Aktualnosti

Budući da smo malo župa, raštrkana u 27 sela od kojih u nekima više nema stanovnika, ne možemo se pohvaliti brojnošću. U vrijeme pandemije koronavirusa pokazalo se da je doista „svako zlo za neko dobro“. Tako smo pridržavajući se propisanih mjera mogli obavljati svibanjske pobožnosti i zahvaljivati se Mariji, našoj nebeskoj Majci.

Započeli smo kod svetog Jurja u Dojutrovici na prvu nedjelju u svibnju, nastavili u kapeli svetog Ivana Krstitelja u Stojavnicama te treću nedjelju kod svetog Franje Ksaverskog. Na blagdan Spasova svibanjske pobožnosti obavili smo kod raspela u selu Vrškovcu, sljedeće nedjelje slijede u kapeli svetog Nikole u Obrežu, a završne će biti u kapeli Gospe Lurdske u Belošićima.

Kako je lijepo kada možemo zajedno biti i zajedno moliti, zajedno zahvaljivati, pa bilo to i s razmakom! To je ono što nam je kao kršćanima nedostajalo u vrijeme pandemije i u vrijeme svih ovih mjera kojih smo se morali pridržavati. Iako opasnost nije potpuno nestala te je potrebno i dalje biti na oprezu, važno je i dalje moliti i ustrajati u molitvi. Ne znamo što nas čeka sutra, a kamoli prekosutra. Svaki dan donosi svoju neizvjesnost. Sigurni smo samo onda kada smo u Božjim rukama, kada smo prava djeca Božja, kada se pouzdajemo i vjerujemo da nam On želi samo dobro, iako to baš tako ne izgleda u našim očima.

Zato neka naša svibanjska pobožnost bude izraz zahvale Bogu te predanje njegovoj Providnosti!