Aktualnosti

Govoreći o patnji, biskup Šaško poručio je da "i patnja pripada životu. No, patnji i bolesti zajedničko je obilježje da im smisao nije očit; za neke ljude uopće nemaju smisla. Tako se vidi suprotnost: život koji ima smisla i trpljenje koje smisla nema. Životnost se poistovjećuje s dobrom, s radošću i snagom, s poletom… S druge strane, patnja izgleda kao osuđenost na ništavilo, gubitak radosti i budućnosti. Osjećamo da nered, nesklad rado ponudi i priziva besmisao, a ipak: od njega kao da nema bijega. Veliki petak nam očituje da postoji slavlje koje je izvana jednostavno, a tako svečano; prožeto tugom, ali nije prepušteno beznađu; ogoljelo, ali ne i pusto; odražava ozbiljnost, a u dubini struji radost. Kristova patnja, njegov Vazam, prelaženje u vječnost očituje da postoji patnja koja objavljuje smisao. Krist ju prihvaća, predaje se i podnosi ju, da bi nosio nas koji u njega vjerujemo, u njega se pouzdajemo."

Istaknuo je kako je Isus Krist križ učinio mostom "koji nas je povezao s vječnošću, sa smislom tamo gdje se lako ugnijezdi besmisao."

"Klanjati se križu znači u njemu prepoznati ljepotu, istinu i dobrotu, život, a ne samo smrt. Križ je davanje smisla našim ograničenostima; čudesno mjesto preobrazbe trpljenja u spasenje, boli u otkupljenje. To je trenutak kada smo, u tišini, s molitvenim zazivima pozvani kleknuti pred Krista, prepoznajući njegovo kraljevstvo u našim životima, duboko osjećajući pozvanost da ga nasljedujemo sjedinjujući se s njegovom žrtvom", naglasio je mons. Šaško i dodao kako je klanjanje križu "čin koji nas preobražava, obnavlja, i po kojemu smo dionici njegova djela spasenja."

Zaključio je kako se bez križa zapravo "ništa ne razumije, a Uskrs lako postane samo još jedna prigoda za kratkotrajno uljepšavanje osjećaja. Kleknuti, nakloniti se pred križem uvijek nudi novi pogled i novi smisao."