Naslovna » Dokumenti » Riječ Svetog Oca

Riječ Svetog Oca

Prva kateheza pape Franje o evangelizaciji

Sve, dakle, počinje Isusovim pogledom. „Ugleda… čovjeka“, Mateja. Potom slijedi – drugi korak – pokret. Najprije pogled, Isus ugleda, a zatim drugi korak – pokret. Matej je sjedio u carinarnici; Isus mu reče: „Slijedi me“. I „on usta i pođe za njim“ (r. 9). Primijetimo da se u tekstu ističe da je „ustao“. Zašto je taj detalj tako važan? Zato što u ono vrijeme, tko je sjedio imao je vlast nad drugima koji su stajali pred njim da ga slušaju ili, kao u ovom slučaju, da plate porez. Ukratko, tko je sjedio imao je vlast. Prvo što Isus čini jest to da odvaja Mateja od moći: vodi ga od toga da sjedi i prima druge do toga da krene prema drugima, ne da prima druge, to ne, nego da ide drugima; vodi ga do toga da napusti položaj nadmoći kako bi ga izjednačio s braćom i otvorio mu obzore služenja. To čini i to je temeljno za kršćane: mi Isusovi učenici, mi Crkva, sjedimo li i čekamo da drugi dođu ili znamo ustati, ići istim putem s drugima, tražiti druge? Ne priliči kršćaninu reći: „Neka samo dođu, ja sam ovdje, neka dođu“. Ne, idi ti njih tražiti, ti učini prvi korak.

11.1.2023.

Dajući se krstiti, Isus nam objavljuje Božju pravednost

Dajući se krstiti, Isus nam objavljuje Božju pravednost, onu pravednost koju je došao donijeti na svijet. Često imamo ograničenu predodžbu o pravednosti i mislimo da ona znači: tko pogriješi neka plati za to i time dadne naknadu za nepravdu koju je počinio. Ali Božja je pravednost, kako uči Sveto pismo, mnogo veća: nije joj svrha osuditi krivca, nego ima za cilj njegovo spasenje i njegovo ponovno rođenje, da postane pravedan: da od nepravedna postane pravedan. To je pravednost koja dolazi iz ljubavi, iz onih grudi punih suosjećanja i milosrđa koje su sàmo srce Boga, Oca koji se gane kad nas pritišće zlo i kad padnemo pod teretom grijeha i slabosti. Božja pravednost, dakle, ne želi dijeliti kazne nego se, kao što kaže apostol Pavao, sastoji u tome da nas, svoju djecu učini pravednima (vidi Rim 3, 22-31), da nas oslobodi od zamki zla, ozdravi, pridigne. Gospodin nas ne vreba stalno, spreman kazniti nas, nego pruža ruku da nam pomogne i pridigne nas. Tada shvaćamo da nam, na obalama Jordana, Isus otkriva smisao svog poslanja: On je došao ispuniti Božju pravednost, a to je spasiti grešnike; došao je preuzeti grijeh svijeta na svoja pleća i sići u vode ponora, smrti, da nas iz njih izbavi i ne dopusti da nas one potope. On nam pokazuje da je Božja prava pravednost milosrđe koje spašava. Strah nas je misliti da je Bog milosrđe, ali Bog jest milosrđe, jer je njegova pravednost upravo ljubav koja spašava, ljubav koja dijeli naše ljudsko stanje, postaje nam bliska, suosjeća s našom boli, ulazi u našu tamu da nam vrati svjetlo.

8.1.2023.

Tri dara mudracima

Danas, na svetkovinu Bogojavljenja, u Evanđelju se govori o mudracima koji, stigavši u Betlehem, otvaraju svoje škrinje i prinose Isusu zlato, tamjan i smirnu (usp. Mt 2, 11). Ti mudraci s Istoka poznati su po darovima koje su dali. Razmišljajući, međutim, o njihovoj povijesti, mogli bismo reći da oni, prije svega, primaju tri dara: oni su primili tri dara, tri dragocjena dara koja se i nas tiču. Daruju zlato, tamjan i smirnu, ali koja su to tri dara koja su primili?

Prvi dar je poziv. Mudraci ga nisu spoznali zato što su čitali Sveto pismo ili zato što im se anđeo ukazao u viđenju, već dok su proučavali zvijezde. To nam govori nešto važno: Bog nas poziva kroz naše najveće težnje i želje. Mudraci su dopustili da ih novost zvijezde zadivi i pobudi u njima nemir te su se otisnuli u nepoznato. Učeni i mudri, bili su zadivljeni više onim što nisu znali nego onime što su znali: otvorili su se onom nepoznatom. Osjećali su se pozvanima ići dalje, nije ih usrećivalo ostati tamo, nego ići dalje. To je važno i za nas: pozvani smo tražiti nešto više, tražiti Gospodina i izići iz svojih udobnosti, hodajući prema njemu zajedno s drugima, uranjajući u stvarnost. Jer Bog zove svaki dan, ovdje i danas. Bog nas poziva, poziva svakog od nas, svakoga dana, poziva nas ovdje i poziva nas danas, u našem svijetu.

6.1.2023.

Kateheze o razlučivanju. 14. Duhovno praćenje

Božja milost u nama uvijek radi na našoj naravi. Služeći se jednom evanđeoskom prispodobom, milost možemo usporediti s dobrim sjemenom, a narav sa zemljom (usp. Mk 4, 3-9). Važno je, nadasve, dati se upoznati, ne plašeći se dijeliti najosjetljivije vidike, gdje vidimo da smo osjetljiviji, slabiji ili u strahu da ćemo naići na osudu. Dopustiti da nas drugi upoznaju, očitovati same sebe nekoj osobi koja nas prati na životnom putu. Ne da odlučuje za nas, to ne, nego da nas prati. Krhkost je, zapravo, naše pravo bogatstvo: mi smo bogati u krhkosti, svi. To je pravo bogatstvo, koje moramo naučiti poštivati i prihvaćati, jer, kad se prikaže Bogu, čini nas sposobnima za nježnost, milosrđe i ljubav. Jao onima koji se ne osjećaju krhkima: kruti su, nalik diktatorima. Naprotiv, osobe koje s poniznošću prepoznaju vlastite krhkosti imaju više razumijevanja za druge. Krhkost – mogu slobodno reći – čini nas ljudima. Nije slučajno da nam prva od tri Isusove napasti u pustinji – ona povezana s glađu – pokušava ukrasti krhkost, predstavljajući nam je kao zlo kojega se moramo osloboditi, prepreku da budemo poput Boga. No, to je naše najdragocjenije blago: naime Bog je, da bi nas učinio sličnima sebi, htio u potpunosti podijeliti našu vlastitu krhkost. Pogledajmo križ – Bog koji je sišao upravo u krhkosti. Pogledajmo jaslice – dolazi u najvećoj ljudskoj krhkosti. On je dijelio našu krhkost.

4.1.2023.

Jezik majčinstva Bogorodice

Braćo i sestre, kao i sve majke, Marija nosi svoj život u svojoj utrobi i na taj nam način govori o našoj budućnosti. No, istodobno nas podsjeća da, ako zaista želimo da nova godina bude dobra, ako želimo ponovno izgraditi nadu, trebamo odbaciti riječi, djela i odluke nadahnute sebičnošću i naučiti jezik ljubavi, a to je posvećivati brigu. Posvećivati brigu je novi jezik, koji se protivi jezicima egoizma. To je obveza: voditi brigu o svome životu – svaki od nas mora voditi brigu o svome životu – voditi brigu o svome vremenu, svojoj duši; brinuti se za stvoreni svijet i okoliš u kojem živimo i, još više, brinuti se za bližnjega, za one koje je Gospodin stavio na našu put, kao i za braću i sestre koji su u potrebi i traže našu pažnju i naše suosjećanje. Gledajući Gospu s Djetetom, dok se brine za Dijete, mi učimo brinuti se za druge, a i za nas same, brinući se za duhovno zdravlje, duhovni život, ljubav.

1.1.2023.

Svjedočiti Isusa dobrim djelima, vjernošću Božjoj riječi i opraštanjem

Možemo unaprijediti svoje svjedočenje činjenjem dobrih djela braći, vjernošću Božjoj riječi i opraštanjem. Dobrotvornost, Božja riječ, opraštanje. Opraštanje je to koje nam govori provodimo li doista u djelo ljubav prema drugima i živimo li Isusovu riječ. „Opraštanje“ (u izv. „per-dono“; tal. riječ „dono“ znači „dar“, nap. pr.) je naime, kao što sama riječ kaže, najveći dar, dar koji dajemo drugima zato što smo Isusovi, zato što je On nama oprostio. Opraštam zato što mi je oprošteno: ne zaboravimo to… Razmislimo, neka svaki od nas razmisli o vlastitoj sposobnosti opraštanja: kakva je moja sposobnost opraštanja, u ovim danima u kojima se možemo susresti, među ostalima, i s nekima s kojima se baš i ne slažemo, koji su nas povrijedili, s kojima nikada nismo popravili narušene odnose. Zamolimo novorođenog Isusa za novost srca koje može opraštati: svi trebamo srce koje oprašta! Zamolimo Gospodina za tu milost: Gospodine, daj da naučim opraštati. Molimo za snagu da molimo za one koji su nam učinili nešto nažao, da molimo za osobe koje su nas povrijedile i da učinimo korake otvorenosti i pomirenja. Neka nam Gospodin udijeli tu milost!

26.12.2022.

Poruka Urbi et orbi Svetoga Oca Franje

Na ovaj dan, na koji je tako lijepo okupiti se oko bogatog stola, ne odvraćajmo svoj pogled od Betlehema, što znači „kuća kruha“, i sjetimo se onih koji trpe glad, posebno djece, dok se svakoga dana velike količine hrane bacaju, a sredstva se troše na oružje. Rat u Ukrajini dodatno je pogoršao situaciju, izlažući čitave populacije opasnosti bijede, posebno u Afganistanu i zemljama Roga Afrike. Svaki rat – znamo to – uzrokuje glad i koristi samu hranu kao oružje, sprječavajući njezinu raspodjelu populacijama koje su već ionako u oskudici. Na ovaj dan, učeći od Kneza mira, založimo se svi, ponajprije oni u čijim je rukama politička odgovornost, da hrana bude samo oruđe mira. Dok uživamo radost ponovnog susreta s našim dragima, mislimo na obitelji koje je život najviše ranio i na one koje, u ovom vremenu ekonomske krize, muči nezaposlenost i nemaju osnovno za život.

25.12.2022.

Tri pomoći u razlučivanju

Nastavljamo – i privodimo kraju – kateheze o razlučivanju i onaj tko je dosad pratio ove kateheze mogao bi možda pomisliti: baš je komplicirano razlučivanje provoditi u djelo! Zapravo, život je kompliciran i, ako ga ne naučimo čitati, u opasnosti smo da ga protratimo, da ga živimo na takav način da na kraju ostajemo utučeni.

Na našem prvom susretu vidjeli smo da uvijek, svaki dan, htjeli mi to ili ne, vršimo razlučivanje: kod jela, kod čitanja, na poslu, u odnosima, u svemu. Život nas uvijek stavlja pred izbore, a ako ih ne činimo svjesno, na kraju život bira umjesto nas i odvede nas tamo gdje ne želimo.

Međutim, razlučivanje nije nešto što možemo činiti sami. Danas ćemo podrobnije govoriti o nekim pomoćima koje mogu olakšati to razlučivanje, koje je neophodno za duhovni život, iako smo se s njima na neki način već susretali tijekom ovih kateheza. Ali jedan sažetak će nam biti uvelike od pomoći.

21.12.2022.

Nitko ne može spasiti sâm sebe. Krenuti ispočetka nakon COVID-19 da bismo zajedno zacrtali putove mira

Nakon što smo se izravno osvjedočili u krhkost koja karakterizira ljudsku stvarnost i našu osobnu egzistenciju, možemo zasigurno reći da najveća lekcija kojoj nas je COVID-19 naučio jest svijest da svi trebamo jedni druge, da je naše najveće, ali i najkrhkije blago ljudsko bratstvo, utemeljeno na našem zajedničkom bogosinovstvu, te da se nitko ne može sâm spasiti. Prijeko je potrebno, stoga, zajedno tražiti i promicati univerzalne vrijednosti koje su putokazi na putu koji vodi do tog ljudskog bratstva. Naučili samo također da povjerenje koje smo polagali u napredak, tehnologiju i učinke globalizacije nije bilo samo pretjerano, nego se pretvorilo u individualističku i idolopokloničku opijenost, ugrozivši jamstva pravde, sklada i mira za kojima tako silno žudimo. U našem svijetu u kojem se sve odvija velikom brzinom, rašireni problemi neravnoteža, nepravdi, siromaštava i marginalizacija vrlo često raspiruju nemire i sukobe, te uzrokuju nasilje, pa čak i ratove.

20.12.2022.

Bog može krize pretvoriti u nove obzore

Danas, na četvrtu i posljednju nedjelju došašća, liturgija nam pred oči stavlja svetog Josipa (usp. Mt 1,18-24). On je pravednik koji se sprema na ženidbu. Možemo zamisliti što sanja za budućnost: lijepu obitelj, osjećajnu i nježnu suprugu i mnogo dobre djece, te pristojan posao: jednostavni i lijepi snovi. No, iznenada se ti snovi ruše zbog uznemirujućeg otkrića: Marija, njegova zaručnica, čeka dijete, a to dijete nije njegovo. Što je Josip mogao osjećati? Zbunjenost, bol, izgubljenost, možda i nelagodu i razočaranje… Osjetio je da mu se svijet ruši! I što može učiniti?

Zakon mu daje dvije mogućnosti. Prva je da prijavi Mariju i natjera je da plati cijenu za navodnu nevjeru. Druga je da potajno raskine zaruke i tako Mariju ne izloži sablazni i teškim posljedicama, preuzimajući, međutim, na sebe sav teret sramote. Josip izabire ovo drugo: put milosrđa. Kadli, usred te krize, upravo dok je o svemu razmišljao i prosuđivao, Bog zapali u njegovu srcu novo svjetlo: u snu mu naviješta da Marijino majčinstvo nije posljedica izdaje, nego je djelo Duha Svetoga, a dijete koje će se roditi je Spasitelj (usp. rr. 20-21). Marija će biti Mesijina majka, a on njegov čuvar. Nakon buđenja, Josip shvaća da se najveći san svakog pobožnog Izraelca – biti Mesijin otac – za njega ostvaruje na potpuno neočekivan način.

18.12.2022.

Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 Sljedeća