Aktualnosti

Nakon večernjeg misnog slavlja koje je u nedjelju 25. lipnja predvodio mons. Nedjeljko Pintarić, župljani župe sv. Ivana Krstitelja u zagrebačkoj Novoj Vesi u velikom su broju sudjelovali u zahvalnom susretu župnog zajedništva i prigodnoj svečanosti u spomen na 670. obljetnicu župe i 230. obljetnicu oslika kapele „Vjerovanja“ u novoveškoj župnoj crkvi. „Možemo li zamisliti život naših starih purgera iz Nove Vesi prije 670 ljeta, naše sugrađane, građane, obrtnike, svećenstvo i mnoge druge stanovnike našega maloga Zagreba, koji je brojio tek nekih 3000 žitelja, kako izlaze iz svojih drvenih kućica i mlinova uz potoke Ribnjak i Medveščak ili iz vinograda što se uzdizaše na padinama iznad njih, te hitaju k sv. Ivanu na molitvu i zagovor?

Gdje je onih novoveških 20 postolara, 6 kovača, 4 zlatara, 4 lončara, 2 sedlara i 3 mesara iz toga vremena kada je bila izgrađena prva mala crkvica godine 1347. i osnovana župa u Liepoj Vasi. Gdje su se nalazile njihove radionice i trgovine? Da li možda blizu naše crkve ili tamo dalje prema gradskim vratima Kaptola“, zapitala se voditeljica programa dr. med. Ivana Nola, osvrćući se na povijest župe sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi, posebice arhiđakona goričkog Ivana, koji je 9. kolovoza 1347. zamolio Zagrebački Kaptol da udijeli novoveškoj općini na zgodnom mjestu zemljište na kojem bi on o svom trošku podigao crkvu. Molba je pozitivno odgovorena i već 6. prosinca 1347. zagrebački biskup Jakov II. daje potrebna prava novoveškoj crkvi, a župa dobiva ubrzo i prvog župnika – imenom Blaž, kojega su potvrdili biskup Jakov II. i Zagrebački Kaptol.



Dr. sc. Nola podsjetila je da je Hrvatski Sabor svetog Ivana Krstitelja 1754. godine proglasio zaštitnikom Kraljevine Hrvatske te je tako na poseban način uz sv. Josipa potaknuta molitva i ufanje toj dvojici svetaca u državnim i osobnim potrebama, podsjetivši da je oko 1785. godine srušena oronula gotička grobljanska crkvica sv. Ivana Krstitelja i da je na istom mjestu oko 1790. godine uslijedila izgradnja nove ljepše, prostranije i umjetnički opremljenije današnje prelijepe crkve u Novoj Vesi godine. Dogodilo se sve u vrijeme zaslužnoga biskupa Maksimilijana Vrhovca i župnika Mije Sinkovića, po kojemu i ulica uz crkvu nosi ime, podsjetila je dr. Nola kazavši da su ostali zabilježeni vrijedni domaći majstori - kamenoresci Jakov i Pavao, klesari Friedl i Tomo, stolari Ivan i Josip, majstori Franjo i Josip te slikari Anton Lerchinger, Anton Arher, Marko Antonini i Ivan Mertz, koji su radili na crkvi koju je posvetio biskup Maksimilijan Vrhovac.

Na području župe živjelo je puno poznatih i uvaženih ljudi, od prebendara Prvostolne crkve, među kojima je i velezaslužni povjesničar Zagrebačke nadbiskupije Ivan Krstitelj Tkalčić, kroz dvije redovničke zajednice koje u Novoj Vesi imaju svoje samostane: Kćeri Božje ljubavi i Služavke malog Isusa, odgojene su brojne zauzete žene, a zaslužni laici od glazbeno nadarenih obitelji glazbenika, književnika, umjetnika do drugih javnih zaslužnika dali su svoj doprinos mnogim poljima crkvenog i kulturnog života, podsjetila je dr. Nola, kazavši da svatko od njih pridonio svojim malim kamenčićem mozaiku trajanja i opstanka župe i crkve. U prigodnom koncertu župnih zborova pod ravnanjem s. Kristine Maslać sudjelovali su Dječji zbor, Mladi zbor i Odrasli zbor, uz orguljsku pratnju bogoslova Ivona Fabijanca. Dječji zbor izveo je skladbe „Kad Tvoje Ime odzvanja“ i „Svanuo je divan novi dan“ s. Tihane Strancarić. Mladi zbor izveo je skladbu „Klanjam Ti se Oče“ tekstopisca i skladatelja Tima Hughesa te „Hvalospjev“ u aranžmanu Emilia Kutleše. Odrasli zbor je izveo skladbe „Tebi pjevam“, s. Fidelis Leventić te „K'o košuta“ Franza Schuberta. Nakon koncerta uslijedilo je prikazivanje dokumentarnog filma „Zagrebačka Sikstina“ kojeg je priredio mons. Nedjeljko Pintarić u prigodi 230. obljetnice oslika kapele.



„Kapela 'Vjerovanja' u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja jedinstveno je takvo ostvarenje u Zagrebu, cijeloj Zagrebačkoj nadbiskupiji, a i mnogo šire. Mogli bi reći, ono što je Sikstinska kapela za Vatikan, za Zagreb i Hrvatsku može biti kapela Vjerovanja u novoveškoj župnoj crkvi“, istaknuto je u filmu o kapeli koju je dao oslikati župnik Mijo Sinković 1787. godine po zagrebačkom slikaru Antunu Archeru, na način da je slikar u petnaest slika oslikao „Vjerovanje apostolsko“, povezujući veoma vješto pojedine članke Vjerovanja u teološki dobro promišljenu cjelinu. Kapela je prizidana crkvi sa sjeverne strane i u nju vodi kameni portal iz svetišta, duga je 6 m, a široka 5 m. U njoj se nalazi žrtvenik, na kojemu je kako svjedoči vizita iz 1810. godine, relikvija Sv. Križa. Iznad žrtvenika nalazi se povelika slika koja prikazuje Isusovo skidanje s križa, a koju je naslikao 1798. godine slikar Ivan Mertz u Budimpešti, gdje ju je nabavio župnik Sinković, i veoma je spretno objedinjena s ostalim temama Vjerovanja.



Godinu oslika toga djela svjedoči natpis ispisan nad vratima kapelice s kronogramom, u kojem pojedina naglašena slova upućuju na zajednički zbir godine oslika kapele. Tekst na latinskom jeziku, u prijevodu glasi: „Pravomu Bogu i pravomu čovjeku Isusu Kristu, Nazarećaninu, milostivom osloboditelju svijeta i izvrsnom začetniku spasenja“. Zahvalivši mons. Nedjeljku Pintariću za pastoralnu pomoć u župi te stručnu suradnju u organizaciji zahvalne svečanosti, dr. Nola je zajedno s vjeroučenicom Antonelom Rene Brkić de Torres predala prigodni dar, spomenuvši i suradnike mons. Pintarića tekstopisca Zdenka Galića i fotografa Zvonimira Atletića .

Nakon filma udruženi zborovi zapjevali su pjesmu sv. Ivanu Krsitelju „Svom te dušom pozdravljamo, zaštitniče sveti naš, o Ivane Krstitelju, od ljubavi Božje sjaš“, koju su prihvatili pjevati i svi nazočni u crkvi. Olujno nevrijeme koje je u večernjim satima zahvatilo zagrebačko područje nije nimalo naštetilo svečanosti jer su već svi uzvanici bili okupljeni u crkvi, a po završetku slavlja kiša je prestala te su svi nastavili druženje u perivoju crkve, okrijepivši se domaćim kolačima i ostalim darovima vrijednih ruku župljanki i župljana. Razgovor o lijepim slikama i porukama kapele „Vjerovanja“ nastavljen je i nakon svečanosti jer su mnogi istaknuli da unatoč tome što već desetljećima žive u Novoj Vesi i što svakodnevno dolaze na misu i molitvu krunice u crkvu, nisu znali da se u crkvi nalazi tako vrijedno umjetničko blago s tako dubokom i jednostavnom vjerničkom porukom.