HR
U ponedjeljak, 11. veljače 2013. godine, u dvorani svetoga Franje na zagrebačkom Svetom Duhu, u organizaciji župe svetoga Antuna Padovanskoga održana je šesta u nizu od deset tribina s katehezom za odrasle na temu: „Vjerujem u Boga Oca, Svemogućega, Stvoritelja“; Presveto Trojstvo.
Predavač je temu ove tribine, koja je po sebi vrlo zanimljiva, ali teološki vrlo izazovna, jer dotiče središnje teme kršćanskog vjerovanja obradio na vrlo pristupačan i širem slušateljstvu razumljiv način što po sebi ne iznenađuje jer je voditelj tribine ekspert baš u ovome teološkom području. Prof. dr. sc. fra Ivan Karlić, profesor je dogmatske teologije na Katoličko bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
U prvom dijelu tribine, profesor Karlić govorio je upravo o vjeri u Boga Oca i pri tome rekao da je kršćanski Bog kojega je objavio Isus Krist Bog Otac. Ispovijedajući prvi članak Vjerovanja mi se kao vjernici priznajemo ovisni o Bogu, pouzdajemo se u Njega jer on je naš dobri Otac koji se za nas brine očinskom i majčinskom ljubavlju – rekao je profesor Karlić.
Potom je voditelj tribine govorio o središnjem otajstvu kršćanske vjere i života, a to je otajstvo Presvetoga Trojstva kako nam govori i sam Katekizam Katoličke Crkve. Cijeli život Isusa Krista je objava trojstvenog Boga: objavljuje sebe kao Sina Božjega; Boga kao svoga i našega Oca i Duha Svetoga, treću božansku osobu koja proizlazi od Oca i Sina; objavljuje ga kao onoga koji daje život, vodi i nadahnjuje, istaknuo je voditelj tribine.
Ovdje je profesor Karlić naglasio da je pitanje o Bogu temeljno pitanje i temeljna tema kršćanske teologije. Kršćanski govor o Bogu polazi, dakle, od ispovijesti vjere „u jednoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga.” Ispovijedanje vjere u jednoga Boga u trima božanskim osobama je vlastitost i zasebnost kršćanske vjere u Boga. Ova vjera povezuje dva temeljna elementa koja su od Boga objavljena: prvi je monoteizam: Bog je jedan i jedini.
To je nasljeđe koje, kao kršćani, primismo od starozavjetne objave i koje nas na određeni način povezuje sa židovskom i s islamskom religijom. Drugi element je specifično kršćanski: vjerujemo u Boga koji je jedan i kao jedan je Otac, Sin i Duh Sveti; Bog u kojega vjerujemo je Trojedini Bog kojega je Isus Krist objavio i kojega stoljećima navješćuje vjera Crkve i za Nj svjedoči, zaključio je profesor.
Potom je profesor Karlić ustvrdio da cilj teologije nije i ne može biti racionalno ili racionalističko shvaćanje Boga, što je i nemoguće. Boga se ne može „obuhvatno” misliti, pojmiti ili izreći; Bog jest i ostaje otajstvo, tajna, misterij. Stoga u govoru o Bogu i ne ide se za tim da se „rastvori” ili razriješi Božje otajstvo, niti da ga se do kraja pronikne ili prozre, što je čovjeku i nemoguće, nego se ide za tim da otajstvo Boga razumije i izreče kao otajstvo. Tu zadaću vjernik ispunja tako da otajstvo Boga razumije kao odgovor otajstvu čovjeka, i to kao bogomdani odgovor.
Prema tome, kršćanski nauk o Bogu mora biti izlaganje biblijske poruke o Bogu koji se objavio. Ova poruka ima svoje središte u tome da je Bog Stvoritelj i Spasitelj svih ljudi. Nakon toga profesor Karlić postavio je ključno pitanje cijele tribine, a to je Tko je Bog?, i pri tome počevši od sv. Tome Akvinskog i njegovog promišljanja o Bogu, preko starozavjetnog govora o Bogu kao Ocu, potom novozavjetnih izričaja o Bogu Ocu i posebno Isusa kao objavitelja Oca dao vrlo argumentiran i iscrpan odgovor na spomenuto pitanje.
U nastavku tribine bilo je govora o drugom dijelu prvog članka vjerovanja koji govori o Božjoj svemogućnosti, ovdje je profesor pozvao na ispravno razumijevanje Božje svemogućnosti te rekao da kada kažemo „Vjerujem u Boga Oca svemogućega“ mi izražavamo svoju vjeru u moć Božje ljubavi koji u svome umrlom i uskrslom Sinu pobjeđuje mržnju, zlo, grijeh i otvara nas vječnom životu, životu djece velikoga Oca.
Nakon ovoga razjašnjavanja tribina se nastavila govorom o Duhu Svetome, pri tome je profesor rekao Isus Krist, Sin Božji došao je u obličju čovjeka, o Bogu Ocu također možemo stvoriti nekakvu predodžbu, ali o Duhu Svetom jedva da je to moguće. Stoga ne čude razni nazivi kojima se naziva Duha u starijoj kršćanskoj tradiciji (nepoznati Bog, onaj nepoznati s onu stranu Riječi i sl.). Zapadna kršćanska tradicija Duha Svetoga je u poukama i pobožnostima nekako zapostavljala, što ipak nije slučaj u razrađenom sustavno-teološkom naučavanju o Presvetom Trojstvu.
Nakon ovoga profesor je počevši od sinoptičkih evanđelja preko Djela apostolskih, pavlovskih i ivanovskih tekstova na vrlo jasan način izrazio i objasnio prisutnost Duha Svetoga u Novome zavjetu te dao jasan pregled i biblijsku utemeljenost vjerovanja u Duha Svetoga.
Na kraju tribine profesor je rekao da u Novom zavjetu nalazimo temelje vjere u Presveto Trojstvo. U njemu je sve objavljeno, tj. rečeno o otajstvu trojedinoga Boga. Ipak, to nije izrečeno na sve moguće načine i za svako vrijeme. Susret kršćanstva s drugim kulturama, grupama i narodima tražio je nove načine izražavanja vjere u Presveto Trojstvo, nova premišljanja i nove kategorije za iznošenje, navješćivanje i tumačenje kršćanske vjere. Iz tog susreta u najvećoj mjeri je oblikovana dogma o Presvetom Trojstvu kakvu i mi danas ispovijedamo, zaključio je voditelj tribine.
Sljedeća tribina s katehezom za odrasle održava se u ponedjeljak 11. ožujka 2013. godine u 19.45 sati pod nazivom: STVARANJE: SVIJET, ČOVJEK, PAD (KKC 279-412).
fra Vladimir Vidović
