Aktualnosti

„Sabrali smo se pred Majkom Božjom da pred njom budemo oni koji će pobijediti tjeskobu, nadvladati osamljenost, naći mir nad uznemirenosti i prepoznati ono što je vječno“, posvijestio je župnoj zajednici u Španskom na početku svoje propovijedi mons. Zlatko Koren, predvoditelj svečanoga misnog slavlja, u zajedništvu s brojnim svećenicima, na župni blagdan Blažene Djevice Marije Žalosne, 15. rujna 2016.



Mons. Koren iz povijesti rađanja ove župe, koja je ušla u 41. obljetnicu svoga postojanja, uočio je da je bilo mnogo zapetljanosti koje je trebalo razmrsiti kako bi ovdje nastala crkva i župna zajednica, pravi svjedoci „kako je Božji plan onaj koji ima uspjeha, koji vodi dobru i koji se uvijek na koncu ostvaruje“. Župnici s početka nastajanja župe morali su na neki način nadmudriti ljudske planove koji su postojali za ovaj dio grada i, kupivši kuću za rušenje, stvoriti mogućnost da Božji plan ipak pobijedi. „Neka je ova crkva i između zgrada stisnuta, neka je u njoj i tijesno, ali neka je Crkva, zajednica vjernika ovdje u Španskom, široka, neka se ona rasplamsa u širenju vjere i to ne samo ovdje, nego i izvan ove crkve“, istaknuo je mons. Koren.



Podsjetivši župljane kako je prije 40 godina u Solinu započela velika devetnica proslave 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata, u jeku događaja te devetnice rađala se i ova župna crkva Gospe Žalosne. Kroz ključne momente devetnice, mons. Koren sažeo je ono najvažnije iz 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata što trebamo unijeti i u 14. stoljeće koje živimo: 1) u Solinu smo slavili kraljicu Jelenu, ne kao vladaricu i gospodaricu, nego kao majku onih koji su u tom kraljevstvu bili najranjiviji; 2) u Ninu smo si posvijestili da je mnogo toga važno, ali da je najvažnija obitelj i da nema važnijega posla, važnijeg ostvarenja i opredjeljenja nego biti za obitelj; 3) u Mariji Bistrici smo slavili 300. obljetnicu od našašća kipa Majke Božje Bistričke, slavili smo Presvetu Bogorodicu kao majku nad majkama. „Sve se može promijeniti, sve može biti stvar mode, sve može biti stvar običaja, ali postoje vrijednosti nad vrijednostima o kojima progovara i ova crkva jer je ona spomen naše povijesti, našeg kršćanskog opredjeljenja i onoga što bi trebalo unijeti u našu budućnost“, zaključio je mons. Koren.



Često dolazimo pred Mariju koja stoji pod križem, pred Majku koja sudjeluje u boli svoga Sina i u boli cijeloga svijeta, Majku koja nas ne gleda poprijekim pogledom, koja nas ne osuđuje i ne odbacuje, koja u naše suze ulazi svojim suzama i svoje suze donosimo i stapamo s njezinim suzama. I dok slavimo Gospu Žalosnu, u ovoj crkvi susrećemo sve naše majke, i tjelesne majke i majku domovinu i majku Crkvu i Isusovu i našu majku Mariju. Želimo otjerati suze naših tjelesnih majki zbog toga što im djeca odlaze u tuđinu, zbog ovisnosti svih mogućih vrsta koje su nametnute kao imidž života, zbog toga što se vrijednosti obezvrjeđuju i odbacuju; suze majke domovine, prekrasne zemlje koju nam je Bog dao, a koju netko prezire i ruga se s njom; suze majke Crkve kada se o njoj piše na najgori mogući način, a ona je ostala uvijek tu kada je bilo najteže i osjećala bilo svoga naroda.



„Te suze donosimo Majci Božjoj, onoj koja je stajala pod križem, onoj koja je ušla u patnje čovjeka, onoj koja je sućutna Mati“, naglasio je mons. Koren i potaknuo okupljene vjernike i hodočasnike da se nikada ne obeshrabre, nego da u život ugrađuju vrijednosti koje nisu izgubljene i nisu propale, vrijednosti srca.