Aktualnosti

O spomendanu sv. Ivana Pavla II., 22. listopada 2016., u svetištu Majke Božje Bistričke održan je 3. nacionalni susret štovatelja Božjega milosrđa u organizaciji Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa. Svečano euharistijsko slavlje, koje je okupilo oko 6 tisuća hodočasnika iz svih krajeva Domovine, predvodio je mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup u zajedništvu sa oko četrdeset svećenika. Kod oltara su posluživali brojni ministranti župe BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Koleba iz zagrebačke Trnovčice, dok je pjevanje predvodio Mješoviti zbor župe sv. Josipa s Trešnjevke pod ravnanjem mo. Josipa Škvorca.

Na početku euharistijskog slavlja biskup je pozdravio upravitelja svetišta na odlasku, vlč. Zlatka Korena, kao i novoga, Domagoja Matoševića, potom nacionalnog koordinatora štovatelja Božjega milosrđa, o. Andrzeja Wośka SCJ, i svu braću svećenike. „Pred Marijinim smo likom, ali s nama su tu još dvije osobe, nama drage i svete, a to su sv. Ivan Pavao II., papa, i sv. Faustina Kowalska, redovnica. Njihove moći su danas ovdje s nama. Kao da su osobno prisutni i žele zajedno s nama u ovoj euharistiji upućivati Bogu molitve zahvale i slave“, rekao je uvodno biskup.



„Draga braćo i sestre, danas je spomendan Velikoga Pape, Ivana Pavla II. koji je i ustanovio blagdan Božjega milosrđa, a štovanje toga Milosrđa proširilo se čitavim svijetom, i našom domovinom Hrvatskom“, riječi su kojima je biskup Gorski započeo svoju homiliju. „Zašto je to tako dodirnulo ljude?“, upitao je biskup i dodao: „Zato što svi želimo nekoga kome možemo doći, tko neće postavljati pitanja: 'Zašto si bio takav?', tko neće osuđivati naš život ili djela i tko će iza nas stati cijelim svojim bićem, do smrti, kao što je učinio Isus Krist.“ Biskup se osvrnuo na značenje Velikoga Pape za hrvatski narod.



On se prvi zauzeo za proglašenje neovisnom Republike Hrvatske, a u jeku ratnih zbivanja nije se bojao doći u Hrvatsku donijeti utjehu i mir, kao i proglasiti blaženim kardinala Stepinca četiri godine kasnije. Papa je, dobro shvaćajući evanđeoski izraz: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva“ prošao čitavom zemaljskom kuglom „donoseći svakomu čovjeku lice milosrdnog Boga, lice Krista koji oprašta, novo lice Crkve koje prihvaća sve koji joj žele prići.“ „Živimo u vremenu i svjedoci smo“, rekao je biskup „izvrnutih vrjednota, izopačenih učenja, svjedoci smo kako se manipulira istinom, ruše se i negiraju evanđeoske vrijednosti, kako se obezvrjeđuje brak i život, kažu u ime slobode izbora, a zapravo zbog egoizma i neodgovornosti. I tko to čini? Nažalost, najvećim dijelom oni koji su kršteni. Vidimo da je Isusova poruka, od samih početaka bila izvrgnuta i lažima, osporavana iznutra klevetom, izvana razarana nekršćanskim životom samih nas kršćana. Nikada nije bilo jednostavno svjedočiti za Krista.



Nikada nije bilo jednostavno biti Božji, i onako kako nas Pavao uči, rasti do punine, do Isusove mjere“. Biskup je okupljenim hodočasnicima uputio i riječi ohrabrenja i pozvao živjeti „život nadahnut Evanđeljem“, ljubeći Gospodina i čuvajući njegove zapovijedi, napose zapovijedi milosrđa prema drugima. „Pozvani smo“, nastavio je biskup nadovezujući se na Ivanovo evanđelje u kojemu Isus pita Šimuna Petra da li ga ljubi: „zbog ljubavi prema Isusu Kristu, biti hrabri navjestitelji istine u vremenu laži i manipulacija, navjestitelji istine u Isusu Kristu, našem Spasitelju, hrabri svjedoci o svojoj  prošlosti i sadašnjosti.“ Iz ljubavi prema Kristu, nastavio je biskup, „pozvani smo biti zaštitnici ugroženih u vremenu bezdušnog otimanja“, „graditi zajedništvo jer je sve veća podijeljenost“, „biti tihi molitelji u vremenu buke i bučnih riječi“, „ustrajni činitelji dobra makar se na naše dobro vraćalo zlim“. To je odgovor na Isusovo pitanje: Ljubiš li me?'“ Konačno „donijeti Krista drugome, omogućiti mu da ga upozna i da po njemu prispije u nebo“ što je prema riječima biskupa „najveći čin milosrđa koji mi ljudi možemo iskazati jedni drugima.“



Nakon misnog slavlja hodočasnici su imali priliku iskazati štovanje relikvijama sv. Ivana Pavla II. i sv. Faustine, nakon čega je uslijedio križni put bistričkom kalvarijom temeljen na ulomcima iz Dnevnika sv. Faustine. U 15 sati procesija se s Kalvarije uputila prema bazilici i svečano ušla kroz Vrata milosrđa. Izmoljena je krunica u čast Božjega milosrđa, litanije u čast sv. Ivana Pavla II., dok je o. Andrzej Wośko učinio i čin posvete svijeta i Domovine Božjemu milosrđu te pozvao sve prisutne da po povratku svojim domovima budu iskre koje će paliti srca bližnjih ljubavlju za Krista, za neizmjerno Božje milosrđe. (jv)