Aktualnosti

Apostolski pohod pape Franje Brazilu zaključen je dvama susretima, od kojih je prvi 28. srpnja poslijepodne po mjesnom vremenu održan u Centru za studije biskupske rezidencije Sumare s članovima Koordinacijskog odbora Biskupskog vijeća Latinske Amerike (CELAM), koje će se na idućem zasjedanju okupiti upravo u Rio de Janeiru od 29. srpnja do 2. kolovoza. CELAM okuplja 22 nacionalne biskupske konferencije Latinske Amerike i Kariba.

Obnova Crkve u njoj samoj i dijalog sa suvremenim svijetom kao dva "izazova" kontinentalnog poslanja u Latinskoj Americi, bile su središnje teme Papina obraćanja biskupima koje, međutim, imaju odjeka i na poslanje Crkve u čitavom svijetu.
Pretpostavka za unutarnju obnovu Crkve, prema riječima Svetog Oca, je obraćenje pastira. "To obraćenje podrazumijeva vjerovati u radosnu vijest, vjerovati u Isusa Krista, donositelja Božjeg kraljevstva, u njegov ulazak u svijet, u njegovu pobjedničku prisutnost nad zlom, vjerovati u pomoć i vodstvo Duha Svetoga, vjerovati u Crkvu, Kristovo tijelo i onu koja nastavlja dinamizam Utjelovljenja". Papa je biskupe CELAMA pozvao da se preispitaju je li njihov rad i rad njihovih prezbitera više pastoralni no administrativni? Kome je Crkva u svom radu prvenstveno okrenuta, Crkvi kao organizaciji ili Božjem narodu u cjelini? Promičemo li prostore i prigode za očitovanje Božjeg milosrđa? Jesmo li svjesni da na nama leži odgovornost preispitivanja pastoralnih aktivnosti i djelovanje crkvenih struktura, tražeći dobro vjernika i društva? U praksi, uključujemo li vjernike laike u pastoral? Pružamo li Božju riječ i sakramente s jasnom sviješću i odgovornošću koje Duh Sveti očituje u nama? Je li se pastoralno razlučivanje uvriježilo kao kriterij, služeći se u tom pogledu dijecezanskim, župnim vijećima i ekonomskim poslovima, koje je Papa nazvao "stvarnim prostorima za sudjelovanje laika", gdje smo, rekao je Papa, "u velikom zaostatku"? Na svim tim područjima važni su stavovi, zbog toga pastoralno obraćenje u prvom redu iziskuje "obnovu života". Papa je sudionike susreta pozvao da provode "pastoral milosrđa" koji ima za cilj "povratak onih koji su se udaljili, uključivanje vjernika laika nadvladavajući napasti manipulacije ili nezasluženog podčinjavanja".

Govoreći o dijalogu sa suvremenim svijetom, Sveti Otac je rekao da to uključuje slušanje bitnih pitanja današnjeg čovjeka, poznavanje njegova načina izražavanja, i djelovanje u smislu "plodne promjene" uz pomoć evanđelja, Učiteljstva i socijalnog nauka Crkve. "Ako ostanemo isključivo unutar parametara 'kulture koja je odvajkada', koja je u svojoj osnovi kultura s ruralnim temeljima, to će imati za posljedicu poništavanje snage Duha Svetoga. Bog je posvuda: treba ga znati otkriti da bi ga se moglo naviještati jezikom svake kulture; a svaka stvarnost, svaki jezik, ima drugačiji ritam". Papa Franjo je predložio "jasnoću i evanđeosku domišljatost" u pogledu nekih opasnosti kojima je izloženo misijsko djelovanje, spominjući u prvom redu "ideologizaciju evanđeoske poruke", prema kojoj se nastoji tumačiti evanđelje "izvan same poruke evanđelja i izvan Crkve".

Papa je također naveo neke primjere ideologizacije Isusove poruke koji su prisutni u Crkvi na latinskoameričkom kontinentu: redukcionizam na društvenom polju, od tržišnog liberizma do marksističkih kategorizacija; psihološka ideologizacija koja susret s Kristom svodi na dinamiku samosvijesti; gnostički prijedlog tipičan za elitističke skupine, takozvani "prosvijetljeni katolici"; pelagijevski prijedlog, koji kao odgovor na zla u Crkvi pokušava obnoviti izgubljenu prošlosti; klerikalizam, koji je vrlo raširen u Latinskoj Americi, i nedostatak zrelosti dobrog dijela laikata u Latinskoj Americi te na kraju funkcionalizam koji svodi Crkvu na neku nevladinu organizaciju. "Crkva je ustanova, ali kad sama sebe stavlja 'u središte', onda se funkcionalizira i malo po malo pretvara u nevladinu organizaciju. Iz 'ustanove' se pretvara u 'djelo'. Prestaje biti Zaručnica i na kraju postaje Upraviteljica; od službenice se pretvara u 'kontrolora'".

Misionarsko poslanje, dodao je Papa, je put koji Bog želi za danas, a ne za budućnost ili prošlost: "'Danas' je slično vječnosti; još više: 'danas' je iskra vječnosti. U 'danas' je na kocki vječni život". Jasno je rekao 'ne' statičkom misionarstvu okrenutom samome sebi, jer učenik-misionar je usmjeren prema susretu, u stremljenju prema transcendenciji te je stoga "središte Isus Krist, koji poziva i šalje". U tom je kontekstu upozorio na "udaljeni pastoral" koji postoji u Latinskoj Americi i na Karibima, i kojemu nedostaju dvije bitne kategorije misijskog poslanja: blizina i susret. Blizina naime stvara zajedništvo, pri čemu važnu ulogu ima propovijed. "Kakve su naše homilije? Približuju li nas primjeru našeg Gospodina, koji je govorio kao onaj koji ima vlast ili sadrže samo propise i upute, daleke su, apstraktne?" pitao je Papa.

Na kraju govora, Papa je istaknuo da biskup treba pokretati i voditi misionarsko poslanje Crkve. Biskupi su, prema njegovim riječima, "ljudi koji ljube siromaštvo, kako nutarnje siromaštvo kao slobodu pred Gospodinom, tako vanjsko siromaštvo kao jednostavnost i strogost života; ljudi koji nemaju 'kneževskog duha', ljudi koji nisu ambiciozni i koji su zaručnici Crkve i ne očekuju neku drugu". (IKA)