Aktualnosti

Papa Franjo doputovao je 8. srpnja na Lampedusu u znak solidarnosti s emigrantima iz siromašnih zemalja koji stradavaju na granicama Europe u potrazi za boljim životom. Kako je Tiskovni ured Svete Stolice u najavi toga događaja napisao, Papa se na to odlučio duboko ganut nedavnom havarijom broda koji je prevozio emigrante iz Afrike, što je samo posljednja u nizu sličnih tragedija. Sveti Otac došao je na Lampedusu pomoliti se za one koji su izgubili život u moru, posjetiti preživjele i izbjeglice koji se nalaze na otoku, ohrabriti stanovnike tog otoka i apelirati na sve odgovorne da se povede briga o toj braći i sestrama kojima je pomoć najpotrebnija.

Središnji događaj pohoda Svetog Oca Lampedusi bila je misa na sportskom kampu Arena na kojoj se okupilo petnaestak tisuća vjernika, stanovnika Lampeduse i okolnih područja koji su na otok, svojevrsni simbol stradanja emigranata, doputovali trajektima i zrakoplovima ali i samih emigranata koji se nalaze na Lampedusi. Papa je na otok doputovao zrakoplovom a zatim se ukrcao na patrolni brod obalne straže te se u pratnji 120 ribarskih brodica odvezao na južni dio otoka gdje se nalazi spomenik Vrata Europe podignut u spomen na više od 19.000 emigranata koji su od 1988. do danas umrli na europskim granicama, a 6000 ih se od 1994. do danas utopilo u moru. Na tome simboličnom mjestu Papa je u more bacio vijenac od cvijeća u spomen na žrtve. Upravo se toga jutra oko osam sati na Lampedusu iskrcalo 166 osoba iz subsaharske Afrike, od čega četiri žene, pothlađeni i gladni uslijed pogibeljnog noćnog putovanja. Odmah su u tri autobusa prebačeni u prihvatni Centar. Na patrolnom brodu Papi su pokazivali fotografije iskrcavanja koje se dogodilo upravo na dan na koji je papa Franjo odlučio, na svom prvom putovanju, moliti za emigrante.
Papin dolazak na prostor za misno slavlje oduševljeno je mnoštvo pozdravilo pljeskom i radosnim uzvicima te mahanjem papinskim žuto-bijelim zastavicama. Visoko su bili uzdignuti brojni transparenti koji svjedoče o velikoj ljubavi tamošnjih vjernika prema papi Franji ili kojima se iskazuje odlučni "ne" trgovini ljudima. Neposredno po dolasku Papa se pozdravio s pedesetak emigranata iz Centra Contrada Imbriacola. U prvom redu na misu bili su invalidi i bolesni, a na misi su sudjelovali i mladi volonteri koji u Lampedusi rade s emigrantima.

Emigranti koji su umrli u moru su "kao trn u srcu", koji mora potaknuti "savjest sviju" da bi došlo do "stvarne promjene određenih stavova", rekao je Papa na početku homilije, osvrćući se na jednu od vijesti o stradavanju emigranata: "Radi se o emigrantima koji su izgubili život u moru, u barkama koje su, namjesto da budu put do nade, postale put u smrt". "Kada sam prije nekoliko tjedana doznao tu vijest, koja se nažalost toliko put ponovila, ta mi se misao neprestano vraćala kao trn u srcu koji nanosi bol. I tada sam osjetio da moram doći ovdje moliti, izvršiti ovaj čin blizine, ali također probuditi naše savjesti da se ono što se dogodilo ne ponovi", rekao je Papa.
Na početku je uputio "iskrenu zahvalnost i ohrabrenje" stanovnicima Lampeduse i Linose, udrugama, volonterima i snagama sigurnosti koji su "pokazali i pokazuju pažnju osobama na njihovu putovanju prema nečem boljem": "Vi ste mala stvarnost, ali pružate primjer solidarnosti", dodao je Papa zahvaljujući nadbiskupu Agrigenta na njegovim riječima. Potom se sjetio "dragih emigranata muslimana koji počinju ramazanski post" kojima je poručio: "Crkva vam je blizu u traženju dostojanstvenijeg života za vas i vaše obitelji". "Zbog kulture blagostanja, koja nas navodi da mislimo na sebe same, postali smo neosjetljivi na vapaj drugih. Ona nas tjera da živimo u balonu od sapunice, koji su lijepi, ali nisu ništa, iluzija ništavnoga, prolaznoga koja navodi na ravnodušnost prema drugima, štoviše navodi na globalizaciju ravnodušnosti", istaknuo je Papa. "Navikli smo se na patnju drugoga, ne tiče nas se, ne zanima nas, to nije naša stvar", upozorio je Papa, prema kojem se danas "ponovno vraća Manzonijev lik Bezimenoga", jer nas "globalizacija ravnodušnosti sve čini bezimenima, odgovornima bez imena i bez lica". "Molimo oproštenje za ravnodušnost prema tolikoj braći i sestrama, molimo oproštenje za one koji su se predali lagodnom životu, koji su se zatvorili u vlastito blagostanje koje dovodi do neosjetljivosti srca, molimo oproštenje za one koji svojim odlukama na svjetskoj razini stvorili situacije koje dovode do tih drama", rekao je Papa u homiliji.

Mnogi od nas, uključujući i mene osobno, rekao je Papa u nastavku homilije osvrćući se na ulomak iz Knjige Postanka o Abelovu ubojstvu, smo dezorijentirani, nismo više pozorni na svijet u kojem živimo, ne brinemo se, ne čuvamo ono što je Bog stvorio za sve i nismo više kadri ni čuvati jedni druge. A kada ta dezorijentiranost poprimi svjetske razmjere dolazi do tragedije poput ove kojoj smo svjedoci. I danas Bog pita svakoga od nas: Gdje je krv tvoga brata koja k meni viče? Ali danas se nitko ne osjeća odgovornim za to; izgubili smo osjećaj bratske odgovornosti. Tko je odgovoran za krv te naše braće i sestara? Nitko! Svi mi odgovaramo tako: nisam ja, to nema veze sa mnom, drugi su odgovorni, ja sigurno ne. Prema Papi "svi smo upali u dvolični stav svećenika i služitelja oltara o kojem Isus govori u prispodobi o dobrom Samarijancu: gledamo brata kako polumrtav leži uz kraj puta, možda pomislimo: 'jadnik' i nastavimo svojim putem, to nije naša zadaća, umirimo same sebe i osjećamo da je to u redu. Ali pitanje: "Gdje je tvoj brat?", drugim riječima, nije pitanje upućeno drugima, to je pitanje upućeno meni, tebi, svakom od nas, istaknuo je snažno papa Franjo te dodao: "Ta naša braća i sestre pokušali su izaći iz teških situacija da bi pronašli malo vedrine i mira; tražili su bolje mjesto za sebe i za svoje obitelji, ali su našli smrt. Koliko puta oni koji to traže ne nalaze razumijevanje, prihvaćanje, solidarnost! I njihovi glasovi se uzdižu sve do Boga". "Tko je od nas zaplakao zbog toga i sličnih događaja? Zbog smrti te braće i sestara? Tko je zaplakao zbog tih osoba koje su bile na brodu? Zbog mladih majki koje su nosile svoju djecu? Zbog tih ljudi koji su htjeli nešto da bi uzdržali svoje obitelji", zapitao se Papa u homiliji na Lampedusi.

"Mi smo društvo koje je zaboravilo iskustvo plakanja, supatništva", upozorio je papa Franjo, zaustavljajući se na onome što je nazvao "globalizacijom ravnodušnosti". U Evanđelju smo čuli vapaj, plač, veliki jauk: Rahela oplakuje svoju djecu jer ih nema više. Herod je sijao smrt da obrani svoje blagostanje, svoj balon od sapunice. I to se nastavlja ponavljati. Molimo Gospodina, pozvao je Papa, da izbriše ono što je od Heroda ostalo i u našem srcu; molimo Gospodina milost da oplačemo svoju ravnodušnost, okrutnost koja postoji u svijetu, u nama, i u onima koji u anonimnosti donose društveno-ekonomske odluke koje otvaraju put dramama poput ove, rekao je Papa te je tako liturgija u Lampedusi poprimila pokorničko obilježje na kojem su se okupljeni vjernici spomenuli tisuća i tisuća emigranata koji su izgubili život na moru. Čitanja i molitve su čitani na stalku koji podsjeća na 19.000 žrtava umrlih na granicama Europe, jer je izrađen od jedne od mnogih barki koje su potonule na otvorenom moru kod Lampeduse. Na misi je čitano Matejevo evanđelje o bijegu u Egipat, Mariji i djetetu Isusu i pokolju nevinih od Herodove ruke, koje se referira na emigrante koji bježe od bijede, siromaštva i očaja i traže u Europi nadu za život. (IKA; foto: ilustracija, news.va)