Aktualnosti

Ne tako davno, sv. Ivan Maria Vianney, rekao je da ako negdje hoće uništiti vjeru, počinju time da protjeraju svećenike, jer tamo gdje nema svećenika, nema više niti misne žrtve, a gdje nema misne žrtve, propada vjera. Tri stoljeća poslije, njegova misao aktualizira i u prvi plan stavlja svećenički poziv, njegov put - put nimalo lak, pun žrtve i odricanja, ali i radosti i odvažnosti.

Na taj put u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu svake godine kreću mladići o čijoj ljudskoj, duhovnoj i intelektualnoj formaciji brinu odgojitelji, među kojima je i vlč. Dubravko Škrlin Hren, ujedno i kao povjerenik Pastorala za duhovna zvanja Zagrebačke nadbiskupije. U intervjuu za mrežnu stranicu Zagrebačke nadbiskupije, progovorio je o svojem svećeničkom putu, trenutnom stanju u bogosloviji, posebnom pristupu na kojem se tijekom formacije inzistira, te o tome kako prepoznati poziv i pripremiti se za ono što ih čeka.

„Bog poziva mladiće s različitih strana“

Zbog činjenice da u bogosloviju ulazi 2001. godine nakon završene komercijalne škole i odsluženog vojnog roka, može se reći da put vlč. Škrlina Hrena nije bio „klasičan“ (iz malog sjemeništa u bogosloviju). Iako je kroz sve to vrijeme osjećao želju za svećeništvom, obiteljske prilike nakratko su odgodile njegovu formaciju. „Mislio sam da ću biti najstariji u bogosloviji, ali te četiri godine kašnjenja nisu mi ništa otežale, nego pomogle da sazrijem, da moja odluka bude čvršća i stabilnija, te da još hrabrije zakoračim na put prema svećeništvu“, rekao je vlč. Škrlin Hren, dodavši kako je siguran da je to iskustvo koje se nigdje ne može kupiti, već ga čovjek mora jednostavno proživjeti.

Uspoređujući bogoslovske dane onda i danas, kao povjerenik za Pastoral duhovnih zvanja smatra da svako vrijeme ima svoje muke i radosti, svoje pluseve i minuse. Unatoč tomu što je u zagrebačkoj bogosloviji proveo samo 2 godine, a zatim poslan na studij u Rim, priznaje da su to bili lijepi dani za pamćenje. „Svi odgojitelji su mi ostali u lijepom sjećanju i bili su na stalnom raspolaganju kako bismo odrastali i duhovno i intelektualno, a ponajprije ljudski“, kazao je. Danas je, kaže, malo drugačija situacija jer se odgojitelji više trude otvoriti oči svećeničkih kandidata kako bi vidjeli konkretne probleme u svijetu iz kojeg dolaze, u kojem jesu i u koji se ponovno vraćaju poslije formacije. Vlč. Škrlin Hren napominje da to nije nimalo lako, s obzirom da mladići dolaze iz različitih sredina. „Događa se da dolaze iz klasičnih vjerničkih obitelji, iz rastavljenih obitelji, neki mladići nisu čak ni upoznali svojeg oca… Dakle, nije uvijek lako sve to uklopiti“, rekao je, te istaknuo da se danas u bogosloviji ustraje na individualnom pristupu i to iziskuje puno više strpljivosti, pažnje i ljubavi.

Razlog tomu je što većina bogoslova danas dolazi iz drugih, vanjskih škola, za razliku od nekih prijašnjih vremena kada je malo sjemenište brojilo oko 300 do 400 sjemeništaraca. To potvrđuje i ovogodišnja statistika koja kaže da od 33 novih bogoslova, njih 7 je došlo iz malog sjemeništa. „Tu su novi izazovi, ali Bog je isti koji ih poziva s različitih strana. Oni se svi u bitnome prepoznaju i vjerujem da će u radosti živjeti svoj bogoslovski život“, naglašava vlč.  Škrlin Hren.



Kriza odaziva

Među ostalim, dužnost povjerenika za Pastoral duhovnih zvanja je pratiti prikladnost svećeničkih kandidata, poticati ih na molitvu, jednom riječju – odgajati ih i pripremati za ono što ih čeka. „Što nas čeka sutra ne znate ni Vi ni ja. Treba živjeti dobro svoj trenutak sada i ovdje“, rekao je vlč. Škrlin Hren, te nastavio da se ne boje budućnosti jer je to Božja budućnost. To je, kako kaže, najveći izazov i avantura svećeničkog poziva – ići hrabro u budućnost i ohrabrivati druge, jer ne idemo sami – Bog je s nama. Baš kao što kaže Psalam 23 („Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom…“).

Osvrćući se na ulogu svećenika danas, smatra da je on čovjek budućnosti čiji je pogled uperen iznad prolaznih brežuljaka ovog svijeta. „Svećenik treba biti čovjek vizije, čovjek koji u današnjem vremenu može zaslijepljenim ljudima ponuditi pravo svjetlo – ono svjetlo koje neće uminuti kada se ugase ova prolazna svjetla“, ističe vlč. Škrlin Hren. Upravo bi, po njegovu mišljenju, svaki svećenik trebao biti povjerenik za duhovna zvanja u svojoj župi jer je nemoguće da jedna osoba dođe do svakog mladog čovjeka. Napominje da se „Ne treba bojati mladome čovjeku ponuditi Božji poziv; i baš zato se ne treba bojati, jer to nije ljudski nego Božji poziv.“

Činjenica je da mnogi ljudi, posebice oni koji nisu bliski Crkvi, doživljavaju bogosloviju kao hladan prostor, prostor stege i strogosti. Iako ne zna zašto je to tako, vlč. Škrlin Hren progovorio je o sasvim drugačijim iskustvima mladića koji tamo borave. „Svi koji ovdje borave ili povremeno dolaze, vrlo lako mogu doživjeti bogosloviju kao jedan lijepi i ugodan dom za boravak, za molitvu, studiranje i rast u ljudskosti. Taj dom je u službi bogoslova“, napomenuo je, te podsjetio da postoji određeni dnevni red, ali i puno ponuđenih slobodnih aktivnosti tijekom tjedna, a naveo je kako je bogoslovija mjesto kamo i kasnije, kad se završi formacija, svećenici rado svraćaju.

Nije tajna da Gospodin poziva mnoge mladiće na svećenički put, no ponekad je problem prepoznati tu klicu zvanja. „Danas se govori o krizi zvanja, no mislim da se više radi o krizi odaziva“, iskren je vlč. Škrlin Hren, svjestan problema mnogih mladića koji često misle da se mora dogoditi neko čudo, da se taj poziv mora vidljivo i opipljivo osjetiti. „Poziv se zapravo može očitovati vrlo jednostavno – u ljubavi prema molitvi, redovitosti u molitvi, redovitosti u pohađanju svete mise, u jednoj iskrenoj ljubavi prema ljudima, siromasima, bolesnima, u privlačnosti prema onome što svećenik čini dok vrši svoju službu. Ako se poziv osjeća, to je nešto što srce ne ostavlja mirnim; i potrebno je napraviti hrabri korak i odazvati se, predati se Bogu u potpunosti i bez straha. Bog nikoga tko mu se u potpunosti predaje ne osiromašuje već obogaćuje.“

Zagrebački bogoslovi svakog se dana okupljaju na molitvi u bogoslovskoj kapelici, svakog četvrtka na klanjanju i molitvi za nova duhovna zvanja u zagrebačkoj katedrali, a kruna svega je zasigurno molitveno bdjenje za duhovna zvanja uoči Nedjelje Dobrog Pastira, kada, prema riječima vlč. Škrlina Hrena, već imaju konkretnu sliku onih mladića koji će u novoj pastoralnoj godini krenuti na put svećeništva.