Aktualnosti

 

Svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije svoje naslovnice proslavila je i zagrebačka prvostolnica. Središnje euharistijsko slavlje u zajedništvu s vlč. Željkom Faltakom predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
Uvodeći u slavlje, biskup je rekao kako "u otajstvu današnje svetkovine u zajedništvu s Marijom živimo istinu povezanosti neba i zemlje, naše prolaznosti zemljom i pozvanosti u vječnost. Vjera nam govori da je na kraju svoga zemaljskoga hoda Otkupiteljeva Majka, očuvana od grijeha i propadljivosti, uznesena tijelom i dušom u nebesku slavu, pokraj svoga Sina. Prazan Marijin grob, slika praznoga Isusova groba, očituje i uvodi u posvemašnju pobjedu Boga života nad smrću. Marija je Zora našega spasenja i sreće, Ona je prvina Crkve; prvina u boli majčinstva, u radosti služenja Gospodinu, prvina utjehe zajedništva u slavi. S njome danas molimo u ljepoti hodočasničke i slavne Crkve, pjevamo hvalospjev Veliča duša moja Gospodina; sklanjamo se pod njezin plašt i molimo zagovor naše Majke milosrđa".

Promišljajući o Božjoj riječi ove svetkovine, biskup je rekao da "današnja Božja riječ daruje cjelovit pogled na smisao postojanja i na konačnu svrhu čovjeka i svijeta, a lijepo je što ta cjelina živi od mnoštva detalja". U tom je duhu posebno ukazao na pet detalja koji progovaraju o ljepoti otajstva koje slavimo.

Tako nam je objavljen sklad između Ivana Krstitelja i Isusa prije rođenja, prije njihova dolaska na svijet. To nam govori da postoji Božja volja prije čovjekova rođenja, da postoji plan, projekt koji Bog ima s nama, koji – surađujući s našom slobodom – želi ostvariti. Smijemo reći da je taj plan vidljiv po Božjemu Duhu u nama. Marija je uznesena tijelom, ali nam Evanđelje govori da nismo samo tijelo, da nismo samo psiha, nego smo Duh. U središtu naše osobe je Duh Sveti, Bog koji po svome Duhu boravi u nama, rekao je. Nadalje je istaknuo kako se drugi detalj tiče glagola u prošlome vremenu, u aoristu, iz Marijina hvalospjeva "Veliča duša moja Gospodina". Čuli smo kako Marija pjeva: "Gospodin rasprši oholice, silne zbaci s prijestolja, uzvisi neznatne; gladne napuni dobrima, bogate otpusti prazne…". To je neobično, jer Isus još nije rođen. Taj je detalj zanimljiv i može ga se tumačiti raznim egzegetskim pristupima, ali ti nam glagoli govore o sigurnosti vjere. Kako je to predivno! Ono što Bog obećaje to i ostvaruje, ispunja. Ono što Bog obećaje seže onkraj vremena, a vjera u to daje sigurnost koja nadilazi svaku vidljivost, pojasnio je biskup Šaško, te podsjetio da "kad Isus govori o molitvi i poučava nas kako trebamo moliti, kaže da molimo tako kao da smo to već primili. Sigurnost vjere u čistoći srca da je Bog to učinio".

Treći je detalj u rečenici Marijina rođakinje Elizabete: Blažena ti što povjerova. "To je blaženstvo izvan onih koje je izrekao Isus; to je blaženstvo prije Isusova naviještanja i preduhitruje ostala blaženstva. To je prvo blaženstvu u Evanđelju po Luki". Blaženstvo – prevedeno na nama bliži rječnik – znači sreća. A sreća je samo u vjeri, dolazi iz vjere i pouzdanja. I, gledajući svoje grijehe, brzo uviđamo da grijeh prekriva i narušava pouzdanje; grijeh je napravio razdor između nas i Boga. Odakle dolaze tjeskobe, tuge, nezadovoljstva? Koliko je samo tužnih, depresivnih, malodušnih, kojima je teško vratiti sreću. Sreću možemo vratiti samo ako obnovimo pouzdanje u Boga, ako nam bude darovano to pouzdanje, rekao je biskup Šaško.

Uz četvrti detalj ukazao je na sliku koja proizlazi iz Marijina Hvalospjeva kad ona kaže: "Bogate otpusti prazne". Ta praznina, pojasnio je, "sugerira dva tumačenja. Jedno je pomalo prijeteće, a značilo bi da su oni koji su puni materijalnim dobrima, koji su ispunjeni prolaznim i ispunjeni samima sobom ostali bez toga i bili prazni, da su živjeli težinu ispraznosti. Bogati, kad-tad, to što imaju moraju ostaviti; ako ne prije, onda svakako u trenutku smrti. Drugo tumačenje ide u smjeru sugerirane slike praznine ruku, kako su taj Marijin izraz neki jezici i preveli: "Bogate otpusti praznih ruku." Tada se ta praznina može tumačiti na snažniji način. Naime, Isusov dolazak čini to da ruke bogataša ostaju prazne, jer su i bogati shvatili da u životu istinski vrijedi samo davanje, samo ono što drugima dajemo; te prazne ruke ispraznile su se dijeleći drugima. Isus nas uči da je život dijeljenje s drugima, a ne umnažanje za sebe. To vidimo u našim molitvama i slavljima, naročito u euharistiji: dijeliti s drugima, ići na pričest zajedno, biti zajedno i radovati se bližnjima po Isusovu daru. Nitko, bez blizine drugima, ne može istinski biti ni bogat ni ispunjen".

Za posljednji detalj uputio je na riječi "Elizabeti zaigra čedo u utrobi", te pojasnio kako je "u središtu radost, poskakivanje, titraj na glas o Isusu. Navještaj i vjera rađaju se iz radosti". U tom je kontekstu podsjetio, kako je monah Evagrij Ponski iz 4. stoljeća (345.-399.) na popis od osam glavnih mana, na koji se još i danas oslanjaju istočni kršćani, on nazvao osam zlih misli ili zlih duhova uz nama dobro poznatih sedam grijeha dodao i osmi grijeh "tugu".

Na Zapadu je taj osmi grijeh viđen u odnosu na srdžbu i zavist, a osobito na oholost, te se ne navodi kao zaseban grijeh ili mana". No, biskup Šaško je naglasio "ako je čovjek u Božjoj prisutnosti, tada ne može biti tužan; slikovito: ako si pred Bogom i s Bogom, 'poskakuješ', imaš snagu koju ne može pobijediti tuga. Ta radost postaje vidljivom, može se osjetiti", te dodao "zato je razumljiva misao jednoga sveca: Kad ih bio tužan, otišao bih se ispovjediti. No, to je pitanje nama: Jesmo li uistinu pred Božjom prisutnošću? Što je s našom tugom, ne onom prolaznom, nego onom temeljnom? Kako su povezane moja tuga i moja vjera?"

I kada tih pet detalja stavimo zajedno, današnja svetkovina postaje istinski navještaj i ostvarenje Radosne vijesti: Bog ima svoj plan s nama, svoj projekt ljubavi koji nam nudi da bismo vidjeli svoju vječnost; obećanja, koja nam je Bog dao, u svojoj je providnosti ostvario za svakoga od nas; sreća se obnavlja samo pouzdanjem u Boga; bogatstvo se živi po darivanju i dijeljenju s bližnjima; tugu nam uklanja Marija – Uzrok naše radosti. To je nebo koje je po Mariji sišlo na zemlju i to je zemlja koja je u ljepoti Marijine malenosti uznesena u neizrecivost nebeskoga sjaja. Radosno je i to što znam da i vi imate puno životnih detalja koji govore o istoj Božjoj ljubavi. Na neki ih način danas izrecite Bogu i naročito onima koje volite i za koje zahvaljujete Bogu da su prisutnost neba u detaljima vašega života, zaključio je biskup Šaško. (IKA)