HR
Treći susret svećenika i vjeroučitelja Zaprešićkog dekanata koji rade u osnovnim i srednjim školama na tom području održan je 10. studenog u Pastoralnom centru župe Marije Kraljice apostola u Zaprešiću. Nakon uvodne molitve, zaprešićki dekan preč. Ivan Frkonja sudionicima je izrazio dobrodošlicu istaknuvši da je zajedničko okupljanje prilika da u Godini vjere zajedno promisle što napraviti na osobnom, ali i na sveopćem području Crkve u kojoj su poslani djelovati.
Raditi "jedan na jedan"
Uvodno izlaganje održali su mons. Ivan Miklenić, arhiđakon Zagorskog arhiđakonata, o. Vinko Sudar, SAC, i vjeroučiteljica Sanja Blažina. Mons. Miklenić istaknuo je da bi svaki navjestitelj, bio to svećenik ili vjeroučitelj, u Godini vjere trebao iznova otkriti ljepotu i radost vjere jer samo oduševljeni vjernici mogu oduševljavati druge. Posvjedočio je kako je doživljavao Boga u svojim sjemeništarskim danima, te kako mu je na osobnom putu dozrijevanja za iskrenu i oduševljenu vjeru posebno pomoglo višestruko čitanje i razmatranje „Govora na gori“. Istaknuo je kako društvene, kulturno-ekonomske, političke i vjerske promjene pozivaju na nešto novo - živjeti na obnovljeni način naše zajedničko iskustvo vjere i navještaj, putem evangelizacije koja je nova u svom žaru, metodama i izrazima. Osvrćući se na nedavnu Biskupsku sinodu u Rimu, predavač je napomenuo tri važna poticaja gdje biskupi pozivaju svećenike, đakone, vjeroučitelje i druge župne animatore da jedni druge podupiru na polju naviještanja i kateheze, liturgijskog života i karitativne službe. Mons. Miklenić je istaknuo da su ti poticaji osobito usmjereni prema mladima i siromasima. Svećenicima i vjeroučiteljima poručio je da u svom pastoralnom radu rade „jedan na jedan" kako bi se izbjegla masovnost koja je prolazna i koja ne ostavlja tragove, a najboljima i najsposobnijima daje se prilika da se učvrste i da se izgrade u svojoj vjeri. Zaključio je da takav način pastoralnog rada sigurno daje i dobre plodove.
Vjeroučitelji su pozvani biti svjedocima vjere bilo gdje
O. Vinko Sudar osvrnuo se na identitet vjeroučitelja, ocrtavajući njegov lik kao „školskog djelatnika i crkvenog poslanika". „Nema nikakve dvojbe da su vjeroučitelji pozvani biti svjedocima vjere koju poučavaju i to ne samo u školi, već na svakom mjestu i u svako vrijeme. Oni nisu 'vanzemaljci' nego pripadaju nekoj zajednici i uime te zajednice ostvaruju svoje poslanje. Zato je njihov angažman u toj zajednici neupitan. Od njih se s pravom očekuje i traži da se barem djelomično uključe u župna pastoralna događanja", istaknuo je. Govoreći o suradnji između župnika i vjeroučitelja, vjeroučiteljica Blažina istaknula je da je suradnja ne samo poželjna nego i potrebna. Uzimajući za primjer slike oca i majke, rekla je da u vjeroučiteljima vidi majku koja treba učiti prve riječi vjere i ljubavi, a svećenici poput dobrog oca trebaju povesti djecu da učine prve korake vjere. Zaključila je da se ta suradnja ne smije i ne može svesti samo na jedno mjesto. Jer ne živimo i ne radimo samo u crkvi. Mnogoj djeci je škola ujedno i dom i crkva. Mnogi tamo traže utjehu, ljubav i prijateljstvo i samog Boga.
Na kraju susreta bogatog poticajima i smjernicama za daljnju suradnju između župnika i vjeroučitelja uslijedila je rasprava gdje je vjeroučitelje zanimalo kako se postaviti prema najavljenom uvođenju zdravstvenog odgoja u škole, s obzirom da je mnogo toga upitno vezano uz prava roditelja i moralna i etična načela samog programa. Susret župnika i vjeroučitelja završio je molitvom i zajedničkim objedom.
Ilija Nikolić
