Aktualnosti

„Počelo je ovo hodočašće prije 25 godina. Oni koji danas imaju 25 godina te su se godine rodili, a oni mlađi još nisu bili rođeni. A danas su upravo ti pješke došli u svetište Majke Božje Bistričke.“

Ovim je riječima započeo svoju propovijed zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na svečanom euharistijskom slavlju kojim je završeno jubilarno 25. velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj.

U subotu 3. rujna već oko 4.30 sati ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije počeli su se okupljati vjernici iz triju velikogoričkih, ali i iz župa Velikogoričko-odranskog dekanata kao i iz Posavine, Pokuplja, Karlovca, Siska i Zagreba.

Posebnost ovogodišnjeg hodočašća bila je što su hodočasnici bili odjeveni u majice pripremljene prigodno za ovo jubilarno 25. hodočašće. Neki su se hodočasnici ranije vratili s mora, godišnjeg odmora, iz dalekih prekooceanskih putovanja, neki su skratili poslovna putovanja kako bi se mogli pridružiti rijeci hodočasnika koja je po 25. put krenula izreći zahvalu Majci Božjoj što je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu od ratnih razaranja.

Točno prije 25 godina, 3. rujna 1991., monsinjor Josip Frkin, ondašnji župnik velikogoričke župe Navještenja, dao je zavjet Mariji ako njezinim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja vjernici će hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag. Zavjet je dan u najvećoj molitvenoj skupini u Kurilovcu. Takvih je skupina bilo u ratno vrijeme u Velikoj Gorici nekoliko, a okupljale su se od početka rata oko krajputaša, križnih drva ili kapelica na različitim mjestima u župi moliti krunicu s nakanom za mir i slobodnu domovinu. Marija je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu a vjernici su zavjet ispunili hodočasteći do Bistrice i natrag 26. i 27. rujna 1992. Na kraju tog zavjetnog zahvalnog hodočašća neki su vjernici pitali hoće li se hodočastiti i nagodinu. I tako je Velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj postalo tradicionalno.

Nakon kratkih uputa, molitve i blagoslova župnika Norberta Ivana Koprivca duga kolona hodočasnika krenula je za križem, kroz mrak, put Kobilića i kapele Majke Božje Karmelske gdje su izmolili jutarnji Angelus. Dok su posljednji hodočasnici prilazili kapelici oni prvi bili su već tri kilometra bliže cilju - Svetištu Majke Božje Bistričke. Uz zahvalu i vapaj u srcu, a molitvu i pjesmu na usnama, hodočasnicima su dva sata hoda do Ščitarjeva, gdje ih je kao i brojnih priijašnjih godina dočekao bogati doručak, prošla kao tren. Na bogatim stolovima svatko je mogao pronaći nešto ukusno za sebe - od kajgane, hot-dogova, kolača - krafni, domaće gibanice, jabuka, krušaka… Mlađi dio domaćina pripremio je glazbenu dobrodošlicu, dok su oni nešto stariji župljani ovog drevnog grada obučeni u nošnje i uniforme kakve su nosili stanovnici i vojnici rimske Andautonije nudili s osmjehom na licu pristigle toplim napitcima i rakijom. Neki od vojnika ponosno su uzjahali konje.

Nakon obilnog doručka hodočasnici svih dobi - predškolci, školarci, mladi, oni srednje dobi i stariji, poznati i manje poznati Velikogoričani - nastavili su dalje autoputom za križem. Prigodom ulaska na autoput hodočasnicima su podijeljene knjižice tiskane kao pisani spomen na 25. velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj. S krunicom u ruci, u molitvi, pjesmi, razgovoru i tišini hodočasnici, netko po prvi, netko deseti, a netko po dvadeset i peti put, nosili su svoje zahvale, preporuke, nakane i zamolbe put svetišta u Mariji Bistrici. Ljepota zajedništva i briga jednih za druge liječila je žuljeve i upalu mišića, a bolne i umorne noge činila snažnima i ustrajnima. Nakon odmora u Soblincu, u kojem su se prilikom silaska s nadvožnjaka hodočasnici divili dužini kolone, slijedio je put prema brežuljcima Kašine i Laza. Umorni ali radosni hodočasnici formirali su procesiju kod kapele svetog Ladislava i ušli u bistričko svetište oko 15.30 sati, iako su vjernici nastavili pristizati još dugo nakon toga.



Uslijedio je pozdrav Majci Božjoj Bistričkoj s pjesmom. Dirljivo je bilo gledati kako i mladi i stari, iako teška i umorna koraka, u procesiji obilaze oko Marijina oltara nježno ga dodirujući rukom, upirući pogled u Marijin kip na oltaru, zahvaljujući za mnoge izmoljene milosti, ali i utječući se Majci na daljnji zagovor. Široki osmjesi krasili su lica, a samo Gospodin zna razloge suza u očima hodočasnika.

Vrijeme do središnjeg događaja hodočašća - euharistijskog slavlja - hodočasnici su ispunili pristupajući sakramentu ispovijedi, odmarajući i okrepljujući tijelo ili pak moleći Križni put uspinjući se na Kalvariju. Pozdravljajuči pristigle hodočasnike vlč. Zlatko Koren, župnik i rektor Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke rekao je kako „pjesnik pjeva ‘O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d'o...’ Vi hodočasnici iz Velike Gorice osjećate da je sloboda najveći dar koji nam je Bog dao i došli ste zahvaliti Mariji za taj dar.“

Crkva na otvorenom bila je ispunjena mnoštvom vjernika, onih koji su pristigli pješice kao i onih koji su automobilima došli kako bi sudjelovali na euharistiji sa svojim obiteljima. U zajedništvu sa svećenicima Velikogoričko-odranskog dekanata misu u 18 sati predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Svoju propovijed nadbiskup je započeo riječima: „Dragi hodočasnici, ponosni smo na vas, osobito na vas mladi na koje su prenijeli zahvalu Majci Božjoj što nas je spasila. To je razlog ove mise zahvalnice. U svakoj svetoj misi dajemo hvalu Bogu, a ovdje danas na poseban način zahvaljujemo Bogu za slobodnu i priznatu domovinu Hrvatsku. Kardinal Franjo Kuharić znao je reći: 'Mnogi nas nisu željeli, ali su nas na kraju ipak priznali' - to je istina koju poznajemo, priznali su nas jer smo mi vjerovali i jer smo se pouzdali u pomoć odozgo i u sebe. To je jedini put koji nas je doveo do ovoga da danas imamo razloga Bogu zahvaliti. Nismo možda u svemu najradosniji, u svemu što vidimo oko sebe, ali ipak danas živimo u Hrvatskoj koja je i slobodna i međunarodno priznata država”, rekao je u propovjedi kardinal Josip Bozanić podsjetivši na početke velikogoričkog zavjeta i ratna razaranja tijekom Domovinskog rata od kojih je velikogorički kraj bio pošteđen.



„Danas smo došli ovamo i uvrstili se u rijeku hodočasnika koji 25. put hodočaste da bi zahvalili Majci Božjoj. Spominjemo u molitvi sve one koji su hodočastili, a više nisu među nama. Spominjemo se i pokojnog župnika velečasnog Frkina koji je u početku tih hodočašća imao važnu ulogu. Zahvaljujemo za ovaj narod koji je došao zahvaliti. Ne možemo zaboraviti naše branitelje koji su s krunicom oko vrata branili domovinu. Pobožna Estera u današnjem čitanju moli za pomoć Boga da izbavi narod i da Bog obdari njezin narod zdravljem. Ovdje molimo za sebe, svoje obitelji i Domovinu Hrvatsku. Došli smo Majci Božjoj Bistričkoj jer nas Marija čeka a ona nam je uvijek bila blizu. Želimo joj iznijeti sve svoje potrebe s pouzdanjem da će ona to donijeti pred svojeg sina. Nalazimo se u Godini jubileja Božjeg milosrđa. Želimo dalje spoznati Boga milosrdnoga. Tko je bolje spoznao Boga od Marije koja je na svijet donijela Božjeg sina. Ona nas može najbolje približiti Bogu koji je milosrdni otac. Velika je utjeha da stojimo pred Bogom koji je uvijek spreman oprostiti ali moramo odlučiti ostaviti ono što nije dobro.

Nije li to utjeha i šansa za svakog čovjeka da nas Bog uvijek čeka. Jer čovjek sreću i zadovoljstvo može naći jedino u Bogu. ‘Nemirno je srce moje dok se ne smiri u Tebi’, rekao je sveti Augustin. Čuli smo u drugom čitanju da se Isus pojavio u punini vremena. Gledano izvana i tada se život odvijao slično kao i danas što se ljudske strane tiče. Kada za čovjeka nastaje punina vremena? Onda kad Bog ulazi u našu povijest. Za nas osobno punina našeg vremena, našeg života je kada se otvorimo Bogu i on ulazi u naš život. To je ono što nam pokazuje Blažena Djevica Marija, to je ono kamo nas ona vodi. Danas želimo moliti za obitelji, djecu, mlade. Koliko je potrebna molitva za obitelji i u obiteljima. I danas su ovdje mnoge obitelji koje poput Svete Obitelji hodočaste u Mariju Bistricu.



Dobro je da svaka obitelj obeća da će hodočastiti Mariji kao obiteljska crkva. Želimo moliti i za našu domovinu Hrvatsku koja se nalazi pred izborima. I dok gledamo unatrag ono što je bilo razlog hodočašća, dok zahvaljujemo Bogu što je spasio Veliku Goricu i za slobodu, trebamo biti zahvalni za sve one koji su založili život za našu Hrvatsku. Kad trebamo donijeti odluku o budućnosti trebamo se uvijek osvrtati na one dane kad se branila Domovina. Molimo za sve nazočne, obitelji i Domovinu. Neka nas sve zagovara Blažena Djevica Marija i blaženi Alojzije Stepinac”, zaključio je propovijed kardinal Bozanić.

Odajući priznanje svećenicima i svima onima koji su sudjelovali u organizaciji hodočašća nadbiskup je na kraju euharistije zahvalio Bogu i Blaženoj Djevici Mariji i pozvao hodočasnike da sa svojim nakanama koje su im na srcu prođu kroz vrata milosrđa. Uslijedila je duga oproštajna procesija oko oltara tijekom koje je nadbiskup blagoslivljao malene koji su mu s radošću prilazili. Hodočasnici su još jednom zahvalili za darovane im milosti. „Zbogom, zbogom, zbogom Marijo!“ do sljedeće godine i novog Velikogoričkog zahvalnog hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj.

Na kraju dodajmo kako se s radošću u organizaciju jubilarnog hodočašća uključio velik broj dobrovoljaca - redara. Iako je bio veliki posao osigurati vjernike, posebice duž autoceste, službenici policije, Hrvatskih cesta i autocesta, odradili su to s poštovanjem. Posebnu brigu i ljubav u ovo hodočašće uložili su vjernici zaduženi za medicinsku skrb, saniranje žuljeva i drugih ozljeda, kao i djelatnici Hitne službe, Saniteta i velikogoričke taksi i vatrogasne službe koji su neumorno prevozili onemoćale.