Aktualnosti

Učenici, profesori i djelatnici Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti u Zagrebu i sjemeništarci Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu hodočastili su u subotu 3. listopada u Krašić, mjesto posljednjih godina života i smrti blaženoga Alojzija Stepinca, obilježavajući tako 28. godišnjicu njegova proglašenja blaženikom.

Središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva koje je predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Marko Kovač, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše. Koncelebrirali su umirovljeni vojni ordinarij u RH mons. Juraj Jezerinac; dekan Jastrebarskog dekanata i župnik Župe Presvetog Trojstva u Krašiću preč. Ivan Vučak; rektor sjemeništa i školski duhovnik preč. Matija Pavlaković; sjemenišni odgojitelj i školski duhovnik vlč. Matko Filipović; te ostali okupljeni svećenici.

Na početku misnog slavlja okupljenim vjernicima dobrodošlicu je zaželio preč. Vučak.

Biskup Kovač u homiliji se spomenuo kipara Ivana Meštrovića čija Pieta nije nastala iz hladnog promatranja, već "iz čovjeka koji je i sam poznavao tjeskobu, nasilje, rat, zatočeništvo, patnju i neizvjesnost", a u "Meštrovićevu mramoru kao da je zarobljen krik majke, u njemu je tišina nakon smrti i sva nemoć čovjeka pred patnjom."

Taj umjetnički prikaz mons. Kovač povezao je s patnjom čovjeka kojem je bilo zabranjeno slobodno govoriti te je citirao pismo koje je nadbiskup Alojzije Stepinac 2. lipnja 1959. uputio upravo Meštroviću: Što god se gradi protiv naravi, kako ju je Bog stvorio i ustanovio, to se mora srušiti unutarnjom nuždom... Svaki nasad koji ga nije zasadio Otac moj nebeski, iskorijenit će se. Tumačeći te riječi, biskup Kovač pojasnio je da Bog u svojoj sadnji ne ukida čovjekovu slobodu, nego traži naš pristanak, stavljajući pred okupljene vjernike ključno pitanje: "Što je u meni zasadio Bog, a što sam ja ili netko drugi zasadili bez njega? Pitanje nije raste li nešto u meni, pitanje je što raste." Osvrćući se na Stepinčevu snagu praštanja i njegove riječi da osveta ne pripada nama nego Bogu, biskup je istaknuo kako je to jedna od najtežih rečenica jer ljubiti onoga tko ti je nanio zlo ne znači opravdati nepravdu, nego odbiti dopustiti da mržnja postane gospodar srca.

Mons. Kovač osvrnuo se i na izazove suvremenog doba kada mladi žive u svijetu društvenih mreža, površnih procjena i pritiska tuđeg mišljenja podsjetivši kako su i kardinala Stepinca u novinama prikazivali ružnim karikaturama. Poručio je da ljudsko mišljenje i pogreške nisu posljednja riječ o čovjeku, već je posljednja riječ Božja. Povezujući to s pismom umjetnici Mili Wod u kojem Stepinac ističe da je jednostavnost početak i završetak svega kršćanskog života, propovjednik je naglasio kako se vjera, nada i ljubav sažimaju u jednostavnosti kakvu vidimo i na samoj Pieti: "Što je jednostavnije od onoga prizora — majka drži svog mrtvog sina, nema velikih govora, samo ljubav koja ostaje kada više ništa ne možeš promijeniti."

Na kraju misnoga slavlja svima okupljenima uime NKG-a riječi zahvale uputio je preč. Pavlaković istaknuvši kako Stepinčevo svjedočanstvo i danas podsjeća da postoje vrijednosti od kojih se ne odustaje te da savjest, vjera i odgovornost prema Bogu i ljudima trebaju oblikovati život mladoga čovjeka.

Euharistijsko slavlje glazbeno su animirali članovi KUD-a Horvatska iz Župe sv. Jurja u Desiniću te prvoga Molitvenog vijenca Kraljice obitelji u Zagorju.

Nakon euharistijskoga slavlja sudionici hodočašća razgledali su Spomen-dom blaženoga Alojzija Stepinca.
 
Hodočašće u Krašić dio je odgojno-duhovnoga programa Nadbiskupske klasične gimnazije kojim se učenicima, uz obrazovanje, želi omogućiti upoznavanje osoba i mjesta koja su obilježila život Crkve te ih potaknuti na promišljanje o vjeri, odgovornosti i vlastitom životnom pozivu.