HR
U radijskoj emisiji Zagrebačke nadbiskupije „Da život imaju“, emitiranoj u srijedu 17. travnja na Radio Mariji, gostovala je Antonija Bilić, volonterka projekta „Ulične svjetiljke“. Motiv projekta, njegovo funkcioniranje, problemi beskućništva, te zadovoljstvo i radosti koje volontiranje može pružiti bile su teme o kojima je gošća progovorila.
Hvalevrijedna inicijativa Franjevačkog svjetovnog reda
Sve je počelo 2008. godine u Rijeci kada je Franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat pokrenuo „Ulične svjetiljke“, prvi časopis o beskućništvu i srodnim temama. Otada taj projekt, nastao po uzoru na rad slovenske udruge „Kralj ulice“, ima za cilj smanjenje broja beskućnika i poboljšanje njihovih životnih uvjeta.
Osim što djeluje u 7 hrvatskih gradova: Zagrebu, Rijeci, Vinkovcima, Puli, Splitu, Zadru i Šibeniku, član je i Međunarodnog udruženja uličnih novina, koje obuhvaća brojne zemlje svijeta, dok na području bivše Jugoslavije, osim u Hrvatskoj, djeluje u Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. „Projekt se pokazao više nego opravdanim jer je dosadašnjih 11 brojeva tiskano u oko 70.000 primjeraka, a sve je prodano iz ruku beskućnika na ulicama hrvatskih gradova“, kazala je gđica Bilić.
U Zagrebu se po nekim procjenama nalazi 250 beskućnika, od kojih se samo njih 15-ak prijavilo za prodaju časopisa, jer se nažalost većina još uvijek odlučuje za prošenje. „Procedura prijave za one koji žele raditi je jednostavna: beskućnik prvo mora otići do crkve Sv. Franje Asiškog na zagrebačkom Kaptolu u vremenu od 14 do 15 sati, gdje će ga dočekati netko od volontera koji distribuiraju časopise.
Nakon što mu se objasne pravila koja mora poštovati na radnom mjestu, poput lijepog ponašanja, kako časopis treba prodavati na miran i nenametljiv način, da se miroljubivo dogovara s ostalim prodavačima oko lokacija prodaje, te da pri prodaji ne konzumira alkohol ili druga opojna sredstva, on dobiva akreditaciju na kojoj piše ime i prezime prodavača, kapu, jaknu i torbu u kojoj drži časopise“, pojasnila je gđica Bilić.
Beskućnici su nepravedno stavljeni u kutak društva
Cijena časopisa je 8 kuna, od čega polovica novca ide prodavaču a s drugom polovicom on kupuje novi primjerak, čime se časopis samofinancira. Razlog tomu je, kako ističe gđica Bilić, dvostruk. „Na taj se način pruža prilika beskućnicima da zarade za svoje egzistencijalne potrebe, ali i otvara mogućnost da 'skinu' stigmu i uklone predrasude kako su oni opasni po društvo.
Zato je časopis i nazvan 'Ulične svjetiljke' da pokažemo kako su beskućnici nepravedno stavljeni u kutak društva. U tamu gdje ih nitko ne želi vidjeti, kao da ne vrijede, a itekako imaju što pružiti kroz svoje duhovno bogatstvo, talente, kroz njihove životne priče, pjesme, crteže, koji su ujedno i sadržaj časopisa.
Drugi je cilj taj da se prodajom časopisa iz ruku beskućnika želi senzibilizirati javnost o temama siromaštva i socijalne isključenosti, o čemu se u drugim medijima ne može vidjeti ni pročitati. Isto tako, svaki je prodavač slika svih beskućnika jer na taj način pokazuju društvu da nisu lopovi, lijenčine i neradnici, već samo ljudi kojima se dogodila teška situacija u životu i nastoje to promijeniti.“
Također, postoji i sankcija za one prodavače-beskućnike koji svoj zarađeni novac potroše na alkohol ili druga opojna sredstva, a to je udaljavanje s radnog mjesta.
Volontiranje je pokretač pozitivnih promjena u društvu
Bitno je napomenuti da je za prodavanje časopisa u nekom gradu potrebno imati barem jednog beskućnika i volontera, koji će prodavati časopis, odnosno distribuirati ga. Upravo su volonteri važna sastavnica ovog projekta, u kojem na području Zagreba djeluje 7, 8 volontera.
Gđica Bilić kazala je da su volonteri uglavnom studenti jer oni možda i najviše mogu iskoristiti svoje vrijeme za pomoć drugima. Govoreći iz osobnog iskustva, iako u projektu volontira tek nepunih 5 mjeseci, smatra da je za volontiranje potrebno imati dobru volju i želju.
„Željela sam pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna i o kojima drugi imaju krivu sliku. Želim biti korisna i upoznati nove i drugačije ljude, a i kroz to se i ja bolje osjećam. Kao članica Franjevačkog svjetovnog reda pozvana sam da idem svijetom i donosim radost i ljubav. Baš poput sv. Franje kojemu je Isus s križa rekao da ide i popravi Crkvu. Tako i ja nastojim ići po svijetu i uvjeravati ljude da ljubav postoji, što nije uvijek lako, ali treba se truditi“, rekla je.
U svom je dosadašnjem djelovanju u projektu uočila da se građani polako senzibiliziraju za ljude u potrebi. Čak su i sami beskućnici rekli da sve više građana prepoznaje ovaj projekt i udrugu, kako ih pozdravljaju, zastanu i pitaju ih kako su došli u tu situaciju. Iskustva govore da su ljudi u hladnim danima beskućnicima donosili garderobu, kavu, čaj ili sendvič.
„Ima jako puno humanih ljudi u Zagrebu. Netko beskućnicima zna dati po 8, 10, čak i 20 kuna bez da uzmu časopis“, naglasila je gđica Bilić, te zaključila da oni ne očekuju ništa veliko, samo da stanemo i malo popričamo s njima – to njima itekako puno znači.
Sve potrebne informacije o radu "Uličnih svjetiljki" možete pronaći ovdje.
Davor Trbušić
