Objavljeno: 14.01.2015.
Što se nalazilo na mjestu današnje zagrebačke katedrale? Zašto se zagrebačka katedrala tako dugo i često obnavlja? Odgovore na ova i mnoga druga pitanja možete potražiti u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu u kojem se ovih dana održava izložba „Zagrebačkim ulicama... Zagreb u kamenu“.
Prema riječima Tatjane Vlahović, ravnateljice Muzeja, izložbom se želi prikazati ono što široko prihvaćenom identitetu grada Zagreba nadodaje posve novu dimenziju stavljajući ga u kontekst suvremenog sveobuhvatnog koncepta razvoja grada: zagrebačke ulice, trgovi, fontane, javni prostori, poznate i manje poznate zgrade, eksterijeri i interijeri, riznica su ne samo kulturno-povijesnih podataka o našemu gradu, već i neiscrpni izvor iz kojeg iščitavamo i brojne druge podatke.
Nije samo stilsko razdoblje i arhitektonski sklop ono što obilježava pojedine znamenite građevine. Primjerice, sastav kamena od kojega je sazdana zagrebačka katedrala, otkrit će posve drugačiju, zanimljivu povijest koju ta građevina skriva. Prema povijesnim podacima, prva je crkvica na mjestu današnje katedrale sagrađena između devetog i jedanaestog stoljeća, a gradili su je majstori iz Italije, kamenom koji je iskopan na Medvednici.
Ta je crkvica iz nepoznatog razloga uklonjena i umjesto nje, vjerojatno krajem 12. stoljeća, izgrađena je veća crkva u romaničkom slogu. Način gradnje i obrada kamena upućuju na francuski utjecaj, u to vrijeme prisutan u mađarskoj arhitekturi.
Ovu su crkvu razorili Tatari 1242. godine, no vrlo brzo je obnovljena, ponovo kamenom iz okolice Zagreba. To potvrđuju dva eksponata iz Povijesnog muzeja u Zagrebu: glava kipa svetog Stjepana izrađena od vapnenačkog pješčenjaka i kapitel iz litotamnijskog vapnenca. Crkva je ponovno gorjela krajem 14. stoljeća, i potom obnovljena u kasnogotičkom slogu, a 1879. godine započela je njezina obnova po projektu arhitekta Hermana Bollea.
Zanimljivo je i to da je kamen od kojega je sagrađena najnovija „verzija“ katedrale, dovožen iz podnožja Medvednice, a u njemu se mogu vidjeti ostaci izumrlih školjaka, sačuvani u vapnencu.
Čitava je ova priča samo uvod u odgovor na pitanje zašto su tornjevi naše zagrebačke katedrale gotovo stalno skriveni željeznim konstrukcijama neophodnim za postupak restauracije. To je zbog vapnenačkog sastava i porozne građe litotamnijskog vapnenca koji tornjeve katedrale čini podložnima kemijskom trošenju i mehaničkom razaranju. Zbog toga je proces obnove katedrale gotovo kontinuiran.
U obnovama katedrale koristi se zamjenski materijal, zabizečki kameni i travertin, dopreman iz Italije, koji je po svojim svojstvima daleko postojanija vapnenačka stijena. Istaknuto mjesto u postavu izložbe zauzimaju upravo primjerci litotamnijskog vapnenca, koji su zbog trošnosti uklonjeni s katedrale tijekom restauracije.
Ova zanimljiva i bogato edukativna izložba o skrivenoj strani zagrebačke arhitekture bit će otvorena sve do 1. studenog 2015. godine. (Novi list/TUZG)
