Aktualnosti

Vlč. Lovro Zaplatić, župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Rečici i suvremenik mons. Marijana Radanovića, predvodio je misno slavlje za pokoj njegove duše na 12. obljetnicu njegove smrti, u nedjelju 16. kolovoza 2026. godine u Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa u Karlovcu.

Misa je slavljena u bazilici čiju je gradnju upravo mons. Radanović započeo i vodio, a koja je prošle godine uzdignuta na čast papinske manje bazilike. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora mladih „Agape“ pod vodstvom Josipa Vukovića.

U homiliji je vlč. Zaplatić, polazeći od evanđeoskog susreta Isusa i žene Kanaanke, istaknuo njezinu ustrajnost i poniznost kao dvije važne osobine istinske molitve. Podsjetio je kako se na prvi pogled može činiti da je Isus grub prema ženi koja ga moli za pomoć, ali njezina vjera ne slabi ni pred šutnjom ni pred riječima koje je mogla doživjeti kao odbijanje. „Žena se nije uvrijedila“, istaknuo je propovjednik, podsjetivši na veliki obrat kojim završava njihov susret: „O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“

Govoreći o ustrajnosti u molitvi, vlč. Zaplatić podsjetio je i na svetu Moniku, majku svetog Augustina, koja je godinama ustrajno molila za obraćenje svoga sina. „Često nam nedostaje ustrajnosti i poniznosti. Ustrajnost znači duboku vjeru da me Bog čuje i da će učiniti ono što je najbolje za mene. Poniznost znači prihvatiti svoju ranjivost, svoju krhkost, prihvatiti sebe, biti otvoren Bogu“, rekao je.

Te je evanđeoske vrline potom povezao s likom mons. Marijana Radanovića, nazvavši ga „upornim i strpljivim moliteljem“. Kao njegov suvremenik posebno se prisjetio one strane Radanovićeva svećeničkog života koja je, kako je rekao, možda ostala pomalo skrivena iza velikih građevinskih pothvata po kojima ga mnogi Karlovčani pamte. „Kada ga se spomene, veliki dio ljudi pomisli na gradnju ove bazilike, župnog dvora, a kasnije i velike dvorane iza bazilike“, rekao je vlč. Zaplatić te istaknuo da je želio progovoriti o „onoj, našim očima često skrivenoj, istini“.
Prisjetio se kako su mons. Radanovića mnogi Karlovčani u ranim jutarnjim satima mogli susresti dok je u reverendi žurio prema karlovačkoj bolnici na Švarči kako bi bolesnicima donosio sakramente, pomirenje i nadu.

„Mnogi su ga Karlovčani mogli vidjeti u rana jutra kako u reverendi hita put bolnice na Švarči, noseći pomirenje i nadu mnogima kojima je to možda bio posljednji dan u životu, da prije posljednjeg uzdaha i izdaha osjete zagrljaj dobrog Oca. To je ta ljepota, blagoslov Marijanova i svakog svećeništva“, naglasio je.

Posebno dirljivo govorio je o Radanovićevoj blizini umirućima. „Kolikima je dao najljepši zadnji zalogaj u životu - Tijelo Kristovo pod prilikama kruha. Kolikima je zaklopio oči i zadnje što su vidjeli bilo je njegovo lice, smireno u molitvi“, rekao je vlč. Zaplatić. Dodao je kako je upravo tim tihim i često nevidljivim svećeničkim služenjem mons. Radanović mnogim ljudima donosio mir u dušu, Božje milosrđe i Očev zagrljaj te mnoge „izgubljene sinove i kćeri priveo Ocu nebeskome“.

Radanovićev primjer, prema riječima propovjednika, ostaje važna poruka i mlađim naraštajima svećenika da usprkos brojnim obvezama i aktivizmu nikada ne zaborave svoju temeljnu svećeničku službu. „Poslani smo ubogima, bolesnima, opsjednutima, opterećenima, biti milosrdni poput Njega“, istaknuo je.

Mons. Radanovića nazvao je „dobrim Božjim anđelom“ koji je bolesnicima donosio nadu i radost, mir i spokoj. „Njegovo nebesko blago upravo su ti ljudi s karlovačkih ležajeva u bolnici. Oni su stajali pred Božjim licem i svjedočili za njega“, poručio je vlč. Zaplatić.

Zaključujući homiliju povezao je primjer žene Kanaanke s primjerom mons. Radanovića te okupljene pozvao na ustrajnost i poniznost u vjeri i molitvi: „Upravo ovi primjeri vjere ove Kanaanke i preč. Marijana neka nam budu poticaj da u sebi gajimo te vrline. Upravo po tim vrlinama Bog u nama i preko nas čini velika spasenjska djela u svijetu.“

Župljani dubovačke Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu i na ovaj način, obilježavajući obljetnicu smrti svoga dugogodišnjeg župnika, čuvaju uspomenu na mons. Marijana Radanovića, koji je tijekom gotovo 60 godina svećeničkog djelovanja u Karlovcu ostavio dubok duhovni i graditeljski trag. Uz Nacionalno svetište i današnju baziliku svetog Josipa, izgradio je župni dvor i pastoralni centar te kapelu svete Ane.

Uspomenu na svoga prethodnika na različite načine čuva i njegov nasljednik mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa i župnik dubovački, koji prikuplja svjedočanstva o životu i svećeničkom djelovanju mons. Radanovića. Dio tih svjedočanstava redovito se objavljuje u rubrici „Monsinjorovi kamenčići“ u Glasniku svetog Josipa, nastojeći tako od zaborava sačuvati brojne, često manje poznate događaje koji svjedoče o njegovu predanom i herojskom svećeničkom životu.