HR
Svečanim euharistijskim slavljem u srijedu, 10. listopada 2012., u župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško zatvorio je Godinu sv. Maksimilijana Kolbea. Ona je u župi trajala od 14. kolovoza 2011. i obuhvatila je tri važne obljetnice vezane uz sv. Maksimilijana – 70. obljetnicu smrti, 40. obljetnicu proglašenja blaženim i 30. obljetnicu proglašenja svetim. „Nalazeći se ovdje u predvečerje i na pragu Godine vjere koju će sutra u Rimu otvoriti papa Benedikt XVI. taj prelazak je razumljiv i nadahnjujuć. Štoviše, svjedočanstvo sv. Maksimilijana nas pita o našoj vjeri i daje novu snagu svjedočenja vjere. Ova vaša zajednica pokazuje vjerničku radost, ustrajnost, ozbiljnost i pouzdanje u Boga. U ovoj svetoj misi preporučujemo Bogu cijelu župu, a zagovoru Majke Crkve naš hod u vjeri putovima svijeta“, rekao je biskup Šaško na početku misnog slavlja.
Društvo ne može opstati bez ljudskosti
Govoreći u homiliji o svetačkom liku sv. Maksimilijana, koji svima može poslužiti kao „putokaz za življenje Godine vjere“, kao najsnažniju riječ koja ga označava, biskup Šaško ističe riječ „umjesto“ – sv. Maksimilijan bio je spreman umrijeti umjesto drugoga čovjeka, oca obitelji. „Ta riječ 'umjesto' unijela je nov govor u more zaglušujuće buke mržnje, ta je riječ prekinula tutnjanje neljudskog vremena. U toj tišini rastao je neobičan pogled koji se bez vjere u Boga, bez povezanosti stvorenja i Stvoritelja ne razumije; čula se molba ispunjena ljubavlju: da umrem umjesto ovoga čovjeka. Ljubav pretopljena u riječ 'umjesto'.“ Lik sveca moguće je, u kršćanskom svjetlu, prepoznati i u čitanju iz Knjige proroka Izaije (Iz 50, 4-9a). Iz njega proizlazi i misao kako i „danas, kada se nalazimo preplavljeni pitanjima o društvenoj opstojnosti; o poteškoćama, ponovno znamo da društvo ne može opstati, živjeti niti se razvijati bez ljudskosti, bez žrtve.“ Uočnicu početka Godine vjere iskoristio je otac biskup kako bi pozvao vjernike da dublje upoznaju svoju vjeru, Crkvu i njezine svete, da bi vidjeli povjereno im blago, te da nastoje „svoju vjeru predstaviti drugima u njenoj ljepoti koja poštuje svijet i čovjeka, ali jednako tako svjedočimo svoju vjeru pred onima koji će ju osporavati ili smatrati suvišnom u našemu društvu. Ako ne želimo zatvarati svoju Domovinu u bunkere gladi, molimo dar vjere, čuvajmo ga spremni istupajući iz redova u koje nas žele svrstati oni kojima nije stalo ni do čovjeka, ni do domovine.“
Scenski prikaz života sv. Maksimilijana Kolbea nagrađen ovacijama
Po završetku mise otpjevana je zahvalnica Tebe Boga hvalimo, a o. Andrzej Wośko SCJ, župnik, zahvalio je na zajedničkom slavlju ocu biskupu i okupljenim svećenicima, fra Anti Crnčeviću OFM i fra Stanku Mijiću OFMConv, voditelju trodnevnice uoči završetka Godine sv. Maksimilijana, te ih pozvao da s okupljenim vjernicima pogledaju scenski prikaz života sv. Maksimilijana Kolbea u izvedbi djece i mladih Hrvatske dehonijanske mladeži. U prvom činu predstave, autorice scenarija i režije Jelene Vuković, mladi su prikazali vrijeme Maksimilijanova odrastanja u roditeljskom domu sve do redovništva s naglaskom na Maksimilijanov susret s Gospom. Drugi čin prikazuje Maksimilijanov studij u Rimu, osnivanje Vojske Bezgrešne te povratak u Poljsku. Treći čin naglasak stavlja na nastojanje oko širenja pokreta Vojske Bezgrešne te lista Vitez Bezgrešne kao i na osnivanje Grada Bezgrešne - Niepokalanowa - u blizini Varšave. Četvrti čin prikazuje Maksimilijanovu herojsku žrtvu u Auschwitzu - polaganje vlastitog život u zamjenu za život oca jedne obitelji. Posljednji, peti čin na scenu dovodi lik Ivana Pavla II. u trenutku homilije koju izgovara prilikom kanonizacije o. Maksimilijana u Rimu, 1982. Mladi su glumci - logoraši, oci redovnici, Papa Ivan Pavao II (Ivan Burić), F. Gajowniczek (Josip Harapin), njemački oficiri (Zvonimir Stipić i Luka Hančić), dječak Rajmund (Franjo Vuković) i braća (Jakov i Andrija Vuković), knez Lubecki (Luka Mlinarić), rektor Stjepan (Luka Burić), Gospa (Katarina Tandara), roditelji (Iva Vuletić i Ante Soldo) i konačno o. Maksimilijan, kojeg je izvrsno tumačio Mate Gadža, ispraćeni burnim pljeskom. (Jelena Vuković)
