Aktualnosti

Uvod na početku sprovodne mise za mons. Valentina Pozaića,
pomoćnog biskupa zagrebačkog u miru

Draga subraćo u episkopatu, prezbiteratu i đakonatu; redovnici i redovnice; bogoslovi i sjemeništarci; redovnički kandidati i kandidatice; rodbino biskupa Valentina; braćo i sestre u Kristu!

U godini u kojoj je pomoćni biskup zagrebački mons. Valentin Pozaić zahvaljivao Bogu za pedeset godina svećeništva, sabrali smo se u ovom Bogoslužnom prostoru blaženoga Alojzija Stepinca da, nakon sprovoda na Mirogoju, euharistijom zahvalimo Bogu za život i službu biskupa Valentina i da se po Duhu Svetomu povežemo s njime u vječnoj hvali Kristu, Prvosvećeniku, koji je uzašao na nebo, sjedi s desne Ocu i koji će opet doći u slavi suditi žive i mrtve.

U našim molitvama preporučimo dragog i Crkvi odanog biskupa Valentina, kako nas i sam potiče u svojoj Oporuci, „za milosni i blaženi susret s Gospodinom u vječnosti Njegove ljubavi“.

Mons. Pozaić ušao je u red biskupa koje je među posljednjima imenovao sveti papa Ivan Pavao II., dva mjeseca prije svoje smrti. Biskup Valentin imenovan je 2. veljače 2005. godine, a Ivan Pavao II. prešao je u Očev dom 2. travnja 2005. godine.

Vjeran Papinom promicanju Evanđelja života, svoju je biskupsku službu stavio pod geslo „Život biraj“. Boga i u svojoj Oporuci naziva Ljubiteljem života.

Mons. Pozaić rado je i kao umirovljeni biskup po župama slavio krštenje za obitelji s više djece. Naime, u našoj je Nadbiskupiji 2002. godine uvedena praksa da obiteljima za dijete, od petog na dalje, jedan od biskupa, ili barem predstavnik Nadbiskupskoga duhovnoga stola, predvodi u župnoj zajednici slavlje krštenja.

Kao nadbiskup, kojemu je mons. Pozaić dan za pomoćnog biskupa, zahvaljujem Bogu za taj dar Zagrebačkoj nadbiskupiji i Crkvi u hrvatskom narodu.

Biskupa Valentina poznajemo kao čovjeka jasnih načela i kratkih odgovora, kao pastira koji ostavlja dojam strogih stavova ispod kojih gori srce puno ljubavi i nježnosti, kao biskupa vjernog i odanog u svim prilikama službe i života.

S poštovanjem i zahvalnošću mislim na njegovu osobu, tako plemenitu i tako ljubaznu.

Braćo i sestre, vjerujem da zajedno sa mnom, osjećate veliku zahvalnost u srcima: zahvalnost Bogu što ga je dao Crkvi i hrvatskim ljudima.

Hvala biskupu Valentinu za sve dobro koje je učinio, prije svega za njegovo svjedočanstvo vjere i molitve, osobito ovih posljednjih godina njegova života i trpljenja.

Samo Bog zna vrijednost i snagu njegova zagovora, njegovih žrtava prikazanih za dobro Crkve i ljudi koje je susretao.