Aktualnosti

Korizmeni susret zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i redovnica koje djeluju na području Zagrebačke nadbiskupije održan je u petak 20. ožujka 2026. u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu.

Okupljenima se obratio fra Jure Šarčević, OFMCap., povjerenik za posvećeni život i družbe apostolskog života. Zahvalio je svima na dolasku, kazavši kako je uvijek dobro biti uz svoga pastira. "To je garancija da nećemo odlutati, niti se udaljiti od Crkve i od onih koji je predvode kao nasljednici apostola. Pripadnost svojoj zajednici ili Crkvi neće dopustiti da nas najamnik ugrozi."

Poručio je okupljenim redovnicama da je ovo dobra prilika da obnove međusobno zajedništvo i svoju pripadnost i vjernost Kristu Gospodinu. "Mi smo jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva, sastavljena od različitih udova čija je glava Krist. Tu vjeru valja ispovijedati riječima i svjedočiti djelima, svakodnevnom vjernošću u malim stvarima, da bi nam Gospodin mogao povjeriti one velike, pa i najveće", kazao je.

Rekao je da se ovaj susret događa u ozračju Jubilarne Godine sv. Franje čija se 800. obljetnica smrti obilježava ove godine. Istaknuo je da se ova obljetnica lijepo nadovezuje na redoviti Jubilej "u kojemu smo svi bili pozvani postati hodočasnicima nade." 

Uime redovnica pozdrav je uputila s. M. Emila Barbarić, provincijalna predstojnica hrvatske provincije Družbe Kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje. Nadovezujući se na Jubilej sv. Franje progovorila je o njemu i njegovom životu naglasivši da "svi oni koji su se nadahnjivali na primjeru Franjina načina života imali su jedinstven cilj - služiti Bogu i pomagati bližnjima, a navještenjem evanđelja ispuniti Očevu volju i ostvariti vlastito posvećenje", kazala je i poručila da "ono što bismo kao Franjini nasljedovatelji i danas željeli jest da se naša zagledanost u njegov primjer nasljedovanja Krista dogodi i ostvari i u ovom našem zahtjevnom, neizvjesnom vremenu, različitom od svih dosadašnjih vremena, da se dogodi obnova koju je postigao Franjo svojom zagledanošću u Krista i svojim djelovanjem koje je uspjelo promijeniti pojedince, društvo i svijet."

Zahvalila je nadbiskupu Kutleši na zajedništvu i poticanju apostolskog djelovanja redovnica u Zagrebačkoj nadbiskupiji te što redovništvo vrednuje kao Božji dar Crkvi i svijetu.

Nadbiskup Kutleša u korizmenom nagovoru, temeljenom na evanđelju četvrte korizmene nedjelje o slijepcu od rođenja (Iv 9, 1-41), rekao je: "Na prvi pogled rekli bismo da je u središtu ozdravljenje čovjeka od njegove fizičke sljepoće. No kako pripovijest odmiče, shvaćamo da je prava drama negdje drugdje, da postoji jedna druga, dublja sljepoća - sljepoća srca - koja može zahvatiti i one koji imaju savršen fizički vid, pa i one najpobožnije među nama."

Nadbiskup je pojasnio kako se rađa duhovna sljepoća na primjeru farizeja. Rekao je da se duhovna sljepoća ponajprije javlja pogrešnim pitanjem, hrani se navezanošću na vlastite sigurnosti, jača kada istinu dočekujemo sa strahom, a ne s poniznošću i na kraju učvršćuje se u tvrdokornome stavu: „Mi znamo.“

Ističući kako slijepac od rođenja pokazuje put izlaska iz duhovne sljepoće, Nadbiskup je redovnicama poručio da "u duhovnome životu i u redovničkome pozivu često čekamo „velika prosvjetljenja“, posebne milosti, a zanemarujemo jednostavne, svakodnevne Isusove pozive: oprosti sestri, prestani ogovarati, podnesi nerazumijevanje, ostani vjerna molitvi, poslušaj Crkvu, Konstitucije, poglavaricu, glas savjesti. Tko je vjeran u malim koracima poslušnosti, polako izlazi iz tame i pripravlja oči srca za Božje djelovanje."

Govoreći o različitim načinima na koje se sljepoća može pojaviti, naglasio je da "nas može zahvatiti sljepoća vjere, kada se naviknemo na molitvu časoslova, Euharistiju, klanjanje, ali nam srce ostane daleko. Tada izgovaramo svete riječi, a više ne vidimo Onoga kojemu govorimo, ne prepoznajemo ga u Euharistiji, u riječi, u bližnjemu."

"Među nas se lako može uvući farizejska sigurnost koja ne računa s time da Bog i danas može učiniti nešto novo, neočekivano, možda upravo preko onih koje bismo spontano prezreli, otpisali ili zanemarili? Ako mu iskreno dopustimo da nam prosvijetli oči srca, tada ćemo u svome redovničkom pozivu ponovno otkriti radost gledanja Crkve, sestara i svijeta Kristovim pogledom", poručio je okupljenima.

Za kraj je nadbiskup Kutleša istaknuo ponovni susret ozdravljenoga s Isusom i poručio redovnicama da se taj susret za njih odvija u vjeri u svakodnevnim obavezama, "kad god Gospodinu iskreno priznate svoju sljepoću i želju za ozdravljenjem od nje, već tada započinje čudo - možda ne spektakularno, ali stvarno. Polako se mijenja vaš pogled na vlastiti život, na zajednicu, na Crkvu. Isus nije došao samo kako bi nekad davno otvorio oči slijepcu, nego kako bi u svakome naraštaju, pa tako i u vašim zajednicama, liječio oči srca", rekao je.

"Neka Gospodin učini da iznutra, iz srca Crkve, budete žene svjetla, da svojim životom, služenjem i riječju pomažete mnogima u jasnijem prepoznavanju Božjih čudesnih djela. I kad jednoga dana svane konačni Uskrs, neka i o svakoj od vas vrijedi ono evanđeosko svjedočanstvo: „Slijepa sam bila, a sada vidim“ jer si ti, Gospodine, dotaknuo moje oči i moje srce", zaključio je nagovor nadbiskup Kutleša.

Susret je moderirala s. M. Lana Pecotić, a završio je prigodnim druženjem.