HR
Svečanim euharistijskim slavljem u crkvi Sv. Filipa i Jakova započelo je hodočašće je svećenika Zagrebačke nadbiskupije u Vukovar. Euharistijsko slavlje, u zajedništvu sa đakovačko-osječkim nadbiskupom mons. Marinom Srakićem, pomoćnim biskupima zagrebačkim mons. Valentinom Pozaićem, mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim, te dvjestotinjak svećenika, predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Uvodeći u euharistijsko slavlje kardinal Bozanić je istaknuo da je Vukovar posebno mjesto zahvalnosti na kojem Bogu zahvaljujemo za dar vjere. U svojoj homiliji Kardinal je naglasio važnost čuvanja spomena na žrtvu i svjedočanstvo Vukovara.
„Došli smo u Vukovar u trenutku kada hrvatsko društvo iznova preplavljuju pokušaji da se posebnost Vukovara zaniječe, da se ne cijeni ono što je najvrjednije u tkivu naroda, da se ne gradi na istini. Tako se nastoji stvoriti dojam da je ovo mjesto kao i svako drugo; da se ovdje nije dogodilo ništa što bi odstupalo od redovitosti; da se prema Vukovaru treba odnositi nekom beživotnom i hladnom redovitošću kao i prema drugim mjestima. Ali mi dobro znamo da za Hrvatsku ovdje postoje toliki nositelji nezaobilazne memorije koja odiše ljudskom i kršćanskom duhovnošću. U Vukovaru nisu na prvome mjestu oni koji su razarali, nego oni koji su čuvali i gradili.
A svatko tko od ovdašnje neobičnosti i dara ljubavi stvara beznačajnu običnost taj i dalje pokušava razarati, unositi nemir, otvarati rane i širiti neosjetljivost koja vodi u sukobe.
I dok se čini neupitnim da je Vukovar jedan od najjasnijih simbola hrvatske slobode, nerazboritim se stavovima, udaljenima od stvarnoga života, pridonosi stvaranju osjećaja da nekima do toga nije stalo. Zar se nismo već dovoljno uvjerili upravo u Hrvatskoj da nepoštivanje ili dokidanje istinskih simbola ne vodi k dobru?“, rekao je.
Osvrćući se na aktualne društvene prijepore oko uvođenja dvojezičnosti u Vukovar Kardinal je istaknuo: „Sve što unosi laž, sve što šutnjom prekriva osjetljivost za čovjeka šteti ovomu Gradu i domovini Hrvatskoj. Zbog toga treba jasno reći da je pitanje jednoga pisma sažetak mnogih drugih pitanja na koja nisu dani odgovori. Ta goruća pitanja još uvijek odjekuju i traže odgovore. Stoga Vukovar zaslužuje posebnu osjetljivost koja treba biti izražena i posebnim okvirom pozitivnih propisa o uređenju pojedinih pitanja. Naime, politička mudrost odlikuje se osjetljivošću za stvarnost, ne utječe se nasilju prema osjećajima građana da bi provela svoj plan, poznaje iznimke i strpljiva je u iščekivanju da sazrije vrijeme. Ovdje je najprije potrebno učiti istinu, promicati čežnju za susretima i zajedništvom te širiti prostor suživota i pomirenja. Tu osjetljivost potvrđuje i naša nazočnost danas, ali prije svega nazočnost mnoštva hrvatskih građana tijekom godine, među kojima je zapažen znatan broj djece i mladih. Uviđamo da je potrebno daleko više ulagati u odgoj, pouku i prenošenje vrijednosti žrtve Vukovara novim hrvatskim naraštajima“.
Govoreći o današnjem spomenu na sv. Katarinu Siensku, naučiteljicu Crkve, Kardinal je kazao kako je ona znak da Bog nikada ne ostavlja Crkvu bez svetih ljudi koji diraju savjesti i otvaraju putove obraćenja.
Na kraju svoje homilije Kardinal je pozvao svećenike da podrže građansku inicijativu „U ime obitelji“, koja ima za cilj raspisivanje referenduma na kojemu bismo se mogli izjasniti da želimo da se u hrvatskome Ustavu nalazi ugrađena definicija braka kao životnoga zajedništva muškarca i žene.
Hodočašće svećenika se nastavlja Službom Riječi koju će predvoditi mons. Marin Srakić na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata.
Za galeriju fotografija kliknite ovdje
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
POZDRAV ĐAKOVAČKO-OSJEČKOG NADBISKUPA MONS. MARINA SRAKIĆA SVEĆENICIMA HODOČASNICIMA
Uzoriti gospodine kardniale, preuzvišena gospodo biskupi, prečasna i velečasna gospodo svećenici, redovnici, đakoni. Pozdravljam vas u ime cijele naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, napose njezinog prezbiterija. Dobro došli u naš Vukovar. Dobro došli u grad koji je prije dvadeset i dvije godine bio predmet mržnje i uništenja svega što je lijepo i vrijedno. Dvadeset i dvije godine od vremena kada je ljubav prema svome gradu Vukovaru svjetlila poput zvijezde koja prkosi tami i zakonima pećine. Ljubav koja je bila hrana i voda, kad hrane i vode nije bilo. Ljubav koja je bila vrelo hrabrosti kada je stanovnike Vukovara obuzeo strah, i vatra koja je grijala kad se ledila krv u žilama (Josefina Lada).
Jedno je pero zabilježilo: “Svjedoci nikada neće moći zaboraviti slike užasa i stradanja cijelog naroda. Sve bogatstvo tih tisuća bilo je u po dvije najlonske vrećice... Šuteći, na kiši, išao je cijeli narod ostavljajući za sobom domove, crkve, pokojne, tvornice, polja - kao da je Bog, u ljutnji, odvratio svoj pogled od nas, prepušteno je sve naše i mi sami na klanje i uništavanje”.
Ali nije nas napustio, nego je zapalio oganj ljubavi prema vlastitom rodu i domu. Ljubav, a ne mržnja il´ osveta, prema gradu Vukovaru i cijeloj domovini Hrvatskoj jest pokretačka snaga, jer mržnja može samo uništavati, samo sijati smrt! Ljubav je duša čovječanstva, a Vukovaru, gradu na Dunavu, treba vratiti dušu. Ljubav rađa život, a Vukovaru, gradu na Dunavu, valjalo je vratiti život, ne samo izgrađene kuće i stanove, nego život obiteljskih zajednica i društvene zajednice, zaposlenja, suživota, mirne sadašnjice i vedre budućnosti! Mnogo je toga i ostvareno uz svesrdno nastojanje oo. franjevaca od kojih je jedan ostao s vjernicima kroz cijelo vrijeme okupacije, a drugi su vodili brigu o prognanicima širom domovine i šire. Došli ste na hodočašće u Vukovar, da odate zahvalnost Bogu za slobodu Vukovara i domovine Hrvatske, ali i da odate poštovanje prema onima koji su svojim životima i svojim zdravljem zajamčili slobodu ostalog dijela naše Domovine. Hvala vam na ovoj kršćanskoj i svećeničkoj gesti. Još jednom, dobro nam došli!
