Aktualnosti

U Župi Presvetog Trojstva u Svetoj Nedelji treću godinu se održavaju mjesečne tribine pod naslovom „Hrvatski jezik i njegove ljepote“.

Tribina na temu VINKO NIKOLIĆ: EMIGRANTSKI PJESNIK-PATNIK! održat će se u utorak, 27. rujna 2016. godine s početkom u 19:15 sati. Uz župnika mr. Marijana Kušenića na tribini govori Mladenko Spahija, krasnoslovi Željko Žužić, a pjeva Klara Matić.
 
Shvativši smisao i veličinu žrtve i stvorivši zaseban tijek književnosti raseljene Hrvatske, Vinko Nikolić zadužio je hrvatski narod i hrvatsku kulturu altruizmom, ljubavlju i žrtvom, neponovljivim zaslugama u kojima je u potpunosti stopljeno ljudsko i stvaralčko poslanje s njegovim usudom.
 
Rano pjesničko razdoblje Vinka Nikolića potrajalo je do egzodusa 1945., a obuhvaća četiri pjesničke zbirke: Proljetna svitanja (1935.), Moj grad (1941.) i Oslobođeni žali (1943.). Zajednička značajka pjesama iz toga razdoblja jest da su napisane jezikom koji se temelji na dolačkim, šibenskim govorima, na osebujnoj, slojevitoj podlozi šibenske čakavice koja se izmješala sa štokavskim govorima, u kojoj se uz ikavske pojavljuju i ijekavski oblici riječi. Govor je to našemu pjesniku majčinski: „tu rič san s nježinin mlikom popija“ (Poslidnja večera), govor zavičajni s nizom zastarjelica, i prava blagodat Nikolićeva pjesništva.

Takvim izborom ostvario je skladnu, odmjerenu pjesničku eksplikaciju s motivsko-tematskim izborom i značenjskim, apelativnim slojem, o čemu svjedoče naslovi njegovih pjesama. Temeljna motivsko-tematska uporišta Nikolićeva najranijeg pjesništva vezana su uz Dolac i Šibenik, uz majku, oca i bližnje, djetinjstvo u oskudici, odricanja, religioznost, skromnost, obiteljsku molitvu, uz odlazak iz obiteljskog doma, žarke čežnje i nostalgije. Religiozno iskustvo nastanilo se u njegovu biću od najranijeg djetinjstva i prebiva neoskvrnuto na svim životnim postajama, pa i u velikoj tragediji hrvatskog egzodusa, drami naroda, koju je iz dana u dan bilježio i pretakao u svoj lirski dnevnik i u stihove.