Aktualnosti

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je euharistijsko slavlje u Nedjelju Božjeg milosrđa 12. travnja 2026., tijekom kojeg je posvetio župnu crkvu sv. Josipa radnika u Zagrebu-Gajnice. Koncelebrirali su župnik vlč. Branimir Budinski, svećenici iz Kustošijskog dekanata predvođeni dekanom preč. Ljubomirom Vukovićem, nadbiskupski tajnik vlč. Domagoj Topić te ostali okupljeni svećenici.

Pozdravljajući nadbiskupa Kutlešu i izrazivši mu dobrodošlicu, župna zajednica zahvalila je svim dosadašnjim župnicima na nesebičnom darivanju u svojoj službi u Župi sv. Josipa radnika. Izrazili su veliku radost što će se u oltar ugraditi moći bl. Alojzija Stepinca.

Nadbiskup Kutleša zatim je blagoslovljenom vodom poškropio crkvu, narod i oltar.

Govoreći o pročitanom ulomku iz evanđelja, mons. Kutleša je u homiliji istaknuo da Isus Tomin put sumnje pretvara u put vjere te i "nas danas poziva da dopustimo da nas njegovo milosrđe dotakne i preobrazi."

Nadbiskup je naglasio da se i vjernici danas poput Tome kada su pogođeni boli, izdajom ili smrću drage osobe žele ostati sami. "Zatvaramo se upravo u trenucima kada trebamo jedni druge. Toma je želio tugu nositi sam, ali upravo zbog te samoće propustio je trenutak Isusova dolaska", rekao je.

"Crkva nas uči da vjera nije individualna pustolovina, nego zajednički hod. I kada prolazi kroz krize, zajednica je mjesto na kojemu se događa susret s Uskrslim, upravo prema Gospodinovoj riječi: Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima (Mt 18, 20)", poručio je Nadbiskup i dodao "Božja nas riječ poziva da ostanemo vjerni zajedništvu Crkve. Bili radosni ili tužni, naša vjera se hrani zajedništvom. Kad smo zajedno u molitvi, sakramentima, euharistiji, Gospodin dolazi kroz zatvorena vrata naših sumnji i nosi nam mir."

Govoreći o Tominoj sumnji u svjedočanstvo drugih, nadbiskup Kutleša kazao je da "on ne pristaje na polovičnu vjeru, ne želi izgovarati ispovijest vjere koju ne razumije. On ne glumi svetost niti ponavlja riječi koje mu nisu u srcu. Radije će priznati svoju nemoć nego izgovoriti laž." Rekao je da Bog takvu hrabrost poštuje te da takva iskrena i ponizna sumnja može postati plodno tlo vjere. "Nije opasna sumnja koja traži istinu; opasna je ravnodušnost koja više ništa ne pita i ni za čim ne žudi", dodao je.

Unatoč tome što moderni čovjek smatra da je vjera suprotnost razumu ili dokazima, Nadbiskup je rekao da "kršćanska vjera ne traži od nas da se odreknemo razuma, ona traži da ga otvorimo ljubavi. Toma ne traži hladan, laboratorijski dokaz, nego osobni susret. On želi ponovno dodirnuti Isusa, ponovno biti siguran da Ljubav nije umrla, da križ nije zadnja riječ nad njegovim životom."

Nadbiskup je poručio okupljenima da "kada mu iskreno kažemo: 'Gospodine, pomozi mojoj nevjeri!', tada ulazimo u Tomin put obraćenja. Sumnja tada prestaje biti zid, a postaje most kojim nas Isus, strpljivo i nježno, vodi prema onom ispovijedanju koje će Toma izreći: 'Gospodin moj i Bog moj!'.

"U riječima: „Gospodin moj i Bog moj“ sadržana je najkraća, ali najpotpunija ispovijest vjere u cijelome Novom zavjetu. Toma ne govori o Bogu, nego govori Bogu; ne izriče definiciju, nego se predaje. To je molitva, priznanje, klanjanje u istoj rečenici. On, koji je govorio da neće vjerovati ako ne vidi, sada više ne traži objašnjenje nego govori Gospodinu: „pripadaš mi i ja pripadam Tebi“. A Isus uzvraća: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ (r. 29). Te riječi nisu prijekor Tomi, nego ohrabrenje i blagoslov svima nama koji Krista ne vidimo tjelesnim očima, ali ga prepoznajemo očima srca", pojasnio je nadbiskup Kutleša.

Povezujući Nedjelju Božjeg milosrđa i čin posvete crkve, Nadbiskup je rekao da "Božje milosrđe daje život Crkvi, a ova crkvena građevina, posvetom, postaje sveti prostor toga milosrđa, mjesto gdje se žalost grijeha preobražava u radost oproštenja, gdje se sumnja preobražava u vjeru, gdje se smrtan čovjek susreće s besmrtnim i živim Bogom."

Podsjećajući da je svatko tko je kršten hram Duha Svetoga, poručio je vjernicima: "Ovaj prostor koji danas posvećujemo očuvat će se svetim u onoj mjeri u kojoj svatko od vas bude radio na vlastitome posvećenju. Nije moguće s poštovanjem se odnositi prema hramu Božjemu, a istodobno obeščašćivati hram duše. Ako se ovdje budete okupljali iskrena srca tražeći pomoć, oproštenje i mir, tada ćete ih uistinu i pronalaziti Božjom milošću", zaključio je Nadbiskup.

Nakon homilije i ispovijesti vjere okupljena zajednica zapjevala je Litanije svih svetih, a zatim je nadbiskup Kutleša u oltar položio moći bl. Alojzija Stepinca. Uslijedila je posvetna molitva, nakon koje je Nadbiskup izlio krizmu i pomazao oltar, a dekan preč. Ljubomir Vuković i župnik vlč. Branimir Budinski pomazali su posvetne križeve na stupovima u crkvi.

Nakon popričesne molitve vlč. Topić pročitao je Povelju o posveti crkve.

Potom je župnik vlč. Budinski zahvalio župljanima koji su na bilo koji način doprinijeli ovoj proslavi. Rekao je da je duhovna obnova ove župe započela davno, još u njenim počecima, a sada kada je crkva i fizički obnovljena sve to izašlo je na vidjelo. Istaknuo je citat iz Prve knjige o Kraljevima: Budi hrabar i pokaži se čovjeku i uspjet ćeš u svemu što naumiš te poručio da su upravo te riječi vodile njega i cijelu župnu zajednicu u ovom ostvarenju. Zahvalio je svim svećenicima koji su bili na službi u ovoj župi kao i subraći u dekanatu. Na kraju je posebno zahvalio nadbiskupu Kutleši na dolasku i upućenim riječima ohrabrenja, a potom je uime župne zajednice Nadbiskupu uručen prigodni dar.

Liturgijsko pjevanje predvodila su tri župna zbora.

Župu sv. Josipa radnika u Zagrebu-Gajnice osnovao je zagrebački nadbiskup mons. Franjo Kuharić 4. travnja 1971. godine, odvojivši je tada od Župe Uznesenja BDM u Zagrebu-Stenjevec, a blagoslovio ju je 18. prosinca 1977.