Aktualnosti

U Župi sv. Pavla Apostola u zagrebačkom naselju Retkovec svečano je 25. siječnja proslavljena župna svetkovina - Obraćenje sv. Pavla.

Trodnevnu duhovnu pripravu uoči svetkovine predvodio  je isusovac o. Ivan (Ike) Mandurić, poznat po dušebrižništvu za mlade (SKAC), branitelje i sve obespravljene.  Prvoga dana je u homiliji govorio o spoznanju grijeha naglasivši da svakome tko se kaje, Bog sve izvodi na dobro. Drugoga dana je govorio o smislu trpljenja kao jedinom putu svetosti, a trećega dana o volji Božjoj kojoj se treba predati, dati Njemu da raspolaže s nama i s onim što imamo „po svojoj svetoj volji“ da bi bili spašeni.

Za misna slavlja kroz ta tri dana župljani su se pripremali molitvom krunice i euharistijskim klanjanjem koje je predvodio župni vikar Nikola Jurković.

Na samu svetkovinu, svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je također o. Ivan (Ike) Mandurić, u zajedništvu sa svećenicima dekanata, onima podrijetlom iz retkovečke župe, kao i nekima koji su ranije djelovali u Retkovcu. Svečano liturgijsko pjevanje predvodio je župni mješoviti zbor pod ravnanjem mo. Josipa degl'Ivellija uz orguljsku pratnju Alana Kljajića.

Pozdravljajući na početku misnog slavlja nazočne svećenike i vjernike, župnik Vinko Tomić je posebno zahvalio o. Manduriću što je s radošću prihvatio poziv voditi trodnevnu pripravu i svečano misno slavlje na župni blagdan.

O. Ike je u homiliji govorio o milosti Božjoj koja je zahvatila apostola Pavla, velikog Božjeg sveca. »Znamo ga kao velikog progonitelja kršćana, tvrda srca, pred čijim nogama je umro sv. Stjepan, prvi mučenik. U njegovom revnom progonjenju na putu u Damask obasjala ga je svjetlost i bacila ga s konja, dotakla ga je Milost i progovorio mu je Krist: 'Ja sam Krist, kojeg ti progoniš.'«, objasnio je p. Ike te postavio pitanje:  »Da li i nama to Gospodin govori kada progonimo Krista ne poštujući drugoga, kada ogovaramo, kada smo suzdržani prema drugome, kada tuđi život ugrožavamo zbog ne-ljubavi?«

Istaknuo je kako smo takovim načinom života daleko od Kristove ljubavi te da se poput sv. Pavla stalno moramo pitati  što nam je činiti u životu. »Sv. Pavao prostire svoj život pred Gospodina, spoznaje da je sve istina što su govorili o Kristu, srce mu se otvara za tu istinu, i želi sve činiti u Bogu. Bog želi biti u svemu što činimo, što je ljudsko, osim u grijehu. Pavao želi sve činiti u Isusu«, rekao je p. Ike te pojasnio zašto smo mi dezorijentirani.

»Jer nismo svoj život posvetili Isusu, misleći da Njemu to nije potrebno. Trebamo željeti kao Pavao da nam se otvore duhovne oči, priznati Gospodina. Gospodin govori Pavlu da će mu se reći što mu je činiti. Pavla neprestance boli što je prije činio, progonio kršćane iz pohlepe, iz karijerizma, htijući svojim silama doći do svetosti. Želi okajati svoje grijehe i sretan je trpjeti za Njegovu ljubav. Gospodin mu daruje duboki mir, posvećenje, a ta ponuda stoji pred svakim kršćaninom«.

P. Ike je rekao da čovjeku nedostaje ta ponuda i zato čini ludosti raznih ovisnosti. Naglasio je da život bez Boga ne funkcionira i da čovjek ne živi samo za sebe, i da je najveća ludost reći branitelju ili roditeljima da ih ne trebamo. »U ovom vremenu trebamo kao Pavao moliti Gospodina da uđe u naš život, da nam kaže koliko trpjeti. Danas treba najviše takovih Pavlovskih kršćana. To je jedini način pripreme za nebo. Kada sam u Kristu, ne bojim se smrti.

Molimo Gospodina da nas pozove i da kažemo: 'Gospodine što mi je činiti?'« P. Ike je dodao da je sv. Pavao doživio silazak Duha Svetoga koji ga je preobrazio i »ljudi ga prepoznaju, vide nešto nadnaravno, vide Boga u Pavlu. Kada ga susreću, susreću Boga, nema više karijerizma, a Pavao neprestance govori: 'Ja sam grešnik, da mi se  Gospodin nije smilovao ja bih bio onaj stari Savao'«. Istaknuto je da je Duh Božji u nama i daje nam novu snagu, a to je život u Kristu, kao što sv. Pavao kaže: 'Ne živim više ja, nego Krist živi u meni.'

»Lijepo je ući u novi život, a Bog je onaj koji kuca na vrata našeg srca. Potrebno je moliti i vapiti za tom Božjom milošću. To je jedina naša perspektiva, život u Kristu. Ili ćemo biti posve u Kristu ili nas neće biti«. Poželio je svima tu Ljubav »koja će nas ispuniti svetim, božanskim, da budemo kršćani, Kristijani, uronjeni u Krista«.  

Zahvaljujući dragome Bogu na proslavi župne svetkovine, župnik Tomić je na kraju misnog slavlja župljanima čestitao župni blagdan te zahvalio svim sudionicima misnog slavlja zazivajući zaštitu sv. Pavla.

O. Ike je na kraju izrazio zahvalnost što je imao priliku u retkovečkoj župi proslaviti sv. Pavla, jer je i sam sanjao ići po svijetu i širiti evanđelje, poput sv. Pavla koji je i njegov zaštitnik.