Aktualnosti

U župi Presvetog Trojstva u Svetoj Nedelji treću godinu se održavaju mjesečne tribine pod naslovom „Hrvatski jezik i njegove ljepote“.
Tribina na temu VIKTOR VIDA: PJESNIK GOSPODSKOG STILA, održat će se u utorak, 15. studenoga 2016. godine s početkom u 19:15 sati u dvorani župnog pastoralnog centra. Uz župnika mr. Marijana Kušenića na tribini govori Mladenko Spahija, krasnoslovi Željko Žužić, a pjeva Klara Matić.

VIKTOR VIDA pjesnik je osobita, gospodskoga stila. Pravi plemić hrvatske poezije. Istodobno, njegov je stil svečan i jednostavan. Bremenit smislom. Sadržajan. Formalno savršen. Vida je podjednako i klasik i pjesnik modernih nadahnuća. Kao umjetnik riječi, stoji uz bok ponajboljih eurospkih pjesnika, od Leopardija do Lorce. Čak za filozofijsko razmišljanje veoma zanimljiv. To stoga što kroz svoje stihovlje objedinjuje sve četiri duhovne paradigme ljudske duše: umjetnost, religiju, filozofiju i prirodu. To ponajbolje dolazi do izražaja u negovu remek-djelcu; antologijskoj pjesmi:

EX VOTO

MJESEC nad zaljevom
golubica s grančicom u kljunu.
Kap rose na krilu mmrtvog šturka
ispod maslina.

Na tom kamenu i moji dragi snivaju:
Njiše ih južni vjetar u rogačima
iznad svjetlucavog mora
s plutom i staklacima.

Al ja neću plakat:
neka riječi sjaju
i vlažno oko vidi Mariju!

Večernja zvijezda kroz luk zvonika
svijetli mladosti i svibnju.
Marija ide iz borika
tiho kao zrak kad kruži
između čaša od kristala.

Nebom golubice lete

Na dlanu Joj noć
a na licu ruža cvijeta.

Peraste, o moja bijela tvrđo!

Nakon čitanja i iščitavanja ovih, malo je reći zanosnih i prekrasnih stihova, čovjeku slobodna duha zastane dah pred tolikom ljepotom. U ovoj pjesmi na djelu je ne samo puka, uobičajana i literarna ljepota, već sam bitak ljepote.  Sudim, stvarajući ove u svekoliku hrvatskom pjesništvu iznimne stihove, naš Pjesnik mora da je bio djelotvoran cijelim svojim bićem: tijelom, dušom i duhom. Bio je djelotvoran svojim tijelom, ssmatrajući kako su On i prelijepi bokeljski zaljev, zaljev hrvatskih svetaca, do posljednjeg daha ostali čvrsto i neraskidivo vezani: „Peraste, o moja bijela tvrđo!“  Bio je djelotvoran svojom (zbog izgubljenog zavičaja) ranjenom dušom: „Na tom kamenu i moji dragi snivaju...“   Bio je djelotovran svojim duhom, dok kao anđeo pjeva: „Marija ide iz borika...tiho kao zrak kad kruži...između čaša od kristala...“

Na kraju nekoliko šturih enciklopedijskih podataka iz Pjesnikove biografije: Viktor Vida pripada nizu hrvatskih pjesnika, koji su bili prisiljeni najveći dio svoga života i stvaralaštva proživjeti u izgnanstvu, najprije u Italiji, zatim u dalekoj Argentini. Hrvat, Kotoranin, rođen je 2. listopada 1913. a umro 25.rujna 196O.