlom i obdari nas svojim mirom, ostani uvijek Emanuel – Bog s nama, Bog nama blizu, Bog koji nam pomaže u svim našim izazovima.Draga braćo i sestre, dragi slušatelji i gledatelji, ovdje u našoj nadbiskupijskoj Crkvi-majci, gdje nas zagovorom prati i čeka blizina blaženoga Alojzija Stepinca, obraćam vam se riječima našeg svetog zagovornika kod Boga. On kaže:

„Dolazak Isusa Krista na svijet u svetoj Božićnoj noći, jest najveći događaj u ljudskoj povijesti. Dolazak Boga na svijet u slici djeteta, da spasi ljude, jest najveće dobročinstvo Božje… Neka se dakle udruže sva kršćanska srca, neka se stope u jedan svi glasovi ljudski, neka se ujedine u jednu nepreglednu povorku svi kršćani i izvrše ono, što pjevamo u onoj lijepoj božićnoj pjesmi: 'Malo Dijete pohodite – vi u Betlemu – Poklonite se svi duboko – Bogu svojemu'!“ (Homilije za sve nedjelje i blagdane u godini, Zagreb, 1957., str. 19.).

Svima vama, draga braćo i sestre u vjeri, i svim ljudima dobre volje, i svima vašima, posebno onima koji su ovih dana daleko od vas i svima koji su  s nama povezani putem radija i televizije, želim čestit i svet Božić! Amen.
25.12.2020.

Homilija kardinala Josipa Bozanića na misi polnoćki

Dragi vjernici, ove noći sve stvoreno podrhtava od radosti jer Bog dolazi. Ova blažena noć postaje veliki manifest utjelovljenja Sina Božjega. To je manifest ljubavi, dobrote, darivanja i strpljivosti. Večeras smo i mi poput pastira pohitili da bismo pronašli Mariju, Josipa i Novorođenče gdje leži u jaslama. Došli smo se pokloniti Djetetu koje nam je nebo darovalo, da bi se među nama ponovno dogodio Božić. Isus želi da ga prihvatimo, kako bi nas obogatio svojim dolaskom.

Braćo i sestre, dopustimo da nas dirne Božić, da nas u sivilu naše suvremenosti obasja božićna svjetlost. Želimo da se ova radost i slavlje u duhu skromnosti, poniznosti i  zahvale iz naše prvostolnice razlije na sve koji su s nama povezani putem radija i televizije. Molimo i za sve koji su željeli večeras slaviti misu polnoćku, ali zbog raznih ograničenja nije im to moguće. Molimo posebno za sve koji su pritisnuti bolešću da im dobri Bog podari željeno zdravlje. Molimo i za zdravstveno osoblje koje se s velikom požrtvovnošću brine za njih. Molimo da nas sve dobri Bog oslobodi od pošasti koja hara svijetom. Molimo Isusa, za kojega u Betlehemu ne bijaše mjesta, da njegovu blizinu osjete sve starije osobe, svi koji su slabi, odbačeni, osamljeni, za koje nema mjesta u društvu. Molimo za sve potrebe našega Grada, hrvatske domovine i svijeta.

Božić je na osobiti način blagdan obitelji. Neka Dijete Isus svojim blagoslovom trajno prožme sve osobne i društvene odnose u našim obiteljima. Dragi prijatelji, Bog nam je u Isusu rođenom u Betlehemu došao milosrdno, nježno i nenametljivo, a nastanit će se u nama u onoj mjeri u kojoj mu dopustimo. Svima vama i vašima, te svima koji ste povezani s nama sredstvima društvenog povezivanja, od srca čestitam Božić.
24.12.2020.

Božićna poruka nadbiskupa zagrebačkoga kardinala Josipa Bozanića

Nakon što je Bog na razne načine, posebice svojom Riječju, očitovao blizinu čovjeku i izabranomu narodu, Svemogući je neizrecivim začećem po Duhu Svetome i rođenjem Isusa Krista premostio udaljenost između sebe i čovjeka, izazvanu grijehom. (...)

Braćo i sestre, kada jedni drugima čestitamo; kada jedni drugima uručujemo darove, ma kako skromni bili; kada zajednički blagujemo za istim stolom; izražavamo radost vjere u kojoj dijelimo otajstvo Kristove blizine, očitovane i ostvarene za nas »radi nas i našega spasenja« (Nicejsko-carigradsko vjerovanje). To je susret s Gospodinom koji nas pohodi svojim darom i koji liječi naš život od zla. I kada nam nedostaju slavljenički izražaji, Božja je blizina neograničena, jer je Kristova, jer je božićna.

Božić nas poziva da razmotrimo možemo li mi tu darovanu blizinu i u sadašnjim ograničenjima očitovati drugima: ublažavajući trpljenja, pomažući u potrebama, moleći za one koji se brinu za bolesne, siromašne, osamljene i prognane.

Tu Božićnu blizinu olakšavaju nam osjetiti božićni znakovi u prostorima u kojima živimo, radimo, komuniciramo. Jedan od takvih znakova svakako su jaslice, s jasno istaknutim likom djeteta Isusa u središtu, jer taj lik, to Lice ne smijemo izgubiti u okvirima naše svakidašnjice. U tom Licu lakše vidimo Božju blizinu i dar bližnjih te prepoznajemo svoju čežnju za blizinom. Božić nas uči da, ako želimo vidjeti i stići daleko, trebamo biti blizu.
22.12.2020.

Uvodna riječ kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkog na sprovodnoj misi mons. Mile Bogovića, prvog biskupa gospićko-senjskog

Mons. Bogovića pamtimo kao dragog prijatelja, zauzetog svećenika, bliskog profesora, neumornog istražitelja crkvene i nacionalne povijesti, kao upornog biskupa čijim je iznimnim zauzimanjem i nikla velebna Crkva hrvatskih mučenika na Udbini, iznad Krbavskog polja.

Mile Bogović ulazi u povijest, koja mu je bila trajni izazov za djelovanje u sadašnjosti, kao biskup i rodoljub, koji se nije štedio, koji nije posustajao i onda kada je nailazio na zatvorena vrata.

Biskup Bogović ostavlja nam upečatljiv trag čovjeka i crkvenog službenika otvorenog za razgovor, dijalog i ekumenizam.

Sugovornicima je pristupao jednostavno i s doličnim poštovanjem.

Uvijek je bio spreman saslušati, ali i hrabro iznositi i ustrajno braniti spoznatu istinu.
22.12.2020.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr