Aktualnosti

Braćo i sestre, uistinu mi je drago da mogu biti s vama u slavlju Božića. Naša redovita zajednička molitva Križnoga puta na Veliki petak i ostale vaše zauzetosti daju mi pravo parafrazirati proročke riječi o Betlehemu: „Vi, u Bešićima, premda maleni brojem župljana, nipošto niste najmanji među zagrebačkim vjernicima i u životu naše Nadbiskupije!

Stoga, zahvaljujući Gospodinu za vas, Kristovim pozdravom mira, u vjerničkoj radosti Božjega utjelovljenja, u zajedništvu s vašim vrijednim župnikom Mladenom Škvorcom, s profesorom i prorektorom Hrvatskoga katoličkog sveučilišta fra Antom Crnčevićem s bogoslovom Matkom Jurićem čestitam Božić, radostan i blagoslovljen!

Čestit Božić vama, braćo i sestre, koji se ovdje redovito okupljate u molitvenom zajedništvu svoje župne obitelji!
Čestit Božić svima vama koji služeći bližnjima svakoga dana pokazujete Božićno lice naše Crkve!
Čestit Božić vama: obitelji, majke i očevi, djedovi i bake, djeco i mladi!
Čestit Božić svima koji osjećate ljepotu malenosti!
Čestit Božić svima koji su povrijeđeni, razočarani, ranjeni; koji nose i trpe težinu života, jer danas slavimo istinu da je Božji Sin došao biti s nama u svakoj nesigurnosti i tjeskobi, posebice tamo gdje nedostaje ljudske sućuti!

Čestit Božić prostorno blizima koji su se udaljili od Boga i prostorno dalekima koje je život udaljio od Zagreba i hrvatske domovine!

Neizrecivo je otajstvo da se Bog ponizio i postao prosjakom ljubavi kucajući na ljudsko srce. Jer, Isus nije došao osuditi čovjeka i svijet, nego ga spasiti. Dok otajstvo Božića povezuje nebesko i zemaljsko, vidljivo i nevidljivo, molimo i za svoje preminule.

Dragi vjernici, Radosna vijest uvijek se suočava s grijehom koji nas zatvara i razara. Pred svemogućim Bogom koji nam se daruje u bespomoćnome Djetetu nemamo izgovor, jer ljubav ne traži izgovor; nije nam potrebno ni opravdanje ni objašnjenje; utjelovljena Ljubav je sve objasnila i opravdala. Ta nas je Ljubav predivno stvorila i darovala dostojanstvo i još nas je divnije obnovila, kako danas molimo u Zbornoj molitvi.

Pred ljubavlju zahvaljujemo, priznajemo svoja lutanja, kajući se za svoje grijehe u čežnji za preobrazbom srca kao početak Božjega svijeta.
 
Puni pouzdanja zajedno molimo: Ispovijedam se…
  1. Istinska se mudrost očituje u onome učenju i nauku koji pokazuje smisao životnoga početka i završetka.

Evanđelje po Ivanu, kojemu smo upravo čuli predivan početak, njegov Proslov koji pripada vrhuncima svjetske književnosti, u samo osamnaest redaka sažima smisao i snagu cijeloga Svetog pisma: od Postanka do Knjige Otkrivenja, od darovanosti postojanja do razotkrivanja konačnoga smisla. Bremenite su to riječi, sadržaji, misli povezane radošću i nadom.

U prvoj rečenici u grčkome izvorniku (translit. En arhé en ho lógos), spojene su dvije riječi, poznate nam iz svakodnevnoga života: arhé i lógos - Početak i Riječ; ali ne samo riječ, nego i: smisao; djelotvorna riječ koja zahvaća i preobražava; riječ koja upućuje na sveobuhvatnost i završetak!
Od davnine do danas čovjek želi doći do odgovora o početku i o smislu ljudskoga života i svega što postoji. Pet stoljeća prije apostola Ivana starogrčki su filozofi pokušali proniknuti što bi to bio početak svijeta; koje bi bilo počelo iz kojega proizlazi sve što postoji. Ni dvadeset stoljeća nakon apostola Ivana kao da se bitno nije promijenilo!

Čovjek traga za istim odgovorom, dok stvoreni svijet kao da izaziva pitanjima: Znate li odakle izvirem? Znate li odakle ste vi i radi čega postojite? Kakav smisao imaju vaše čežnje, trpljenja i umiranje? Slutnje su jednake, putovi, metode su različite, tehničke mogućnosti drugačije, ali srž je ostala jednaka.
Prirodne znanosti koje se bave promatranjem materije i njezinom mnogovrsnom raščlambom dolaze do zadivljujućih, prekrasnih uvida i spoznaja, ali ne mogu zahvatiti cjelinu života koja ostaje otajstvom; ne samo skrivenom tajnom nego otajstvom koje nam se objavljuje, koje nam se daruje. I samo ako nam se objavi, možemo ga spoznati.

2. Tu živi ljepota Božića koju se može izreći i izraziti na puno načina, ali su svi oni sažeti u istoj Radosnoj vijesti. Može se činiti da je današnje Evanđelje teško povezati s opisom Isusova rođenja koji smo čuli u Misi polnoćki. Ipak, ta dva različita književna pristupa; dva različita izražaja, objavljuju isti sadržaj, radostan i predivan, a on nam daje uvid u čudesni Božji plan da uzme ljudsko tijelo kako bi nam po tome tijelu svojom riječju, prisutnošću, svojim trpljenjem i uskrsnućem darovao vječni život.

Zbog toga nigdje nema toliko Božića koliko je prisutan u euharistiji. Bog je postao jednim od nas i daje se govoreći: Uzmite! Uzmite i jedite moje Tijelo i Krv… U tome je otajstvo života. To je isto počelo od kojega potječe svijet - Božja ljubav koja postaje opipljivom, bliskom, konkretnom (što doslovno znači: sraštenom s nama).

Dijete u jaslama upravo je onaj Čovjek koji je kasnije bio unakažen do te mjere da na njemu „nije bilo nikakve ljepote ni sjaja“, da su od njega i najbliži odvraćali lice.

Ali to je naš Božić. Njemu se radujemo, jer znamo da je Bog preobrazio svaku ružnoću koju je stvorila ljudska oholost, nepravda, poniženje, iskorištavanje i nasilje bilo koje vrste.

U malenosti, u skromnosti ostvaruje se uzvišenost. Za to u našoj kulturi, u društvu gubimo osjetljivost i, umjesto radosti, u život prodire nezadovoljstvo, gorčina i ravnodušnost, jer mislimo da nam Bog nešto uzima, a ne želimo primiti što nam daje.

3. Vjernici su to otajstvo izražavali visoko umjetničkim književnim, likovnim i glazbenim djelima, ali i sasvim običnim prikazima kakav su božićne jaslice u kojima postoje nepromjenjive i promjenjive sastavnice. Jezgra je prikazivanje onoga što piše u Evanđelju, a iz te jezgre nastaju nove interpretacije i reinterpretacije. Pritom su posebno zanimljivi ljudski likovi. Sinoć na polnoćki sjetio sam se jednoga od njih.

Razmatrajući našu hrvatsku, ali i cjelokupnu europsku baštinu, oduševljava me jedna figurica u božićnim jaslicama kakve se posebno njeguju na jugoistoku Francuske, u Provansi. Čitajući jedan prikaz izrada tamošnjih jaslica naišao sam na pitanje upućeno umjetnicima i obrtnicima koji izrađuju (keramičke) figurice koja je figurica najprodavanija, a odgovor je bio pomalo neočekivan (jer bismo očekivali da je to netko od Svete Obitelji, netko od mudraca, pastira ili anđela. No, odgovor je glasio: Najtraženija je figurica koja se na francuskome zove 'ravi'.

Radi se o prikazu radosnoga čovjeka s podignutim raširenim rukama, kao da je u molitvenome stavu. Puno o njemu otkriva njegovo ime. Francusko ime le ravi znači: zanesen, zahvaćen snažnim iskustvom, ugrabljen u ekstazu. Tako bi mu ime na hrvatskome moglo biti: 'ushićenik', 'udivljenik', 'oduševljenik' ili jednostavno - 'sretnik'; čovjek koji je zadivljen događajem Kristova rođenja, čovjek koji se zna radovati.

Na pitanje zašto je tražena baš ta figurica, dobiven je prilično prozaičan odgovor: Ima podignute ruke, odvojene od tijela i slobodne u zraku; ruke koje su izložene pa su zbog toga i nezaštićene, krhke.

Takav odgovor prilika je da se uđe malo dublje u značenje toga lika, znajući da su evanđeoski proslov i izvješća o Isusovu rođenju nastala upravi iz divljenja i svakoga od nas pitajući pravo božićno pitanje: Postoji li nešto što nas može zadiviti?
 
4. Redovito u naseljima, u nekoj zajednici postoje takvi ljudi, ljudi koji su radost za druge ljude, jednostavni, pomalo naivni i prilično ranjivi.

Međutim, 'ravi' je ključan za razumijevanje jaslica. Zašto? Jer on izvrsno utjelovljuje neizrecivost, spontanost, divljenje, baš ono što nedostaje našoj svakodnevici, nerijetko hladnoj, monotonoj, a ponekad i vrlo ciničnoj. Čovjek koji se divi vidi ono što oko ne može vidjeti. On nije neka luda; njegova se inteligencija jednostavno razlikuje od drugih, to je sve. On vidi nevidljivo.

I kada ima puno likova koji prikazuju razna zanimanja: zemljoradnika, pekara, kovača, vojnika, kućanica, putnika, trgovaca, pralja…, svi oni nešto drže u rukama, nose, nečim upravljaju, nešto izrađuju.

Taj čovjek pun oduševljenja je jedini lik u jaslicama koji ne nosi ništa u rukama: ni životinju, ni hranu, ni uljanicu, ni posudu, ni darove. Nema ništa, osim oduševljenja, divljenja i vjere. Nedužan je poput Djeteta koje je upravo rođeno u Betlehemu. Ne zna kako se braniti ili skrivati svoje osjećaje; nije ga briga "što će reći ljudi"; o njemu može misliti tko što hoće. Jednostavno je zadivljen i oduševljen, nošen radošću koja ga obuzima pred prizorom siromašne obitelji u štali usred noći.

Taj čovjek već dugo ne pripada ni sebi samomu; Gospodin mu je zahvatio i preuzeo srce, ispunio ga radošću neba u najsvetijoj noći.

Za tu radost i mi molimo. Taj Sretnik, ravi, dobro zna da je Isusovo rođenje jedincato. S tim čovjekom dijelimo radost naše braće i sestara, koji znaju da ih Bog ne napušta, nego nam dolazi kao bespomoćno Dijete čija je nedužnost moćnija od svih grijeha svijeta. Zapravo, posred pastira, to je Dijete već istinski Jaganjac koji se bez zadrške daruje za spasenje svijeta.

5. Zato otkrijmo da pripadamo narodu sretnikā i danas osjetimo da upravo to činimo na početku euharistijske molitve kada svećenik poziva: Sursum corda! Gore srca! Imamo kod Gospodina. Darovan nam je Spasitelj; Bog je među nama i naše oči gledaju njegovo blagoslovljeno Lice koje nam pokazuje Blažena Djevica Marija. To je lice mira, lice Božje radosti koje milosnom rosom Božjega Duha natapa ovaj svijet. To Lice Božje ljubavi odražava otajstvo Božića. Bog te noći ne izgovara riječi, ali govori... U tišini daje svoj život i prima nas u svoju radost! U ovoj presvetoj noći Bog je došao zadiviti nas i oduševiti nas... ako mu to dopustimo.

Pred Bogom koji je odložio svoju svemoć da bi svi ljudi bili zaodjeveni božanstvom, molimo milost zadivljenosti i da nam oprosti kada želimo moćnoga Boga, Boga koji rješava poteškoće onako kako bismo mi željeli; kada smo zbunjeni, jer nam se čini da Bog ne vidi bijedu i ne čuje vapaje svoje djece.
Molimo ga za one u našoj domovini koji nemaju snage ni glasa, da osjete Božju blagost; da prepoznaju da se Bog nije umorio niti odustao od njih, da nikada ne odustaje od nas.

Molimo ga za Crkvu, za nas vjernike, da prepoznamo da je najveća snaga života u daru, u iskrenome življenju zajedništva od obitelji i župe do sveopće Katoličke Crkve, moleći za snagu njenoga proroštva, osobito u Europi, koja raznim lutanjima lako može biti oslabljeno i beznačajno.

Običava se reći da je Europa, pa i Hrvatska, zanemarila kršćanske korijene. Vidimo da se ne zanemaruju samo korijeni, nego i stablo i plodovi, Početak i Smisao, Arhé i Lógos.

6. Braćo i sestre, novorođeni Spasitelj poziva nas k sebi da ga vidimo s osjetljivim očima malenoga djeteta kojima smeta prejako svjetlo svijeta; s rukama bez snage da bi nešto uzimale; s usnama priljubljenim uz tijelo Majke; s obrazima koji se rumene od Josipovih poljubaca.

Znam da imate predivnih primjera takvoga Božića u svojim životima.
Zahvalite za njih ovih božićnih dana u molitvi:

za otvorena srca koja su prihvatila dar vašega postojanja;
za oči koje vas neprestano gledaju i vide vašu ljepotu;
za ruke koje uvijek imaju neki dar za vas;
za usne koje vas poučavaju, tješe i cjelivaju rane;
za zagrljaje koji su produžetak Božje topline.

Dijete siromaštva u skromnome svratištu uči nas sve što je bitno za naš život u Hrvatskoj; uči nas o novim početcima koji su mogući, ako se usudimo prihvatiti Božju ljubav.

I ne zaboravite, dragi vjernici: vi i vaša, mi i naša vjera, mi smo po Božjemu Daru sretan Božić u Zagrebu i Hrvatskoj!
Amen.