HR
Hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije je završilo u Đakovu, gdje je u đakovačkoj katedrali molitvu Večernje predvodio mons. Srakić. Zaželjevši dobrodošlicu, nadbiskup Srakić istaknuo je kako se kao kršćani i katolici u svakoj crkvi osjećaju kao kod kuće, pogotovo kad ih vežu brojne veze iz prošlosti i sadašnjosti.
„Kada je bila proglašavana nova crkvena pokrajina i kada su neki razmišljali da se Đakovo dijeli od Zagreba, tada je uzoriti kardinal Bozanić rekao: 'Ovo nije čin dijeljenja, ovo je čin snage. Crkva po ovome činu postaje snažna.' Htjeli bismo da uz vas sačuvamo tu snagu svjedočenja Krista Gospodina na ovim našim prostorima, svi mi – i mi biskupi, naši svećenici i naši vjernici“, rekao je nadbiskup Srakić.
Nazočnima se obratio i kardinal Bozanić, rekavši kako dolikuje ovo lijepo hodočašće završiti u lijepoj Strossmayerovoj katedrali. „Ovim svećeničkim danom u Vukovaru, tom spomen-gradu mučenika, željeli smo učvrstiti našu vjeru, ojačati naše zajedništvo, osvježiti našu ljubav i našu nadu i vjerujem da svi osjećamo kako je ovaj dan za sve nas blagoslovljen, da smo doživjeli nešto što čovjek doživljava kada dolazi blizu mjesta gdje su bile žrtve, gdje se dogodilo mučeništvo, gdje se svjedočilo nešto više nasuprot zlu koje je navaljivalo na čovjeka“, rekao je kardinal Bozanić, izrazivši zadovoljstvo što je uz svećenike Zagrebačke nadbiskupije cijeli dan bio i pastir Crkve đakovačko-osječke, mons. Srakić.
„Oče nadbiskupe i metropolito, cijeli ste dan poklonili nama. Mi smo željeli pohoditi ovu Crkvu, molili smo za ovu Crkvu i osjetili se doma, jer smo u Katoličkoj Crkvi, osjetili smo zajedništvo koje nas povezuje i koje ima povijesno i sadašnje značenje. Dok vam zahvaljujemo na vašoj blizini, želimo vam zahvaliti i za sve ono što ste u vašoj službi iskazivali prema zagrebačkoj Crkvi i Zagrebačkoj nadbiskupiji. Drago nam je da ste upravo vi prvi nadbiskup i metropolita ove crkvene pokrajine, koju doista doživljavamo kao jačanje Katoličke Crkve u hrvatskom narodu i državi. Želimo napredak, rast crkvenosti, puno blagoslova i vama i čitavoj mjesnoj Crkvi“, rekao je Kardinal zahvaljujući nadbiskupu Srakiću te mu, kao znak zajedništva i spomen na ovaj dan, uručio poklon – kip Bogorodice s djetetom.
Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije
NAGOVOR ĐAKOVAČKO-OSJEČKOG NADBISKUPA MONS. MARINA SRAKIĆA U STROSSMAYEROVOJ KATEDRALI
Uzoriti gospodine kardinale, preuzvišena gospodo biskupi, prečasna i velečasna gospodo svećenici, redovnici i đakoni. Dopustite da Vam uputim riječ pozdrava u ovoj đakovačkoj, ili još bolje rečeno Strossmayerovoj katedrali. Strossmayerovoj zato što je ona njegovo djelo od prve zamisli do realizacije najsitnijih detalja. Kad je Izidor Kršnjavi putovao Slavonijom u godini završetka katedrale tj. 1882. godine, zapisao je ovo: "Đakovačka crkva dična je kruna liepe ubave Slavonije. Kao dva žarka plamena ljubavi za vjeru i domovinu dižu se njeni tornjevi visoko k nebu, te pozdravljaju putnika dolazećeg ma s koje strane."
Doista, kad čovjek putuje ovom slavonskom ravnicom, izdaleka primjećuje kako ona dominira ne samo gradom nego i cijelim područjem, svojom arhitekturom i umjetničkom jednostavnošću. Nepripremljenom oku putnika po Slavoniji, naviklomu na pogled u daljinu gdje se spajaju ravnica i nebo, obrisi katedrale, tople crveno smeđe boje doimaju se poput nekoga Božjeg znaka. Diže se ona poput baklje i kao prst uprt prema nebu podsjećajući putnika na vertikalnu dimenziju ljudskog života. Crvenom bojom opeka svjedoči o krvi na ovim prostorima prolivenoj za Krista od davnih mučeničkih vremena do danas.
Taj se blagi osjećaj prisutnosti Božjega, naglo pojačava kad uđete u čudesnu nutrinu ove crkve po ljudskoj mjeri. Čovjek pod plavim svodom njezine kupole nije, reklo bi se, usamljen i uplašen, nego smiren i osnažen. To je i bila nakana njezina tvorca, biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je za katedralu odabrao romanički i gotički stil, jer odgovara posve našem zemljopisnom položaju, a stolna bi crkva trebala biti takva da se vjernici u njoj osjećaju kao u svojoj kući. Jedinstvenost Crkve u njezinu povijesnom kontekstu vidljiva je i iz posvete iznad ulaznih vrata katedrale koju je biskup Strossmayer izrekao "Slavi Božjoj, jedinstvu Crkava, slogi i ljubavi naroda svoga".
Katedralu je okrenuo prema istoku te je u nju ugradio kupolu, koja je inače bila stil rimskog baroka, ali u Hrvatskoj je bila oznaka orijentalnog stila. I taj je izbor bio snažna poruka o svemu za što se biskup Strossmayer zalagao. Kad je o đakovačkoj stolnoj crkvi riječ, malokad se ne ponovi zapamćena rečenica Ivana XXIII. koji je pohodio katedralu, dok je još Apostolski nuncij u Bugarskoj, i pri tom spontano ustvrdio: "To je najljepša crkva između Venecije i Carigrada." Ona nije to po svojoj starini ili vrhunskim majstorima renesanse nego po jednostavnosti i skladu stilova, arhitekture i ornamentike. Sto deset različitih ornamenata rese njezine stupove i zidove, poruka glasi: "jedinstvo u raznolikosti".
U ovoj crkvi od zidanog materijala dominira živa Crkva na čelu s prvakom apostolskog zbora Petrom kome je ona posvećena, a glavni i najljepši predmet-objekt u njoj je ovaj oltar - Krist.
O katedrali ima još jedna ustaljena riječ i slika nabijena neposrednom ljubavlju i nezatomljenim ponosom: "Đakovo je srce Slavonije - katedrala srce Đakova!” Katedrala zaista jest - srce u srcu! Po svojem značenju, po svojem zemljopisnom položaju, simbolički i stvarno. Đakovo i katedrala su srasli, štoviše, postali su sinonimi. Ona je Gradu duhovni temelj, jamac njegovih korijena i povijesnog kontinuiteta, a Grad je njezino plodno tlo, sigurno okruženje, ponosni štovatelj i vjerni čuvar. (Šuljak-Jarm).
Molim Vas da se i vi u ovim prostorima osjećate kao kod kuće. Uostalom mi kršćani katolici u svakoj našoj crkvi osjećamo se kao kod kuće, pogotovo kad nas mnogo toga veže i iz prošlosti i iz sadašnjosti. Sklad stilova i ornamentike ove katedrale upućuje na jedinstvo u različitosti. Kad je ustanovljena nova crkvena pokrajina na području Slavonije, neki su komentirali da se Đakovo odvaja od Zagreba. No tom zgodom je uzoriti g. kardinal Josip Bozanić jasno dao do znanja da se Crkva ne dijeli nego da se tim činom Crkva, napose na ovim prostorima snaži. Vaša prisutnost je potvrda te snage i jedinstva.
