Aktualnosti

U Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu u ponedjeljak, 3. listopada 2016. održan je znanstveni kolokvij o Faustu Vrančiću. Kolokvij su organizirali Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima, Projekt „Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu“ (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) te Hrvatska udruga „Machinae novae“.

Na početku kolokvija rektor Zavoda preč. Bože Radoš pozdravio je sve sudionike i goste, među njima dvojicu veleposlanika Republike Hrvatske: Nevena Pelicarića (pri Svetoj Stolici) i Damira Grubišu (pri Talijanskoj Republici). Rekao je kako je Zavod rado prihvatio inicijativu da Zavod bude suorganizator znanstvenoga kolokvija o Faustu Vrančiću povodom 400. obljetnice objavljivanja Vrančićeva djela „Machinae novae“ (Venecija 1615./1616.) i 421. obljetnice objavljivanja njegova petojezičnoga rječnika „Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum“ (Venecija, 1595.). K tomu treba pridodati i 441. obljetnicu Vrančićeva primanja u Bratovštinu sv. Jeronima u Rimu (1. siječnja 1575.), čiji je povijesni i pravni nasljednik suvremeni Zavod sv. Jeronima, istaknuo je rektor Radoš. Ovom je prigodom bio izložen treći svezak Knjige dekreta Bratovštine sv. Jeronima u kojoj je zabilježeno primanje Fausta Vrančića u Bratovštinu, a koji se čuva u Arhivu Zavoda.

Zatim je i voditeljica projekta „Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu“ dr. sc. Marijana Borić uputila pozdravnu riječ u ime sudionika kolokvija. Objasnila je kako je u Hrvatskoj održano već nekoliko manifestacija kojima je obilježena 400. obljetnica djela „Machinae novae“, a zbog važnosti svetojeronimskih ustanova i Vrančićevog članstva u Bratovštini, bilo je poželjno organizirati kolokvij i u Zavodu u Rimu. Kao voditeljica projekta zahvalila je upravi Zavoda na plodnoj suradnji te zaželjela da kolokvij donose nova saznanja o liku i djelu Fausta Vrančića.

Prvo izlaganje pod naslovom „Tragom Fausta Vrančića po Rimu“ imao je dr. sc. Tomislav Mrkonjić OFM Conv, arhivar u Vatikanskom tajnom arhivu, konzultor Kongregacije za kauze svetih i profesor na Gregorijani i Seraphicumu. Obradio je tri središnja pitanja iz Vrančićeva života koja još nisu dovoljno istražena. Prvo je pitanje koji su razlozi da je Vrančić, kao mladić od 24 godine, primljen u Bratovštinu. Mrkonjić smatra da je s jedne strane Vrančićeva pripadnost istaknutoj plemićkoj obitelji igrala važnu ulogu, a s druge strane i Vrančićevo zanimanje za jezike, budući je Bratovština sv. Jeronima surađivala u izdavanju hrvatskih liturgijskih knjiga. Drugo neriješeno pitanje je Vrančićevo biskupstvo. Poznato je da je, nakon smrti svoje žene, postao svećenikom te 1598. od habsburških vladara imenovan biskupom Csanád-a što je Sveta Stolica potvrdila 1600. godine. Međutim, ima nekoliko pokazatelja da nikada nije bio zaređen za biskupa. S time je u svezi i treće pitanje. Naime, kada ga je zateklo biskupsko imenovanje, već je kanio stupiti u Kongregaciju sv. Pavla (tzv. barnabite) te je konačno i primljen u tu redovničku zajednicu. Sačuvana karakteristika o Vrančiću pri ulasku u novicijat pruža nam zanimljive podatke o njegovoj osobnosti i životnim okolnostima.

Zatim je dr. sc. Marijana Borić, znanstvena suradnica u Zavodu za povijest i filozofiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Odsjek za povijest prirodnih i matematičkih znanosti u Zagrebu, govorila na temu „Faust Vrančić hrvatski konstruktor svjetskog glasa povodom 400. obljetnice objavljivanja djela Machinae novae“. Vrančića je prikazala kao primjer uspješnoga ostvarenja renesansnoga ideala univerzalno obrazovanoga čovjeka. S obzirom na Vrančićevu metodologiju upozorila je da u to doba fizika i tehnika još nisu bile toliko matematizirane kao što će biti od XVII. stoljeća pa do naših dana. Stoga je Vrančić kao i svi drugi autori sličnih djela toga doba, mogao svoje tehničke konstrukcije samo tumačiti i opisivati fenomenološki. Nakon kratkoga pregleda Vrančićevih glavnih životnih postaja prikazala je neke važnije od sveukupno 56 uređaja i tehničkih konstrukcija iz djela „Machinae novae“. Ti nacrti svjedoče ne samo o Vrančićevoj kreativnosti – katkada je naime i anticipirao budući razvoj tehnike – nego i o njegovom čovjekoljublju jer mahom sve konstrukcije žele doprinijeti unaprjeđivanju ljudskoga života, zaključila je dr. Borić.

Treće izlaganje „Suvremenost Vrančićeva leksika s aspekta današnjega normiranoga hrvatskoga književnoga jezika i hrvatskih mjesnih govora“ održala je dr. sc. Sanja Vulić, profesorica na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Analizirala je sadržaj hrvatskoga stupca u Vrančićevu „Dictionarium quinquae nobilissimarum Europae linguarum: Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae at Ungaricae“ – „Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe: Latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga“ (Mleci, 1595.) te leksik njegova hagiografskoga djela „Život nikoliko izabranih divic“ (Rim, 1606.). Istaknula je da je Vrančićev „Dictionarium“ prvi pravi rječnik hrvatskoga jezika, a s kulturološkoga je gledišta zanimljivo da nema engleskoga koji je danas, nažalost, nadomjestio latinski kao univerzalni jezik. Nizom primjera dr. Vulić je pokazala u kolikoj je mjeri Vrančićev leksik i danas suvremen i prihvatljiv u normiranom hrvatskom književnom jeziku, ponajprije s aspekta rječotvorja. Ovdje je osobito istaknula kako je fascinantno što je hrvatski jezik u XVI. stoljeću raspolagao bogatim tvorbenim sustavom što je znak životnosti jezika. Na kraju pokazala je, također putem primjera, u kolikoj je mjeri Vrančićev leksik i danas živ u brojnim hrvatskim mjesnim govorima, ne samo čakavskim.

Završno je izlaganje trebala imati dr. sc. Zrinka Blažević, izvanredna profesorica na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nažalost nije mogla osobno nazočiti kolokviju te je njezin pripremljen tekst o Vrančiću i intelektualnoj kulturi njegova doba pročitala Ivana Skočić, ravnateljica Memorijalnoga centra „Faust Vrančić“ u Prvić Luci. U tekstu dr. Blažević opisuje Vrančića kao jednoga od najsvestranijih hrvatskih humanista-polihistora koji je ostavio neizbrisiv trag ne samo u hrvatskoj, nego i u europskoj znanosti i kulturi. „U maniri tipičnog kasnohumanističkog erudita Vrančić je asimilirao, kombinirao, ali i kreativno modificirao elemente raznovrsnih intelektualnih tradicija koje su oblikovale složenu strukturu renesansne episteme, od aristotelizma i skolastike do renesansnoga humanizma i reformnoga katolicizma“, ističe se, među ostalim, u tekstu dr. Blažević.



Nakon izlaganja, u ime sudionika kolokvija, kapetan i umjetnik Stjepko Mamić darovao je Zavodu sliku s motivom „Letećega čovjeka“ (homo volans) iz Vrančićeva djela „Machinae novae“.

Potom je u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima rektor Radoš predvodio svetu misu za Fausta Vrančića. Uz svećenike studente koncelebrirali su dr. Tomislav Mrkonjić OFM Conv i don Božo Škember, župnik sv. Marije od Milosti u Prvić Luci gdje je pokopan Vrančić prema vlastitoj oporučnoj želji. Rektor je u homiliji ukazao na poveznicu evanđelja dana o milosrdnom Samarijancu i djelovanju Bratovštine sv. Jeronima, čiji je Vrančić bio član. Bratovština je naime imala gostinjac, bolnicu i crkvu za potrebe hrvatskih hodočasnika. I mi smo pozvani postupati po primjeru milosrdnoga Samarijanca  koji je slika Krista, zaključio je rektor.